Nakon što je jučer vrhbosanski kardinal Vinko Puljić pozvao žene i samo žene da se ne upuštaju u seks prije braka jer će tako postati štrace, mediji i društvene mreže užarili su se od raznorodnih reakcija. Uglavnom su dominirale kritike, snebivanja i sprdnje, poneke i urnebesne, no nije nedostajalo i žustrih riječi obrane.
Najčešći kritički komentari upućeni nadbiskupu ticali su se činjenica da se svećenici Hrvatima i Hrvaticama ponovno zavlače u postelje te da su u tome licemjerni iz dva ključna razloga - jer opet prozivaju samo žene, a ne i muškarce, te zato što mnogo impotentnije reagiraju na druga, daleko ozbiljnija, aktualna moralna pitanja kao što je primjerice bestidna korupcija i pljačka u društvu.
Komentirajući arhaični zelotizam Crkve u promicanju patrijarhata, neki su primijetili da pogrdna riječ štraca (što znači iznošena krpa, dronjak ili osoba bez karaktera) u hrvatskom ne postoji u muškom rodu, ni kao pojam niti kao termin. U hrvatskim rječnicima jednostavno nije moguće naći ni štraco ni štrac. Naravno, slično vrijedi za mnoge druge uvrede na račun žena i njihove (ne)čestitosti (kučka, kurva, whore, bitch, puttana itd.) u brojnim jezicima svijeta koji su svi, neki možda u jačim nijansama, a drugi u malo slabijim, skrojeni prema patrijarhalnom uzorku; u svima postoji značajno veći arsenal pogrdnih naziva za promiskuitetne žene nego za muškarce mada su oni uglavnom promiskuitetniji spol. Štoviše, u mnogim religijama žene se smatraju odgovornima čak i za pad muškaraca.
Tajna veza religije i seksa
Jučerašnji događaj u biti nije izrodio neko veliko iznenađenje. On je tek nanovo otvorio neka stara pitanja koja znanosti istražuju već desetljećima pa i stoljećima te podsjetio da s klerikalizacijom hrvatskog društva ona ponovno postaju neočekivano aktualna. Među ostalim to je pitanje: 'Zašto se čini da se religije više bave seksom i održavanjem patrijarhata nego drugim društvenim pravdama i krivdama?'
Ovdje na njih nećemo pokušati odgovoriti iz društveno-humanističke perspektive već ćemo ukazati na nekoliko vrlo zanimljivih nalaza nekih novih istraživanja psihologije, odnosno evolucijske psihologije.
Prije svega treba istaknuti da trenutno postoje dvije glavne skupine teorija koje pokušavaju objasniti zašto religije hvale određena ponašanja dok druga osuđuju. Prema prvoj ljudi vjeruju u sveznajućeg i svemogućeg boga koji nadzire ponašanje čovjeka kako bi ga konačno nagradio, u ovom ili sljedećem životu, zato što to ljude motivira da budu velikodušniji i pošteniji nego što bi možda inače bili. Ukratko, prema tim teorijama religioznost je u povijesti omogućila suradnju potrebnu za stvaranje velikih naselja koja je postala vrlo aktualna kada su ljudi od sakupljača i lovaca postali poljoprivrednici i prošli tranziciju od malih plemenskih zajednica do velikih civilizacija.
Prema drugoj, novijoj skupini teorija o tzv. reproduktivnoj religioznosti najvažniji cilj religiozne moralnosti nije poticanje međuljudske suradnje. Ljudi religiju prvenstveno koriste kako bi svoje društvene svjetove što bolje uskladili sa svojim preferencijama u seksu, braku i podizanju potomstva. Naime, ako analiziramo najveće svjetske religije u posljednjih nekoliko tisućljeća, koje su najveći procvat doživjele s agrarnom revolucijom, preferirana seksualna strategija uglavnom uvijek uključuje monogamiju, spolnu čednost i stigmatizaciju seksa izvan braka. Ovo posljednje u skladu je s potrebom muškaraca da budu sigurni da svoju energiju ulažu u podizanje vlastitog potomstva kojemu će ostaviti nasljedstvo, a ne tuđeg. Žene nemaju takvih dvojbi.
Ove dvije skupine teorija međusobno se ne isključuju, samo imaju različite naglaske.
