Branka Galić, redovita profesorica u trajnom zvanju, zaposlena je na Filozofskom fakultetu od 1991. godine, a uvela je i nove kolegije: Sociologiju roda, Feminističke teorije i pokrete te Rod, ženske pokrete i društvo na Doktorskom studiju sociologije. Godinama je bila prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju, sve dok je zbog protivljenja suradnji s Katoličkim bogoslovnim fakultetom nije razriješio tadašnji dekan Damir Boras, o čemu se još uvijek vodi sudski radni spor. Uz bogatu znanstvenu karijeru, prof. Galić stigla je ostaviti trag na Odsjeku za sociologiju splitskog Filozofskog fakulteta, na kojem je uvela kolegij Sociologija žena.

Povodom grozomornog iskustva trudnice Mirele Čavajde, kojoj su liječnici odbili izvršiti prekid trudnoće u 26. tjednu unatoč malformacijama ploda, kao i velikog odjeka tog slučaja u javnosti, prof. Galić odgovara na pitanje treba li očekivati da će zakonodavci sada konačno reagirati.

'Zakonodavci su već davno trebali reagirati i donijeti zakon o pobačaju. Ustavni sud naveo je da novi zakon ne smije biti restriktivniji od postojećeg i da ga treba osuvremeniti u skladu s medicinskim dostignućima. Nažalost, ova situacija nije me ni najmanje iznenadila. Još od 90-ih godina, kada je Hrvatska postala samostalna država, ispod svih mogućih radara prolazi to da se zapravo intenzivno radi na otežavanju pristupa ženskim reproduktivnim pravima, a to uključuje pobačaj. Usprkos tome što imamo liberalan zakon, on se sve više opstruira, sve je manje klinika koje obavljaju pobačaje, a sve više liječnika koji se pozivaju na priziv savjesti. Pobačaj je sve nedostupniji – čak i u ovakvim slučajevima malformacija, što je nekad bilo nezamislivo. U socijalizmu nije bilo moguće da žena s takvim rizikom trudnoće, kao što je ovaj slučaj u Zagrebu ili onaj prethodni iz Rijeke, ne dobije adekvatnu zdravstvenu skrb i da se netko tako poigrava životima žena', navela je prof. Galić.

Ističe da upravo takvi slučajevi sve više pokazuju koliko su žene u Hrvatskoj 'pale' i sve više padaju na ljestvici vrijednosti živih bića.

'Uzalud nama zakoni i priče o ravnopravnosti žena, o njihovim ne znam kakvim uspjesima, kada se slobodno dopušta da se njihovi životi ugrožavaju na ovaj način. Po meni je to pokazatelj koliko hrvatska država zapravo obezvrjeđuje žene. Čak bih rekla, što je dakle dovedeno do apsurda, da naši kućni ljubimci toliko ne pate. Kad se ženka psa ili mačke nađe u situaciji da joj trudnoća ugrožava život, ide se veterinaru koji spašava tu životinju. Istovremeno, žena koja je u rizičnoj trudnoći i ima malformirani plod u Hrvatskoj ne može dobiti zdravstvenu zaštitu – usprkos zakonu koji joj to omogućuje', ističe prof. Galić.

Za razliku od Poljske, u kojoj se žene ne mogu pozvati na zakon o pobačaju, u Hrvatskoj je to moguće, ali - bez učinka.

'Opstrukcije su na svakom koraku, a najočitije su u pozivanju liječnika na priziv savjesti. Kako netko tko ima savjest može ostaviti ženu u toj situaciji da pati? To je nakaradno. Čemu uopće služi ta savjest ako žena može izgubiti i vlastiti život', pita prof. Galić, dodajući da žene u Hrvatskoj padaju na ljestvici vrijednosti živih bića još od 90-ih godina, s tim da se taj pad sada ubrzava.

Potom ukazuje da postoji zazor od ukazivanja na to tko je glavni uzročnik, akter ili nositelj takve politike.

'Rekla bih da je to Katolička crkva. Po svemu se čini da hrvatskom ginekologijom upravlja upravo - Katolička crkva. Ta institucija ima svoje kanale zapošljavanja kadrova koji će zastupati crkvena stajališta tamo gdje je licencirano obavljanje pobačaja. Zanimljivo je to da jedna religijska institucija ima toliku moć u jednoj državi, da se usprkos liberalnom zakonu u ovlaštenim ginekološkim klinikama, u kojima ne može bilo tko raditi, postavlja baš takav kadar koji se u pravilu poziva na priziv savjesti, ne obazirući se na doista rizično stanje ugroženosti ženina života', napominje, dodajući da po toj savjesti ispada da život ploda vrijedi više nego život žene, što je nedopustivo.

Nekoliko velikih znanstvenih istraživanja u Hrvatskoj potvrdilo je da podrška javnosti pravu izbora raste u kontinuitetu od 90-ih godina. Istraživanja provedena na reprezentativnim uzorcima nacionalne populacije, uključujući žene i muškarce, pokazala su da je ta podrška u samim počecima bila na nešto više od 50 posto, da bi 2011. dosegnula 75 posto, a prošle godine 76 posto, što pokazuje cijelo desetljeće konzistentne podrške pravu izbora. To je velika podrška, tri četvrtine nacionalne populacije podržava žensko pravo izbora', ističe prof. Galić.

