Istovremeno, proizvođači mlijeka gube 1,02 kune, tovljači svinja 3,68 kuna, a tovljači pilića 2,43 kune, zaključak je studije koju su na temu poremećaja na tržištu uzrokovanih codiv krizom izradili stručnjaci s osječkog Poljoprivrednog fakulteta Krunoslav Zmaić i David Kranjac.

Stočna hrana do pandemije je činila oko 50 posto materijalnih troškova stočara, a nakon dramatičnog rasta cijena žitarica i uljarica u 2021., u pojedinim sektorima, poput govedarstva čini i više od 80 posto.

Usporedi li se petogodišnji prosjek s prosječnim cijenama žitarica u prvih sedam mjeseci ove godine, soja je skuplja 50,49, kukuruz 35,95, pšenica 27,7, stočni ječam 19,44 posto. Nagli rast cijena pogodio je i prerađevine, pšenično krmno brašno (31,79), sojinu sačmu (16,92) te suncokretovu sačmu (57,83 posto), pa se u skorije vrijeme očekuje još brži rast cijena proizvoda koji prate rast cijena ratarskih kultura, tvrdi se u studiji.

S druge strane, zbog nepovoljnog vanjskog okruženja i velikih tržišnih viškova na zajedničkom EU tržištu, meso i mlijeko i dalje se enormno “uvoze” u RH i prodaju po dampinškim cijenama, što je dodatan problem, dok stočari strepe i od budućeg političkog okvira nove Zajedničke poljoprivredne politike – smanjenja proizvodno vezanih potpora za tov goveda i proizvodnju mlijeka, kao i dodatnih zahtjeva kako bi se ostvarili ambiciozni zeleni ciljevi EU.

"Takvo stanje iziskuje brzu i ciljanu kratkoročnu državnu pomoć sektoru koja bi subvencionirala razliku rasta cijene osnovnih inputa u stočarskoj proizvodnji (žitarica, prerađevina i stočne hrane). Tako bi razina domaće proizvodnje ostala barem na trenutačnim razinama", zaključuju Zmaić i Kranjac.

Predlažu i uvođenje strožih restrikcija uvoznog mesa koje nerijetko dobiva i oznaku Meso hrvatskih farmi te smatraju kako se iznosi za proizvodno vezane potpore za sektor govedarstva iz omotnice za izravna plaćanja ne bi trebali bitnije smanjiti u sljedećem razdoblju, donosi Večernji list.