U prilog reproduktivnih teorija, među ostalim, govori jedna nova studija provedena na 16.000 sudionika iz 56 različitih naroda. Njezini rezultati pokazali su da mladi ljudi iz svih mogućih dijelova svijeta, najrazličitijih mogućih religioznih uvjerenja - od hinduističkih i budističkih, preko judaističkih do kršćanskih i islamskih, osjećaju znatno veću odbojnost prema promiskuitetnom spolnom ponašanju nego prema drugim oblicima nemoralnog ponašanja. Također, sve religije u tom smislu strože reguliraju život žena nego muškaraca.
Obje navedene skupine teorija predviđaju da će vjernici, ako su radikalniji, podržavati strože vjerske etičke standarde, a rezultati studija to uglavnom potvrđuju. Tako se primjerice pokazalo da religiozna uvjerenja znatno utječu na stroge stavove ljudi prema pitanjima kao što su državna potrošnja, imigracija, društvena nejednakost i smrtna kazna, te posebno prema onima koja se tiču seksa, homoseksualnosti, istospolnih brakova, pobačaja, kontracepcije, pornografije, uloge žena u društvu i sl.
Reproduktivna teorija nadalje predviđa da će religije mnogo više insistirati na pitanjima koja se tiču seksa i reprodukcije, nego na drugim etičkim pitanjima. Ovo predviđanje potvrdila je studija provedena na 300.000 ljudi iz čak 90 različitih zemalja. Ona je pokazala da su, sa statističke točke stajališta, religioznim ljudima etički mnogo značajnija pitanja seksa, braka i reprodukcije nego poštenja, povjerenja i velikodušnosti.
U prilog reprodukcijskim teorijama o funkciji religioznosti ne govori samo povijest već i recentna zbivanja u Hrvatskoj i svijetu. Sjetimo se samo oko kojih etičkih pitanja su se u našoj zemlji najenergičnije angažirali vjernici i njima bliski politički krugovi – oko referenduma o istospolnim brakovima, oko spolnog odgoja u školama, umjetne oplodnje, pobačaja, kontracepcijskih pilula za dan poslije, cijepljenja protiv HPV-a i sl. Još drastičniji primjer u svijetu predstavljaju radikalne vjerske revolucije u islamskim zemljama koje su tretman žena vratile za nekoliko stoljeća unazad.
Ovi nalazi također se u mnogočemu podudaraju s istraživanjima jednog od najistaknutijih suvremenih moralnih psihologa Jonathana Haidta. On je sa svojim suradnicima istražio moralnu domenu i došao do vrlo zanimljivih spoznaja koje su iznjedrile pet glavnih psiholoških temelja na kojima ljudi grade moralne sustave koje su nazvali: 'Briga za druge', 'Pravednost', 'Autoritet i Poštovanje', 'Čistoća i Svetost' te 'Odanost grupi'. Brojne studije pokazale su da su liberalima važnija prva dva temelja. Vjernicima i konzervativcima važnija su posljednja tri, štoviše prva dva im često stvaraju probleme ako su u srazu s njima.
Financijska ovisnost žena
U danom kontekstu zanimljivo je vidjeti da intenzitet odbojnosti s kojim se ljudi odnose prema seksualnom promiskuitetu (i žena i muškaraca) osim o religioznosti u velikoj mjeri ovisi i o percepciji financijske ovisnosti žena o muškarcima. Naime, jedna američka studija objavljena 2014. u časopisu The Archives of Sexual Behavior utvrdila je da će se nevjera mnogo oštrije osuđivati u populacijama u kojima su žene snažnije ekonomski ovisne o muškarcima.
U njoj su znanstvenici sa Sveučilišta Brunel pokušali istražiti odnos sudionika prema jednokratnom seksu u dva navrata - prvi put s uzorkom od 656 dobrovoljaca, a drugi put sa 4.626. Sudionicima su bila postavljena pitanja u kojima su trebali izraziti svoje slaganje ili neslaganje s tvrdnjama kao što su: 'Promiskuitetne žene ne zaslužuju puno poštovanja' ili 'U redu je da žene imaju seks s muškarcima koje su tek srele, ako se oboje s time slažu'.
Nakon što su znanstvenici u upitnicima isključili moguće utjecaje čimbenika kao što su religioznost ili političko opredjeljenje, rezultati su pokazali da su nevjeru oba spola oštrije osuđivali ispitanici koji su financijsku ovisnost žena o muškarcima doživljavali kao rašireniju i izraženiju pojavu.
