Politolozi Ronald Inglehart i Pippa Norris početkom ovog tisućljeća su, u nastojanju da opišu fenomen po kojem su se žene od kasnih 80-ih i ranih 90-ih godina prošlog stoljeća ideološki pozicionirale ljevije od muškaraca, konstatirali da je riječ o tzv. modernom rodnom jazu, odnosno obratu u odnosu na tzv. tradicionalni rodni jaz, kad su se žene u 50-im i 60-im godinama pozicionirale desnije od muškaraca.

No, prošlogodišnje Gallupovo istraživanje političke identifikacije žena i muškaraca različitih dobnih skupina, pokazuje da se na razini svijeta u posljednjih šest godina taj ideološki jaz između muškaraca i žena u dobi od 18 do 30 godina izrazito produbio. No, iako to istraživanje pokazuje da su djevojke u mnogim zemljama sve liberalnije, to ne znači da su i muškarci sve konzervativniji, kao što su to neki (i u Hrvatskoj) interpretirali. Neki su pritom to ideološko razilažanje među djevojkama i mladićima interpretirali i kao ideološki rat, koji bi mogao imati nesagledive posljedice.

Financial Times (FT) početkom godine piše da je okidač za recentno produbljivanje ideoloških razlika između muškaraca i žena u svijetu bio je #metoo pokret, koji je među nezapadnim zemljama posebice na plodno tlo naišao u Južnoj Koreji. FT daje i neizravno naslutiti da je ideološki jaz među spolovima u Južnoj Koreji u uzročno-posljedičnoj vezi s tamošnjim padom broja sklopljenih brakova i smanjenjem stope nataliteta.

No mladi politolog Bartul Vuksan-Ćusa sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, a koji se trenutačno nalazi na doktorskom studiju u Barceloni, u analizi ideološkog samopozicioniranja mladih u Hrvatskoj, objavljenoj u Analima Hrvatskog politološkog društva, kaže da su mnoge od interpretacije tih i takvih istraživanja krive te da u Hrvatskoj zapravo ne postoje istraživanja temeljem kojih bismo mogli dobiti uvid u to jesu li mlađe žene vremenom, u usporedbi sa svojim vršnjacima, postale sklonije pozicionirati se ideološki ljevije, a muškarci desnije. Autoru analize Vuksanu-Ćusi poslali smo nekoliko pitanja, kako bi nam približio ovu problematiku.

Što dostupna istraživanja na razini Hrvatske (zasad) pokazuju, jesu li mladi Hrvati doista 's Marsa', a žene 's Venere'?

Studije koje su se bavile političkom pismenošću učenika koji pohađaju završne razrede srednje škole pokazale su kako postoje neke razlike koje se generalno mogu tumačiti na način da su srednjoškolci konzervativniji od srednjoškolki (negativniji stavovi o rodnoj ravnopravnosti i homoseksualnosti). Međutim, to se ne može tumačiti kao dokaz ideološke divergencije svih mladih jer ta istraživanja nisu obuhvatila cijelu populaciju mladih ili barem jedan njen značajniji dio (npr., generaciju Z).

Isto tako, divergencija podrazumijeva promatranje promjena u dužem vremenskom intervalu, što do sada nije učinjeno. To je ujedno i bila motivacija za ovu kraću analizu koja je pokazala kako mlade žene generalno jesu sklonije pozicionirati se lijevije, ali, istovremeno, pokazalo se kako ta rodna razlika nije rezultatom rastućeg divergencijskog trenda.

Ono što se zanemaruje u cijeloj priči je da mladi generalno pokazuju manje interesa za politiku. Predizborni narativ je bio onaj o sveopćoj pasivnosti i apatičnosti mladih, da bi ubrzo nakon toga govorilo o njihovoj jasnoj rodno-ideološkoj polarizaciji. S obzirom na drugačije logike i implikacije tih narativa, teško je zamislivo da i jedna i druga karakterizacija mogu supostojati kao generalna obilježja jedne skupine.