To je čak nešto više nego u SAD-u, u kojem pravo izbora podržava oko 70 posto stanovnika, ali je to pravo trenutno itekako ugroženo.

'Vrhovni sud SAD-a donosi takvu odluku zahvaljujući tome što je troje sudaca tamo postavio bivši predsjednik Donald Trump. Znalo se da će oni tako glasati, ali to nije obvezujuće za njihove savezne države. To sigurno neće svugdje proći, tamo je mobilizacija žena oduvijek bila snažna. Više me strah ovoga u Hrvatskoj. Kod nas su mlade žene manje aktivne od srednje i starije generacije. A ukoliko se upravo te mlade žene ne organiziraju, moguće je da će izgubiti ljudsko pravo na vlastitu zdravstvenu sigurnost i zaštitu života', upozorava prof. Galić.

U prethodnim medijskim nastupima ukazala je i na istraživanja prema kojima su mladi općenito danas konzervativniji u odnosu na svoje roditelje. Otkud takav trend?

'To su bili indirektni nalazi istraživanja različitih tema, iz kojih smo zaključili da mlade žene slabije podržavaju pravo izbora nego njihove mame, kao i da više od njih misle da je pobačaj ubojstvo. Ne mogu tvrditi, ali mogu pretpostaviti da je to opet rezultat utjecaja Crkve u školama, preko vjeronauka. Još uvijek nemamo školski predmet koji podučava zdravstveno obrazovanje, pa čak ni ljudska prava. Postoji građanski odgoj u Rijeci, ali to nije na razini nacionalnog, općeg znanja kako bi djeca uopće bila upućena u zdravstvena prava, a da ne govorimo o kontracepciji – o tome ništa ne znaju, čak niti što sve postoji na tržištu. Njihova socijalizacija uglavnom se svodi na religijske aspekte, pri čemu ih neki vjeroučitelji pogrešno podučavaju i uzimaju si pravo govoriti o kontracepciji. Država bi tu trebala intervenirati; ne može svatko držati nastavu o temama za koje nije licenciran', napominje prof. Galić, dodajući da Crkva ulazi u sva područja s kojih se povukla država.

Kako objasniti to povlačenje države, je li riječ o političkom kalkuliranju, kukavičluku?

'Da, to su političko kalkuliranje i kukavičluk. Ne pomaže ni to što nema organiziranog otpora, osviještenog prosvjeda za zaštitu ženskog reproduktivnog zdravlja, nego žene pojedinačno snose svoje rizike, snalaze se kako znaju i umiju. Temeljni problem je nedostatak edukacije u školama. To je pokazatelj izbjegavanja suočavanja s pitanjima potrebe stvarne ravnopravnosti. Jer da je državi stalo do ravnopravnosti žena i muškaraca u području zaštite zdravlja, rada itd., onda bi se potrudila da takve sadržaje unese u škole, da se učenici educiraju i o kontracepciji, danas dostupnoj i srednjoškolkama. Žene ne bi trebale strepiti hoće li imati pravo izbora i hoće li njihov život u konačnici biti zaštićen, hoće li ih netko stigmatizirati ako zatraže pobačaj', nabraja prof. Galić.

Što bi, po njezinom mišljenju, trebalo riješiti u novom zakonu o pobačaju?

'Troškovi bi svakako trebali biti pokriveni. Ako su mogli biti pokriveni u 'siromašnom' socijalizmu, kada smo službeno imali puno veće brojke izvršenja pobačaja nego danas, onda ne znam zašto troškovi sada ne bi mogli biti plaćeni, uz suvremeniju medicinu. Dakle to je samo pitanje volje. Grupa liječnika, među kojima su dr. Dubravko Lepušić i dr. Jasenka Grujić, već su sastavili prijedloge zakona o pobačaju i prizivu savjesti, ali to nekome nije u interesu.'

>>> Amerika se digla na noge zbog prijetnje pravu na pobačaj. Što se po tom pitanju događa u Europi?

Tko je u slučaju trudnice Mirele Čavajde najodgovorniji – oni koji šalju pacijenticu u Sloveniju i ne informiraju je o njezinim pravima, Ministarstvo zdravstva koje nije osiguralo to da u svakoj bolnici radi ginekolog bez priziva savjesti ili Vlada koja sve to svjesno ignorira?

Po mišljenju prof. Galić, za cijelu ovu situaciju, pa i za slučaj trudnice Mirele Čavajde, najodgovornije je Ministarstvo zdravstva jer ne provodi potreban nadzor i omogućuje zapošljavanje kadrova s prizivom savjesti, iako tim ljudima ne bi smjela biti omogućena radna mjesta u državnim klinikama licenciranima za obavljanje pobačaja. Dakle na takva radna mjesta bilo bi korektno zaposliti ginekologe koji nemaju priziv savjesti, jer ne može njihova savjest vrijediti više od zdravlja, života i savjesti bilo koje žene. Država pak ne osigurava poštivanje vlastitih zakona i amenuje velik utjecaj Crkve kroz obrazovne institucije, na štetu demokratizacije i suvremenih trendova razvoja hrvatskog društva.