Silvio Berlusconi je mislio da će, još jednom, moći utjecati na sudstvo, pa je u petak, 8. srpnja, u njemu najomraženijem listu La Republica najavio da će se povući 2013, davši do znanja da bi ga mogao, a možda i trebao naslijediti njegov ministar pravosuđa Angelino Alfano.

No, sutradan ga je žalbeni sud u Milanu kaznio globom od 560 milijuna eura.

Zapravo, sud je ipak bio blagonaklon prema premijeru jer je prvotna presuda za obeštećenje Mondadoriju (izdavaču spomenutog dnevnika), a zbog podmićivanja suca koji je trebao tog velikog izdavača predati u ruke Berlusconija, bila od 750 milijuna eura.

Berlusconi šuti, ne i njegova kći Marina, koja se nalazi na čelu Berlusconijeva Fininvesta koja kaže da je presuda još jedan udar opozicije, zapravo još jedan čin 'luđačke i dugotrajne agresije' na oca.

Šuti i Berlusconijev vječiti suparnik i vlasnik Mondadorija, Carlo de Benedetti, direktor CIR-a koji će inkasirati tih 560 milijuna eura, zadovoljan što je dokazana njegova tvrdnja da je prije 20 godina Berlusconi kupio suca Vittorija Mettu koji je Mondadori isporučio Finivestu.

Ovaj najnoviji udarac Berlusconiju stiže u najgorem mogućem trenutku - Italija tone u moru svađa, uvreda, korupcijskih afera i rastućoj političkoj nestabilnosti.

Izvor blizak premijeru, prenosi španjolska agencija EFE, iznio je da se šef vlade posvetio proučavanju poslova i izbjegavanju bilo kakvih mogućnosti da se još dodatno zakomplicira stanje talijanske burze.

Pad milanske burze od petka zaprepastio je europske čelnike, zbog čega je predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy za danas zakazao hitan sastanak ekonomskih mozgova, iako Dirk de Backer, Van Rompuyev glasnogovornik, niječe da bi situacija bila 'hitna' ili 'kritična'.

No, talijanski ekonomist Giacomo Vaciago kaže da ako se predviđaju mjere protiv spekulativnih poslova (kako to čini Rim) znači da se spekulacije očekuju, a s njima i mogućnost još većeg potonuća ekonomije.

Ankete govore da će tek svaki peti Talijan krenuti na klasičan Ferragosto (masovni odmor u kolovozu) jer je situacija, kako signalizira Vaciago, 'vrlo loša'. Lani je, naime, na odmor krenuo svaki drugi Talijan.

Pitanje koje si mnogi postavljaju usred ove mješavine panike i neodgovornosti jest: je li Italija prevelika da bi pala ili previše korumpirana da bi preživjela.

Odgovor na pitanje u zemlji, koja je i dalje sedma sila svjetske ekonomije i druga izvoznička snaga u Europi, nema ni opozicija.

Prvi čovjek opozicije, Pierluigi Bersani, podsjetio je jučer da je presuda u slučaju Mondadori još jedan dokaz o tomu koliko je dvadeset godina berluskonizma i deset godina izvršne vlasti Silivija Berlusconija štetno po talijanski rejting. U tom proteklom desetljeću su samo Haiti i Zimbabve rasli manje nego Italija!

Sve je više analitičara koji najavljuju grčki scenarij. Ali sve je više i onih koji upozoravaju na galopirajuću korupciju, glavni oslonac političkog sistema kojim se služi Il Cavaliere. Izbjegavanje poreza, što je već postalo masovnom pojavom, tolerira se i čak se promovira budući da je Berlusconi dao čak tri velike fiskalne amnestije, što je proslavljeno kao veliki dar mafiji.

Treći alat je javni dug koji se popeo na 120 posto BDP-a. Viva Italia!