Nema, dakle, (još) govora o 'ratu svjetova' u Hrvatskoj. A prizori koje vidimo svake prve subote u mjesecu - sukobi muškaraca 'molitelja' i prosvjednika dijametralno suprotnih svjetonazora? Možda bi bio 'cherry picking' da se s tim dokazuje postojanje kulturnih ratova među spolovima u Hrvatskoj, no ipak su simptom nečega.

Tu nije samo riječ o dijametralno suprotnim svjetonazorima već, u krajnjoj instanci, i o sukobu načina na koji se vidi demokracija - prvi su skloni većinskoj viziji demokracije koju, bez ograda, kroji većina, a drugi inkluzivnom viđenju demokracije, u kojoj se manjine štite.

Na razini vrijednosti se taj sukob najčešće tumači na osi tradicionalizam-modernizam, pri čemu se nerijetko djelovanje 'molitelja' tumači kao znak intenzivnije retradicionalizacije društva ili kao nov način izraza ionako dominantnih društvenih vrijednosti.

Međutim, 'molitelji' se zapravo mogu tumačiti i kao priznanje toga da su modernističke ili progresivne vrijednosti sada dominantne. Naime, oni, čije su vrijednosti tradicionalističke matrice nekad bile dominantne, sada smatraju kako se temeljne društvene vrijednosti moderniziraju i više ne odgovaraju njihovima, uslijed čega iz percipirane pozicije ugroženosti zazivaju povratak tradicionalizma i "obraćenje hrvatskog naroda".

Po njima onda hrvatski narod više nema one vrijednosti koje je nekad imao, odnosno, nije onakav kakav je bio i stoga njihov aktivizam predstavlja jedan oblik backlasha protiv te promjene.

Upućuje li išta na to da molitelji vode rodno uvjetovani kulturni rat?

Neovisno o tim interpretacijama ili kutu gledanja, svakako nam trebaju analize diskursa i stavova kako bismo dobili odgovor na pitanje o tome imaju li ovi sukobi intenzitet kulturnog rata i je li pri tom zauzimanje strane rodno uvjetovano.

Ono što indicira na to da 'molitelji' zauzimaju poziciju u kulturnom ratu je moralističko uokvirivanje sukoba kao esencijalističke borbe dobra i zla, to jest, kao maniheističkog sukoba koji se vodi s ciljem održanja same zajednice, a koji je bio vidljiv i u protivljenju ratifikaciji Istanbulske konvencije te uvođenju građanskog odgoja.

Pri tom je vjerojatno da mladi, kao i ostale dobne skupine, prihvaćaju neke elemente tog diskursa poput generalnih stavova o poželjnosti braka i obitelji, ali da istovremeno ne prihvaćaju neke druge stavove, napose one o predbračnoj čistoći ili o abortusu. Točnije, sasvim je moguće da jedan dio populacije mladih prihvaća elemente koji su deklarativno ili folklorno kršćanski, a ne prihvaća elemente koji spadaju u suštinski kršćanski nauk.

U svojoj analizi spominjete kako je moderni rodni jaz s početka 90-ih kao produkt postindustrijskog društva zamijenio tradicionalni rodni jaz iz 50-ih i 60-ih. Koje okolnosti su utjecale na stvaranje prvog, a koje na stvaranje drugog jaza?

Ta promjena se smatra rezultatom transformacije rodnih uloga koja se dogodila radi strukturalnih promjena u razvijenim demokracijama. Ukratko, društvena modernizacija je redefinirala inače oštro podijeljene rodne uloge, pri čemu je dominantno tradicijsko poimanje uloge žena (kao majke i primarne odgajateljice) promijenjeno zbog njihovih rastućih razina obrazovanja i većeg sudjelovanja u tržištu rada.

Prije su žene bile religioznije i njihova uloga se primarno definirala u okviru kućanstva zbog čega su se pozicionirale desnije, a nakon toga se takva pozicija, uslijed sekularizacije i modernizacije, bitno promijenila, što je imalo efekta na liberalizaciju političkih stavova žena, pomičući ih generalno ulijevo. Tako danas one stranke koje naglašavaju tradicijsko poimanje uloge žena (poput radikalno desnih populista u Europi) redovito imaju manju potporu žena u odnosu na muškarce.

