Nepobitna činjenica jest da je ženski rukopis u svijetu stripa poprilično marginaliziran. Ne samo danas, tako je bilo uvijek. I to nije problem samo ove regije niti je Balkan posljednji bastion testosterona koji strip nikako ne želi dijeliti sa ženama. Ne, to je problem koji guši i ograničava svijet stripa od samih njegovih početaka. Sebe držim kao sasvim solidnog poznavatelja stripa i fanatičnog kolekcionara, no kad se pokrene priča o ženskim autorima u stripu, na pamet mi padne eventualno francuskinja Claire Bretecher, princeza mange Rumiko Takahashi i naravno, autorica divnog Persepolisa Marjane Satrapi. I to je to.

Pripremajući se za ovaj tekst, naišao sam na pismo koje je još davne 1938. stanovita Mary V. Ford poslala izdavačkoj kući Disney tražeći posao kod njih. Odgovor koji joj je stigao bio je napisan na slatkom službenom memorandumu ocrtanom likovima iz Snjegulice i sedam patuljaka, a bio je negativan, isključivo iz razloga što je bila žena! Jedna autorica koja je sličnu diskriminativnu sudbinu doživjela u Francuskoj je zaključila: 'Mislim da veliki urednici pate od neizgovorenih predrasuda prema crtačicama stripa misleći da one neće rintati kao muškarci jer imaju drugih preokupacija u životu.'

I baš radi takvih stvari, radi potrebe da se jednom za svagda dokine taj neprihvatljiv nesrazmjer, Fibra je odlučila objaviti ovaj fascinantan album koji će nam svima dokazati da itekako postoji ženski strip, da je živ i postojan te spreman na grčevitu borbu za svoje mjesto pod suncem.

Strip autorice

Sam naslov je pomalo kontroverzan, ali čini mi se da je baš kontroverza i bila cilj koji se želio postići. Niti je isticanje ženskosti u naslovu odraz

političkog aktivizma neke izrazito  feminističke provenijencije niti je spominjanje Balkana simbol kuknjave za nekadašnjim vremenima kad je uza sve ostalo, čak i strip scena na ovim prostorima cvjetala. Jedna od autorica predstavljenih u ovoj knjizi, Irena Jukić-Pranjić, objašnjava da namjera ove publikacije nikako nije traženje zajedničkog naziva u ženskom strip-stvaralaštvu, već je u prvom planu istraživanje, otkrivanje i prezentacija opsežnosti i značaja rada strip-autorica što je zbog nepostojanja ranijih izdanja ovog tipa pionirski pothvat.

Dvadeset i četiri eminentne strip-autorice iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, BiH, Makedonije i Bugarske predstavljene u ovom izdanju, ponudile su nam svu raskoš ženskog autorskog stripa, no on se ni u kojem slučaju ne može klasificirati kao isključivo ženski. Publiku traže i imaju je u oba spola. Kako većina njih i sama kaže, strogo su protiv podjele stvaralaštva na 'žensko' i 'muško' jer smatraju da svoj uspjeh žele postići na rodno neograničenim mjestima. To što nisu muškarci nije ih ograničilo niti ih je to što su žene spriječilo da se kvalitetno bave stripom. Bez obzira na to što je gotovo u svakom od većine radova predstavljenih u ovoj antologiji isključivo ženski lik u središtu radnje čak i kada ne bi bilo potpisa autorice na početku priče, nitko sa sigurnošću ne bi mogao reći tko je autor, muškarac ili žena. I to je dobro. Štoviše, uvjeren sam da je to i bio cilj gotovo svake od umjetnica koje su predstavljene u 'Ženskom stripu na Balkanu'. Ne biti ženski strip autor, već biti samo strip-autor odnosno strip-autorica.

Jedinstvena zbirka stripova

Što se tiče samih radova predstavljenih u ovoj antologiji, njih ima kao i u svakoj drugoj antologiji ovakvog tipa - i dobrih i loših, i genijalnih i manje genijalnih. O ukusima se naravno ne raspravlja. Kako većina njih pripada ipak poetici autorskog stripa, svojevrsnoj umjetničkoj formi bližoj fanzinskom senzibilitetu nego li tradicionalnom stripovskom izričaju prilagođenom tržištu na koji smo načelno navikli, analizu ovog zbornika moramo donekle staviti u okvire i te spoznaje. Introspektivni pristup i stavljanje u prvi plan ekspresija vlastitih misli i preokupacija samih autorica nauštrb žanra kao takvog, čini ovaj zbornik  jedinstvenom zbirkom stripova koja nije ni rađena isključivo za širu publiku. Naracija, i ona kazivana, a i ona prikazivana (vizualna) pomalo je pomaknuta i neobična. Iako mi se čini da neki radovi  prelaze granicu uspješnog eksperimentiranja, pomalo koketirajući s groteskom, većina njih ipak sasvim lijepo balansira na granici klasičnog i magičnog, pružajući neodoljiv užitak čitatelju.

Analiza svakog pojedinačnog uratka u ovoj knjizi (pogotovo kad se uzme u obzir broj znakova koji mi je dopušten za ovaj tekst), bila bi nemoguća, ali i posve nepotrebna - table i ispunjeni oblačići Ivane Armanini, Dunje Janković, Nine Bunjevac, Sonje Gašperov, Irene Jukić Pranjić, Ivane Filipović ili Bojane Dimitrovski  fasciniraju, opčinjuju svojim majstorstvom, svojom imaginacijom i svojom ljepotom.

Hoće li ova antologija poslužiti kao rampa za lansiranje nekih od ovih, zasad još relativno anonimnih umjetnica, u zvjezdanu orbitu svijeta stripa, ne mogu reći, ali ono što znam jest da je 'Ženski strip na Balkanu' neprocjenjiv povijesni dokument, koji svojim uplivom u jedan sasvim drugi i dosad neistraženi svijet stripa zaslužuje etiketu jednog od najvažnijih kulturnih proizvoda Lijepe Naše unazad nekoliko godina.

U ovo doba godine, kad prve snježne krpe nagovještavaju dolazak blagdana, Ženski strip na Balkanu idealno je štivo da vas ugrije svojom toplinom. Vjerujte nam na riječ.