Budući da su u mnogim vrstama spermiji jedini muški doprinos razmnožavanju, biolozi su se dugo pitali zbog čega je evolucijska selekcija, poznata po svojoj okrutnoj učinkovitosti, blagonaklona prema muškom spolu
Britanski znanstvenici sada imaju objašnjenje: muški primjerci potrebni su za proces poznat kao spolna selekcija koji pomaže vrsti da se bori protiv bolesti i izbjegne nestanak.
Sustav u kojem se sve potomstvo stvara bez spolnog odnosa, kao u aseksualnim ženskim vrstama, bio bi mnogo učinkovitiji u stvaranju većeg broja potomaka, kažu znanstvenici.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Nature, spolna selekcija, u kojoj se mužjaci međusobno natječu za parenje sa ženkama, poboljšava genetsku kvalitetu vrste i jača ukupno zdravlje populacije, što pomaže objasniti zašto su muški pripadnici vrsta važni.
Razmnožavanje bez selekcije u kojem nema potrebe za nadmetanjem stvara genetski ranjiviju populaciju koja je izloženija opasnosti izumiranja.
'Muško suparništvo radi parenja pruža doista veliku korist jer poboljšava genetsko zdravlje vrste', kaže profesor Matt Gage koji je vodio istraživanje na britanskom sveučilištu East Anglia.
'Spolna selekcija to postiže djelujući kao filter kojim se uklanjanju štetne genetske mutacije i pomaže populacijama da napreduju i dugoročno izbjegnu izumiranje.'
Gotovo sve višestanične vrste razmnožavaju se spolnim odnosima, kaže Gage, no postojanje tih odnosa nije u biologiji lako objasniti zbog toga što spolni odnos ima puno loših strana uključujući i to da samo polovica potomstva – samo kćeri mogu stvoriti nove potomke.
'Zašto bi ikoja vrsta trošila toliki napor na sinove', pita znanstvenik.
U okviru istraživanja tim je deset godina uzgajao pšenične muhe Tribolium u laboratorijskim uvjetima u kojima je jedina razlika između populacija bila intenzitet spolne selekcije tijekom svake odrasle reproduktivne faze.
Intenzitet spolne selekcije ostvaren je konkurencijom od čak 90 mužjaka na 10 ženki. S druge strane selekcija je isključena sparivanjem jedne ženke i jednog mužjaka koji nisu imali mogućnost biranja odnosno nadmetanja sa suparnicima.
Nakon sedam godina razmnožavanja, odnosno nakon 50-ak generacija, znanstvenici su utvrdili da su populacije, u kojima je postojala snažna spolna selekcija, bile zdravije i otpornije na izumiranje u slučaju parenja s bliskim srodnicima.
Populacije bez spolne selekcije pokazivale su brzo pogoršanje zdravstvenog stanja u slučaju parenja s bliskim srodnicima i izumrle bi do desete generacije.
