Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy optužio je proteklog tjedna sirijskog čelnika Bašara al-Assada za 'barbarsku represiju' i zahtijevao njegovu ostavku, rekavši da njegov režim masakrira svoj narod. Je li to samo jedan u nizu oštrih govora o sirijskom diktatoru u pripremi za predizbornu kampanju ili francuski poglavar nastavlja nekakvu svoju politiku na Bliskom istoku?
'Međunarodna zajednica mora preuzeti odgovornost i osuditi okrutnu represiju te zajamčiti promatračima Arapske lige sva sredstva i slobodu da korektno obave svoj posao', rekao je Nicolas Sarkozy u govoru održanom polaznicima Pomorske akademije Lanveoc-Poulmic na sjeverozapadu zemlje.
Iako se pozivi na povlačenje promatrača Arapske lige sve češće čuju otkad je, 26. prosinca, prva skupina stigla u Damask, nastojeći dobiti uvid u 'krvavu represiju koju provodi sirijski režim' te nakon što je vođa skupine promatrača, Mustafa al-Dabi (Sudan), za vrijeme inspekcije stanja u gradu Homs naveo: 'Neka mjesta izgledaju neuredno, ali nema ničeg zastrašujućeg', Sarkozy je stao naglašavati da 'i međunarodna zajednica mora preuzeti odgovornost donošenjem još oštrijih sankcija'.
Ujedinji narodi procjenjuju da je od ožujka prošle godine, kada su počeli prosvjedi protiv sirijskog predsjednika, poginulo više od 5.000 ljudi, dok Assadova vlada tvrdi da su nasilje u zemlji pokrenule naoružane terorističke bande uz stranu pomoć iz inozemstva te da je dosad u okršajima s teroristima poginulo najmanje 2.000 sirijskih vojnika.
Sarkozy je početkom prošlog tjedna ponovio da sirijski predsjednik Baša al-Asad mora otići s vlasti te omogućiti vlastitom narodu da slobodno odluči o svojoj sudbini, ocijenivši da je masakrima, što ih je naredio i počinio, kod ljudi samo potaknuo gnušanje i revolt. Pojasnio je da međunarodna zajednica mora preuzeti odgovornost i osuditi okrutnu represiju te zajamčiti promatračima Arapske lige sva sredstva i slobodu da korektno obave svoj posao.
Je li ova odlučnost potreba da se Sarkozy pokaže što jačim pred kritikama socijalista i nacionalista u vlastitoj domovini ili ima svoju pretpovijest?
Oslanjajući se na novi status Francuske u arapskom svijetu nakon rata u Libiji, francuski je predsjednik Nicolas Sarkozy pozvao 21. rujna na 'posredničko razdoblje' u priznanju palestinske samostalnosti od strane Ujedinjenih naroda. Mahmoud Abbas, predsjednik Palestinske samouprave (PA) i predsjednik Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), planirao je tada zatražiti od Ujedinjenih naroda da prizna palestinsku državu kao punopravnog člana te međunarodne organizacije.
Palestinci su željeli promaknuti svoj status iz statusa države 'promatračice' u punopravno članstvo, a Francuska je najjasnije pokazala da to podržava, naročito kada je, suprotstavljajući se SAD-u, ugurala Palestinu u UNESCO. Jer, ne treba zaboraviti, strategija Palestinske oslobodilačke organizacije inzistira na političkom i diplomatskom sukobu palestinskog vodstva s Izraelom i SAD-om.
Da bi Palestina stekla punopravno članstvo u Ujedinjenim narodima kao neovisna država, to će zahtijevati potporu Vijeća sigurnosti. No, Sjedinjene Države su izjavile da takav potez stavlja veto na pitanje palestinske rezolucije.
Sarkozyev prijedlog da se Palestina prizna kao 'zemlja ne-članica' pri Ujedinjenim narodima (kao što je to slučaj sa Vatikanom) u potpunoj je suprotnosti s mišljenjem Sjedinjenih Država, koje su odlučile staviti veto na molbu predsjednika Mahmouda Abbasa za punopravno članstvo.