Govorimo dakle obratu u političkoj identifikaciji još krajem prošlog stoljeća. No, što se u međuvremenu promijenilo? Zašto se sada razlike u ideološkoj identifikaciji između spolova stavljaju u ratni kontekst?

Ono što se promijenilo je da se sve više koristi maniheistički diskurs koji pojačava polarizaciju i generalni dojam o polarizaciji. Sve je crno ili bijelo i svako pitanje je pitanje borbe za opstanak samog društva jer se zauzimanje bilo koje pozicije tumači kroz prizmu morala.

'Naš tabor je moralan i ljudski ispravan, suparnički nije', a takav pogled dovodi do zaoštravanja diskursa.

Jesu li takvoj interpretaciji kumovale i društvene mreže i algoritmi, zbog kojih se svatko od nas – htio-ne htio – nalazi u komori jeke. Pa se nekima primjerice stvara (pogrešna) slika da su svi muškarci šovinisti koji se grčevito bore spasiti patrijarhat, a s druge strane da sve današnje žene 'mrze muškarce'.

Moj je dojam da su neke stvari, poput ideološkog trolanja, u online svijetu jednostavno postale vidljivije. U stvarnom svijetu i društvu, trolovi mogu istovremeno sudjelovati u samo jednoj interakciji. Međutim, na internetu, u vrlo kratkom vremenu mogu komentirati ogroman broj postova.

Na to treba nadovezati da online trolanje privlači još više takvog ponašanja, što stvara loop koji pojačava dojam političke hostilnosti. Ako ste konzervativac koji je, primjerice, u kafiću, i želite provocirati liberale, svejedno nećete ići do svakog stola (ili šanka) gdje su liberali. No, na internetu, vrlo je lako posjetiti veći broj liberalnih postova i komentara i malo 'zatrolati' u kratkom vremenskom intervalu. U online svijetu, ideološko trolanje i bilo koji vid političke hostilnosti zapravo imaju bitno veći odjek i domet samom konfiguracijom terena na kojem se operira.

Što je točno pokazalo Gallupovo istraživanje od prošle godine, čije su rezultate neki krivo interpretirali i zaključili da se muškarci pozicioniraju sve desnije.

Podaci tog istraživanja pokazuju da se mlade žene u nekoliko zemalja pozicioniraju sve više lijevo, ali, osim Južne Koreje, podaci ne pokazuju da se mladi muškarci pozicioniraju sve desnije. Njihovo pozicioniranje je više-manje konzistentno i smješteno na sredini kontinuuma konzervativno-liberalno, s izuzetkom Južne Koreje, a u nekim zemljama se i mladi muškarci zapravo vremenom pozicioniraju lijevije (Velika Britanija), samo je magnituda porasta lijeve identifikacije mladih žena veća od njihove.

Ako se pogleda i popratni Gallupov tekst u kojem se detaljizira razlika između mladih žena i muškaraca u SAD-u, vidljivo je da su i mladi muškarci postali liberalniji u adresiranim pitanjima, samo u manjem omjeru u usporedbi sa svojim vršnjakinjama.

Uz to, u izvornoj studiji je komparirana mjera ideološkog pozicioniranja (SAD) s razlikama u potpori za konzervativne i liberalne stranke (druge zemlje). Nisam siguran da je to najsretnija usporedba jer je biračko ponašanje, između ostaloga, uvjetovano i vrstom izbora i prirodom stranačkog natjecanja u nekoj zemlji. Postoji i negativno glasanje kada ljudi daju glas nekoj stranci ili kandidatkinji/kandidatu samo kako druga opcija ne bi pobijedila.

Pogledajte naše prethodne predsjedničke izbore - da se izbori mogu u potpunosti izjednačiti s preslagivanjem na osi liberalno-konzervativno, u drugom krugu izbora bi pobijedila Kolinda Grabar Kitarović. Uglavnom, ne kažem da generalni nalaz nije točan već da je metodologija, u najboljem slučaju, aproksimativna.

