'Gledanje preko nišana' Washingtona i Pjongjanga unazad tjedan dana sve žešćim sjevernokorejskim nuklearnim provokacijama dostiglo je vrhunac od podjele korejskog poluotoka 1953. godine, no Bijela kuća još oklijeva s konkretnim vojnim akcijama koje je u nekoliko navrata najavio i sam američki predsjednik Donald Trump.

Podsjetimo, šef Bijele kuće u petak je poručio kako vojna opcija rješavanja dugogodišnjeg problema uvijek postoji te je Pjongjangu poručio kako bi mogao sjevernokorejski režim razumije 'samo jednu stvar, a to nisu lijepe riječi' te kako bi Kim Jong Un mogao osjetiti 'vatru i bijes kakve svijet još nije vidio'.

No, postoji čitav niz razloga zašto Sjedinjene Države strpljivo čekaju rasplet situacije i ne žure s vojnom akcijom.

Dario Kuntić, tportalov komentator, analitičar i projektni koordinator te predavač na Školi o političkim i ekonomskim aspektima Tajvana i istočne Azije koja se održava u sklopu zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, ističe kako su nedavni sjevernokorejski nuklearni pokusi demonstracija sile i pokazivanje mišića arsenalom ozbiljnog oružja koje bez problema može doseći američke gradove, što dosad nije bio slučaj.

Ipak, prema Kuntiću, Sjedinjene Države nisu spremne riskirati sukob, ponajprije kako bi se izbjegle mnogobrojne žrtve, ali i kako se u regiji ne bi dodatno narušili odnosi sa susjednom i vrlo moćnom Kinom, koja je dokazani sjevernokorejski zaštitnik i koja Sjevernu Koreju smatra svojevrsnom tampon-zonom prema Americi koja u južnom susjedstvu ima 28.000 stacioniranih vojnika. 

'Ako bi doista došlo do vojnog udara na režim u Sjevernoj Koreji, realno je očekivati kineski odgovor i primjerenu intervenciju, unatoč tome što je Trump u nekoliko navrata podsjetio Peking kako mu neće dopistiti da išta čini po pitanju najnovijeg zaoštravanja u regiji. U slučaju američkog vojnog napada došlo bi do potpunog urušavanja situacije na Dalekom istoku budući da Kina sasvim sigurno ne bi mirno gledala na intervenciju.

Pored toga, valja znati kako sjevernokorejska vojska broji 700.000 vojnika i gotovo 4,5 milijuna rezervista, dok glavni američki saveznici u tom području, Južna Koreja i Japan, zajedno broje nešto više ljudi pod oružjem od Sjeverne Koreje', ističe analitičar, podsjećajući kako bi vojni udar mogao dovesti do katastrofalnog broja žrtava.

Bez recepta, bez obavještajaca 

Kuntić podsjeća i na činjenicu kako se južnokorejski glavni grad Seoul nalazi tek nekih pedesetak kilometara od granice sa Sjevernom Korejom te kako bi južnokorejska prijestolnica, ali i američke baze u blizini, bile na dometu Kim Jong Unovih topničkih bitnica 'Koksan' kalibra 170 mm, minobacača 240 mm te višecijevnih raketnih bacača kalibra 300 mm.

Pored toga, podsjeća kako sjevernokorejski režim posjeduje kemijsko i biološko oružje u obliku bojnih otrova, počevši od klorina i phosgena, do izrazito smrtonosnih sarina i VX-a kojim režim truje disidente iz vlastitih krugova, pa bi se broj žrtava, s obzirom na činjenicu kako sjevernokorejski topovi imaju mogućnost ispaljivanja kemijskog i biološkog oružja, mjerio u desecima tisuća. 

Jedan od ključnih razloga američkog oklijevanja prema Kuntiću leži i unutar samog sjevernokorejskog režima i izoliranosti države. Naime, Sjeverna Koreja je jedna, ako ne i jedina zemlja u svijetu u kojoj ne djeluju američki obavještajci kao ispomoć u planiranju napada, pa je iluzorno očekivati da Pentagon ima potpuno jasnu predodžbu o pravom stanju sjevernokorejske vojske, a kako američki obavještajni agenti u toj zemlji nisu razvili svoju mrežu, teško je očekivati za rušenje režima nužnu podršku lokalnog stanovništva koje ionako živi u strahu.

Tportalov analitičar s druge, pak, strane ističe kako je Bijela kuća i te kako svjesna da Sjeverna Koreja nije Irak ili Afganistan te kako za osvajanje te po mnogo čemu specifične države jakih saveznika zasad ne postoji već prokušani recept.

Obrambene strategije 

Kuntić naglašava kako američko, ali i južnokorejsko strpljenje ima svoj kraj te kako Washington i Seoul, ali i Tokio, koji se također nalazi na domet sjevernokorejskih cijevi, zasigurno neće mirno gledati kako Kim Jong Un nastavlja s provokacijama.

Takvo što, kaže Kuntić, vidljivo je kroz ubrzano južnokorejsko i japansko naoružavanje i strateško postavljanje obrambenih raketa. No, mogućih posljedica udara, bez obzira na Kim Jong Unovu nepredvidivost, svjesna je i sama Sjeverna Koreja ali i njezini moćni saveznici i podupiratelji, Kina i Rusija koji dodatno otežavaju američku intervenciju.