Politički analitičar i predsjednik konzultantske tvrtke Eurasia Group Ian Bremmer u autorskom tekstu za politički tjednik Time iznio je pet razloga zbog kojih smatra da će europski populizam nadživjeti poraz Marine Le Pen. Tekst je napisao prije nego što je Le Pen izgubila izbore.

1. Proces Brexita, izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, tek je počeo

Brexit je najopipljivija manifestacija europskog populizma do danas. Dok David Cameron nije 2015. godine najavio referendum o izlasku iz EU-a, većina Britanaca uopće nije ni razmišljala o vezama s EU-om kao o problemu od velike važnosti. U političkim krugovima njegov potez označen je kao mudar manevar kojim će konzervativci zaustaviti rast euroskeptičnog i protuimigrantskog UKIP-a Nigela Faragea.

Dio plana je uspio, UKIP se doslovno ispuhao, ali dogodila se jedna nuspojava: britanski birači izglasali su izlazak iz Europske unije.

Euroskepticizam je uvijek bio važna značajka britanske politike, ali je Cameron podcijenio njegovu moć. Val populizma u Europi i šire otad se samo intenzivirao. Glasovati za Brexit bilo je lako, ali proces pregovora o izlasku već je započeo loše – dvije strane nalaze se 'kilometrima udaljene' i britanska premijerka Theresa May već je optužila Bruxelles da se pokušava umiješati u nadolazeće izbore u Velikoj Britaniji. Sljedeće dvije godine, koliko je predviđeno da bi Brexit mogao trajati, ohole europske institucije će zapljusnuti mnogo narodnog bijesa – i to ne samo u Britaniji, vjeruje Bremmer.

2. Mađarska i Poljska polagano kližu prema iliberalizmu

Mađarska i Poljska već se neko vrijeme kreću u suprotnom smjeru od zapadnoeuropskih zemalja. Iako su ulaskom u EU značajno ekonomski napredovale, politička vodstva u ove dvije zemlje počela su postavljati pitanja što im zapravo predstavljaju europske vrijednosti. Posebno nakon što je Unija počela teturati pod pritiskom političke i ekonomske krize na koju se kasnije nadovezala migrantska kriza. Vlade u obje zemlje posljednjih godina potkopavaju demokraciju.

Mađarski premijer Viktor Orban čak je uveo novi pojam u igru kazavši da gradi iliberalnu državu po uzoru na Rusiju, Kinu i Tursku. Obje zemlje udaraju po slobodi medija, neovisnosti pravosuđa i snažno šire protuimigrantski sentiment dok ostatak Europe još nastoji izaći na kraj s priljevom izbjeglica i migranata izazvanim ratovima u Siriji i Libiji. Otvoreni prezir prema demokratskim procesima i podjeli tereta problema ne pomaže proklamiranoj europskoj solidarnosti u posebno opasnim vremenima za cjelokupan europski projekt.

3. Odnosi s Turskom sve su gori, turski izbori na horizontu

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan pobijedio je na referendumu o proširenju ovlasti predsjednika premda sada mora pobijediti i na izborima da bi te ovlasti mogao konzumirati. S obzirom na uzdrmanu tursku ekonomiju i sve bjesniju oporbu, što prije raspiše izbore - to bolje za njega. No Erdogan je već dokazao da smatra da mu udaranje po Europi donosi mnogo glasova. Zbog toga je prije referenduma o ovlastima predsjednika nizozemske i njemačke čelnike nazivao nacistima i zbog toga je sigurno da će brzi turski izbori dodatno pogoršati odnose s Europskom unijom. Trebamo imati na umu da je trenutno na snazi sporazum između Turske i EU-a koji drži tri milijuna sirijskih izbjeglica s turske strane Egejskog mora. Novi val izbjeglica najbrži je način za dodatno rasplamsavanje duha europskog populizma. EU plaća Turskoj značajan novac koji bi Erdogan trebao trošiti na zbrinjavanje izbjeglica. Ali realna je opasnost da će iskoristiti adut migranata za dodatno cjenkanje, a u međuvremenu će negativna retorika samo pogoršati stvari.

4. Italija na koljenima

Prije sirijskih izbjeglica i Brexita bila je ekonomska kriza. Sedam godina kasnije Italija predstavlja glavni rizik za opstanak Europske unije. Italija je treća ekonomija eurozone i smatra se da je prevelika za to da se njezini problemi rješavaju na način na koji je to bilo u slučajevima Grčke ili Portugala (bailout). Talijanska ekonomija nastavlja posrtati, a populistički i euroskeptični pokret Pet zvijezda će najvjerojatnije osvojiti najviše glasova na sljedećim parlamentarnim izborima u proljeće 2018. godine.

Ako preuzmu vlast, još manje je vjerojatno da će poduzeti nužne, ali nepopularne fiskalne i strukturalne reforme koje su potrebne za oporavak ekonomije i kako bi se izbjegla nova kriza kojom šefovi EU-a neće moći upravljati. Ako Pet zvijezda oforme vladajuću koaliciju, što je malo vjerojatno, ali ipak moguće, to će biti u suradnji s drugim euroskeptičnim i antiestablišment strankama. Ako uspiju - stvorit će egzistencijalnu krizu za cijelu Europu. Italija je jedna od utemeljiteljica EU-a i eura te bi vlada pokreta Pet zvijezda destabilizirala euro, a vrlo vjerojatno i narušila pregovore o Brexitu, jer bi se Bruxelles morao fokusirati na vlastiti opstanak, ne na kompromis s Britanijom.

5. Francuska je i dalje podijeljena

Macronu će biti vrlo teško upravljati Francuskom jer je svoju političku stranku Naprijed! (En Marche) osnovao tek prošle godine. Trenutačno u francuskom parlamentu ima nula zastupnika. Iako bi se to trebalo promijeniti s parlamentarnim izborima u lipnju, Macron neće imati dovoljan broj pouzdanih saveznika koje treba kako bi progurao svoju tehnokratsku, pro EU političku agendu. Macronovi najvjerojatniji politički partneri, mainstream socijalisti s lijevog centra i republikanci s desnog centra, bit će prije fokusirani na snaženje svojih pozicija nego na pomaganje Macronu da uspješno vlada.

Posebno će desni centar nastojati vratiti podršku birača preuzimajući dijelove populističkih poruka Marine Le Pen i njezina Nacionalnog fronta. Mnogi će se mediji raspisati o kraju populističke prijetnje po europsko jedinstvo, ali i dalje će postojati mnoštvo francuskih birača željnih promjena. Kandidati dviju glavnih mainstream stranaka u prvom su krugu predsjedničkih izbora zajedno osvojili jedva 26 posto glasova, što je bilo dovoljno za treće i peto mjesto. Macronovo predsjednikovanje je mainstream u svemu osim u imenu – teško će to promijeniti.

Izbori nikad nisu kraj ničega. Oni su početak. Postoje dobri razlozi za sumnju da će ovogodišnji izborni pobjednici uvažiti zahtjeve za promjenom Europske unije kako bi bila primjernija potrebama građana.