Istraživanja iz 2022. o razlikama u ideološkoj identifikaciji mladića i djevojaka u Hrvatskoj na koja se pozivate u svojoj analizi sugeriraju da su one daleko manje kod nas nego u većini zapadnih zemalja. Što bi tome mogao biti uzrok?

Bitno je promotriti u kojim su to aspektima stavovi žena postali liberalniji u onim zemljama u kojima jaz postoji, poput SAD-a. Prema Gallupu, to se ponajviše odnosi na pitanja abortusa, klimatskih promjena i kontrole oružja. Pitanje kontrole oružja naprosto nije relevantno za Hrvatsku, a ni klimatske promjene nisu točka stavovske divergencije javnosti, barem prema dostupnim podacima. Jedino je pitanje pobačaja relevantno i u hrvatskom kontekstu. Međutim, podaci FPZG-a sustavno pokazuju da 70 posto do 80 posto građanki i građana ima liberalan stav po tom pitanju.

Vjerojatno u ovom kontekstu postoje međugneracijske i rodne razlike, ali, kad se to pitanje dovoljno istakne u javnosti, jasno je vidljivo da ne postoji kritična razina poprečnosti u stavovima koja bi dodatno polarizirala javnost po ovom pitanju.

Također, to što u Hrvatskoj nema tolike rodne razlike u ideološkom pozicioniranju mladih je uvjetovano strukturom glavnih političkih identiteta u društvu i načinom na koji mladi interpretiraju ovo anketno pitanje. Bitan dio mladih se ne pronalazi u dominantnim lijevim i desnim političkim identitetima koje predstavljaju SDP i HDZ pa, kad im se postavi pitanje o ideološkoj samoidentifikaciji, oni 'bježe' u centar ili se izjašnjavaju kako nemaju ideološku poziciju jer lijevu poziciju poistovjećuju s SDP-om, a desnu s HDZ-om. Takvoj heuristici su i inače sklonije osobe s niskim razinama političkog interesa, što je skupina koju ponajviše čine mlađe generacije. Tako da i tu postoji jedna vrsta samoselekcije koja se uobičajeno preskače u interpretaciji.

FT ideološki jaz među spolovima u Južnoj Koreji stavlja u uzročno-posljedičnu vezu s padom broja sklopljenih brakova i smanjenjem stope nataliteta. Je li to miješanje krušaka i jabuka ili opet neko 'branje trešanja' ili doista postoje društva u kojem je jedno dovelo do drugog?

Jako je teško zamisliti i provesti istraživački dizajn koji bi dokazao da je rastući ideološki jaz uzrok smanjenog broja sklopljenih brakova i pada nataliteta. To što dva podatka supostoje u istom vremenu ne znači da su istovremeno u kauzalnom ili bilo kakvom odnosu, a i generalna je životna istina da su razlozi za različite životne odluke dakako višeslojni i mnogostruki. Općenito se treba kloniti objašnjenja koja na temelju nekoliko deskriptivnih informacija i uvida nastoje isplesti cjelokupnu sliku nekog kompleksnog fenomena ili pojave.

S druge strane, postoje dokazi za to da političke preferencije i stavovi imaju efekta na, primjerice, odabire u online dejtingu Točnije, pokazuje se da osobe generalno preferiraju partnere sa sličnim političkim stavovima i razinama političkog interesa, što se smatra jednom vrstom ideološke homofilije u socijalnim odnosima. To je i jedan od faktora koji je doveo do toga da u SAD-u već postoje dating aplikacije samo za konzervativce.

Ako bismo ovakvu vrstu ideološkog i političkog sortiranja u partnerstvu apsolutizirali, krajnja konzekvenca bi bila začarani krug u kojem liberali izlaze samo s liberalima, a konzervativci samo s konzervativcima, što bi pak dovelo do daljnje ideološke polarizacije. Međutim, s obzirom na to da je homofilija u odabiru partnera prisutna i u pogledu socio-demografskih obilježja poput obrazovanja i niza drugih, nijedan pojedinačni faktor ne treba prenaglašavati i iz njih izvoditi pravocrtne zaključke koji se odnose na cijelo društvo.