Četvero članova obitelji Šola na čelu sa majkom Marijom i sinom Sandijem, predsjednikom i Hrvatskog rukometnog saveza, uhićeno je jer su kreditirali privatne poslove preko banke. Uz njih su pali još dvojica Šola – Petar i Tomislav, te dvoje zaposlenika Josip Kovač i Mirjana Trpčić Reškovac. Pali su i bivši čelnik Dalekovoda Luka Miličić i manje poznati geodet Drago Brekalo čije ime se može naći raznim zagrebačkim nekretninskim poslovima, piše tjednik 24 sata express

Zemljište od 144 tisuće četvornih metara pored okretišta Prečko, sada u većinskom vlasništvu Šola, godinama je bilo čuvano kao poljoprivredno u urbanističkim planovima. Nakon brojnih valorizacija za što su potrošene tisuće kuna, 2005. godine se odlučilo da se na njemu napravi nova remiza – okretište tramvaja sa svim popratnim sadržajima.

Financijska konstrukcija je bila osigurana jer bi se prodalo staro okretište i od tog novca izgradilo novo na primjerenijoj lokaciji u Prečkom. Bez nekih posebnih obrazloženja, već dvije godine kasnije se počelo najavljivati da će nova remiza biti u novozagrebačkom naselju Blato.

Ono što se dogodilo u te dvije godine ostalo je izvan fokusa javnosti. Zemljište u Prečkom na kojem je trebala niknuti remiza ne samo da je promijenilo vlasnike, nego i svoju namjenu. Postalo je građevinsko, namijenjeno za stanove i urede, a vlasnici Šole. Prenamjena je provedena izmjenama Generalnog urbanističkog plana započetih 2006. godine. Gradska uprava Milana Bandića, a zatim i Skupština su je odobrili. Grad je tada tvrdio da nema novca za kupnju zemljišta na Prečkom.

Urbanisti iz Zavoda za planiranje su se tada pobunili protiv izmjena GUP-a jer se struka nije ni najmanje poštivala.

'Remiza je premještena u Blato koje je katastrofalna lokacija samo kako bi se oslobodilo zemljište na Prečkom. Očito za nekog drugog. Tada su iz gradske uprave upadali u urede i tražili prenamjene i nikakve stručna protivljenja nisu naišla na odjek', kazao je za 24 express arhitekt koji je u to doba radio u Zavodu.

Prema informacijama upućenih u cijeli projekt, Šole su plaćale prosječno 80-90 eura za kvadrat zemljišta. Prodavači su mislili da prodaju poljoprivrednu zemlju. Ali je nakon izmjena GUP-a postalo građevinsko.

Petar Šola je dao kaparu, a punu cijenu isplatio tek nakon prenamjene. Zemljište je ušlo u tvrtku Opatovina projekt koja je sada osumnjičena za izvlačenje novca iz Karlovačke banke. Dobili su i kredit od Hypo leasing od 19,5 milijuna eura za kupovinu. U cijelu igru ulaze i supruge tadašnjih čelnika Sigurnosno obavještajne agencije – Milijana Brkića i Josipa Jurčevića.

Izvor 24 sata expressa upućen u sva događanja oko ovog poveznicu nalazi veoma jednostavno. Nije tajna da Brkić ima izvrsne odnose sa gradonačelnikom Milanom Bandićem i da je glavni zagovornik ideje da upravo sadašnji gradonačelnik bude u koaliciji sa HDZ-om. S druge strane, tu je Zoran Gobac, dopredsjenik HRS-a kojeg je vodio Sandi Šola. Gobac se nigdje ne pojavljuje kao vlasnik ili direktor Opatovine projekta u službenim dokumentima. Ali je u izvrsnim odnosima i s Bandićem i Brkićem i prisustvovao je sastancima u kojima se odlučivala sudbina projekta i cijela operacija.

Izgrađenost koju osigurava Grad Zagreb je ogromna. U deset kazeta zemljišta ukupne površine 95 tisuća četvornih metar može se izgraditi tri puta više – 309 tisuća četvornih metara stanova i poslovnih prostora. Šole nikada nisu planirale pokrenuti izgradnju, nego samo preprodati zemljište.

Nakon urbanističkog plana, zemljište vrijedilo mnogostruko više. Cijena se ne računa više po kvadratu zemlje, nego po kvadratu koji se može izgraditi. A onda se ona penje na 350 eura. To ukupno čini 109 milijuna eura ili pet i pol puta više nego su Šole platile zemljište prije nego je prenamijenjeno i donesen urbanistički plan.

Šole su počele tražiti investitora koji bi platio tu cijenu, a kako je projekt zamišljen, stanovi bi se trebali prodavati po cijeni većoj od dvije tisuće eura za kvadrat. Tako je to išlo u zlatno doba između 2006. i 2009. godine u Zagrebu, kaže izvor.

Uz političku podršku se osigura prenamjena za zelena zemljišta koja su jeftino kupljena. Zatim se donese urbanistički plan sa maksimalnom izgrađenošću i dalje se preproda.

Zbog visoke cijene zemljišta, morali su biti skupi i stanovi, ali također i prenatrpani kako bi se ostvario što veći povrat na investiciju. Sve su na kraju plaćali građani kroz visoke cijene stanova hrleći u kredite na trideset godina.

Izvori iz Gradske uprave kažu da se upravo zbog tog, ali i susjednog projekta Savska opatovina  išlo planirati i novi most preko Save – most Jarun, produžetak Vrapčanske i izgradnju nove infrastrukture.

Osim troška infrastrukture, Grad Zagreb bi ponio i dodatni teret kroz razmjenu zemljišta. Kako bi nove prometnice trebale ići preko zemljišta Šolinih, to zemljište bi oni dali Zagrebu, a zauzvrat bi dobili nove parcele za gradnju. Taj model je već primijenjen na brojnim drugim gradskim aferama.

Da je tome tako svjedoči i službeni oglas po kojem se sada zemljište Šola prodaje. U njemu se navodi da su dozvole za prometnice već izdane, a dogovara se daljnja razmjene zemljišta u kojoj bi Grad dao zemljišta u nekoj drugoj građevnoj zoni u zamjenu za ono za prometnice.

Sukus planirane zarade je dakle bio sljedeći: Prvo je jeftino kupljeno poljoprivredno zemljište, zatim ga je Grad prenamijenio u građevno i donio urbanistički plan. Cijena je već bila trostruko veća za Šole. Dodatno, Zagreb bi im dao nove građevne parcele za one na kojima trebaju biti prometnice do njihovih objekata. I još te prometnice izgradio. Zarada se tako još multiplicira.

'Takvo nešto se ne može napraviti bez svesrdne pomoći gradske uprave. Da ne upotrijebim težu riječ', zaključuje izvor 24 sata expressa.

Kriza je plan osujetila taman kada je sve trebalo biti realizirano. Šole su podijelile zemljište na deset novih tvrtki kako bi ga što lakše prodali.

Cijena po kojoj ga prodaju nije definirana u oglasu. Čak i ako su je snizili s početnih 350 eura po kvadratu koji se može izgraditi na 200 eura, za 309 tisuća, zarada je još uvijek trostruka – 62 milijuna eura na uloženih 20. Ali kupca nema.

Čitav tekst možete pročitati u novom broju tjednika 24 express