U svom govoru u Generalnoj skupštini UN-a, Sarkozy je bio pozvao na 'zaključenje sporazuma u narednoj godini' između Izraela i Palestine te je zaključio d uobičajeni mirovni procesi pod posredstvom SAD-a ne bi trebali zaobići mišljenja europskih, arapskih i drugih zemalja.
Činjenica jest da samo jedna zemlja ne može sama upravljati mirovnim procesima, bilo da se radi o najvećoj od njih, ili o maloj skupini zemalja. 'Problemi takve složenosti ne mogu se rješavati na zasebnoj, već na globalnog razini' rekao je tada Sarkozy.
Francuski predsjednik također je odbacio američku strategiju nametanja veta na palestinsku ponudu. Kako je bilo evidentno da metode veta pri Vijeću sigurnosti ne funkcioniraju, već ugrožavaju mirno rješavanje nastale situacije, francuski je predsjednik svesrdno podržao promjenu taktike, načina i razmišljanja na tom skliskom terenu.
Zalažući se za 'srednje rješenje' kao najbolje, Sarkozy je predložio izjednačavanje statusa Palestine sa statusom Vatikana pri Ujedinjenim narodima. To bi bio važan korak naprijed kojim bi se europsko mišljenje promijenilo i uvažilo nakon 60 godina pasivnosti u odlučivanju. Francuski predsjednik se sastao s američkim predsjednikom Obamom, koji je pak inzistirao da samo izravni pregovori između Izraela i Palestine mogu dovesti do stvaranja trajnog mira.
Francuska ima 5.000.000 muslimana i otprilike 600.000 građana židovskog porijekla. Kako navode francuski politički analitičari, Sarkozyjeva se inicijativa treba promatrati u kontekstu predstojećih predsjedničkih izbora zakazanih za svibanj iduće godine. Ipak ostaje nejasno, ukoliko su zaista sve zemlje Europske unije uskladile svoje mišljenje oko Sarkozyjevog prijedloga, zbog čega nekoliko istočnoeuropskih zemalja članica ipak usklađuje mišljenje s američkim poimanjem rješenja pitanja Bliskog istoka.
Iako je Francuska brutalno poubijala Alžirce koji su se borili za nezavisnost, kako smo ovih dana pisali, Sarkozy je iznio nevjerojatno teške optužbe protiv Turske, a kako bi dobio podršku armenskog lobija pred nadolazeće izbore.
U listopadu je Sarkozy je posjetio spomen obilježje za incidente iz 1915. u armenskoj prijestolnici Erevanu. Tom prilikom je kazao da će Francuska pokrenuti inicijativu ukoliko Turska ne prihvati armenske optužbe do kraja godine.
Inicijativa je ovaj zakon o kažnjavanju nijekanja turskog genocida nas Armencima koji je podigao buru između Anjkare i Pariza. Sarkozy je optužio Tursku da odbija da se suoči sa svojom poviješću kad su u pitanju incidenti iz 1915. godine. Izjavivši da je tužba za one koji negiraju optužbe spremna, Sarkozy je napisao ‘Francuska ne zaboravlja’ u knjigu posjetilaca muzeja koji je obišao.
S obzirom na to da Sarkozy najglasnije govori da Turskoj nije mjestu u EU-u te da mu izraelski premijer ide na živce jer je ‘lažov’, treba zaključiti da ove izjave protiv sirijskog diktatora nisu slučajne, da se one nastavljaju na odlučnu akciju Francuske protiv Gaddafija, da se interes vidi i u monitoriranju demokratskog procesa u Tunisu, Egiptu i sada u Maroku te da nisu daleko od istine oni koji Sarkozyja vide kao najkoherentnijeg lidera u politici prema Bliskom istoku i arapskome svijetu.
