Mislili smo pokrenuti neku temu vezanu uz autoutrke, aviosimulacije ili Krešin manični strah od jazavaca, no pogledali smo kroz prozor i vidjeli... SNIJEG (i prognozu za minus šezdeset do kraja tjedna)! Naime, ovdje, u 'metropoli', snijeg ne pada često i obična konotacija dotičnog veže se uz komentare koji ljudi međusobno upućuju preko Facebooka. Dakle, modus operandi je sljedeći: vani počne padati snijeg, netko u uredu pogleda van, razgali se kao dijete od dvije godine i nastavi raditi. Da, ne ide se van, ne sanjka se, ne rade se snjegovići – NIKS. Sve što se radi je komentiranje na Faceu te nastavak uobičajene rutine.

E, pa mi to nećemo dopustiti. Dosta nam je uštogljene hegemonije uredskih radnika koji ne uživaju u zimskim radostima. Dosta nam je trpljenja snijega vani i ne korištenje inog za šopanje bližnjeg svoga dok vas ne zamoli za milost. Da, evo čim napišem ovaj članak, idem van...radit snjegovića i sve što današnja mladež radi. I kada konačno izađem, vidjeti ću kako osim klinaca iz drugog osnovne nema nikoga. Svi ostali su doma, debljaju se i igraju video igre. Pa jesem mu bigulicu, kakav je to pristup? Znači li ovo da doslovno moramo pratiti trendove i umjesto tjedne teme o žestini zimskih sportova raditi onu u kojoj opet drljamo po video igrama?

Samo danas, odnosno ovaj tjedan, hoćemo se igrati sa snijegom, što znači da ćemo iz dna grotla starih igara iskopati nekoliko naslova koji se, konkretno, bave snijegom. Snježni sportovi, snježne igre, čitava galanterija. Zapravo, naš izbor fenomentastičnih igara koje u sebi imaju smrznutu vodu nema toliko veza sa najboljim igrama u 'žanru', već tematskim naslovima koje je super igrati dok je vani minus petnaest. I dok neki drugi ukućanin razgrće tone snijega ispred garaže.

Prvi i ultimativni naslov koji nam je pao na pamet je čuveni, legendarni SkiFree. Microsoftova uzdanica nekolicine Entertainment Packova u sebi sadržava zapravo sve što moderna zimska igra mora sadržavati. Realno gledano, u njoj imate doslovno SVE. Od panjeva, stabala, snijega (logično), drugih skijaša, boardera, pa sve do smrti svakog FreeSki entuzijaste: JETIJA. Jetiji u SkiFreeju su čista smrt. Em što su prokleto brzi, em što nakon što namirišu miris skija i skijašku krv ne prestaju trčati dok vas ne pojedu. Najgora stvar kod SkiFree jetija je što su brži od zvuka, što su spremni na sve kako bi dnevnu potrebu za prehrambenim tvarima završili s vama među zubima. Sama igra je, naravno, debilno ružna, no takvo je stanje sa svim retro điđabajama.

Druga prastara igra koju SVI pravi frajeri znaju je Ski or Die. Duhovni nastavak čuvenog Skate or Die stavlja vas u 'hip i kul' okružje živopisnog ekstremnog skijališta smještenog u... Devedesete. Sad, zamislite da imate pankere na snowboardovima umjesto pankera na skejtbordovima, zamijenite gomilu disciplina koje spadaju u 'urbanu skejtersku spiku' s lepezom apsolutno retardiranih 'zimskih radosti', minus naravno obligatornih akrobatskih skokova i snowboardinga, i imate pred sobom igru na koju je autor ovih redaka BEZ IKAKVOG OPRAVDANOG RAZLOGA potrošio barem dvadeset sati. Da me se danas pita zašto sam igrao tu igru, vjerojatno bih rekao da mi je glazba u njoj bila super, jer su discipline definitivno spadale među malo čudnije. Ironično, glazba u Ski or Die na PC speakeru je bila tolika nakupina neugodnog vrištanja, da se sada propitkujem kakav sam ja ukus tada zapravo imao?

Nevezano uz to, bio bi red da pored ekstremnih i uzbudljivih naslova poput Ski or Die spomenemo i one malo dosadne. Stanimo na trenutak, pogledajmo prema obližnjoj planini. Skinimo kapu, promotrimo snježne vrhove i poklonimo joj poštovanje te poštovanje svim klasičnim zimskim sportovima, kao i igrama koje se bave njima. Znamo da vas ima mnogo, znamo da nitko ne priča o vama jer ste dosadne do zla boga, znamo da sva balavurdija radije igra MW3 ili BF3, no vjerujte nam, mi mislimo na vas. Mislimo na sve zbugirane discipline koje ste nagurali u igru, mislimo na oskudnu grafiku i činjenicu da je većina vas sponzorirana sa strane olimpijskih odbora, te samim time osuđena na marketinški mediokritet 'merchandisea'. Ipak, sjećamo se svake od vas, te vam sukladno tome posvećujemo nasumični videoisječak.

Samo da razjasnimo, nama su Epyxovi Winter Games jedina igra koju priznajemo kao punokrvnu zimsku eskapadu. Ostale mogu na ljetovanje. Pogledajte samo jedan od posljednjih izroda zimskih sportova za konzole i PC: Vancouver 2010 Official Video Game. Ova kompilacija mini igara toliko je loša, da je na neopisivo potkupljivom Gamespotu dobila 5.5. Čak ni Krešo, koji je inače nije vičan davanju igrama ocjene manje od -4 ovu igru nije stavio među svoje favorite. Pa si vi onda nakon toga mislite koliko je igra zabavna prosječnom gejmeru.

No ne brinimo se mi toliko trivijalnim stvarima poput Zimskih olimpijskih igara. Postanimo moderni. Upalimo neki ekstremni kanal, nacugajmo se red bulla do te mjere da ne znamo gdje nam je glava, a gdje guzica – i pokrenimo SSX. O da, SSX – serijal u kojem su svi hip i kul, gdje svi znoje i pišaju adrenalin te gdje gravitacija postoji eventualno u tragovima. Poznat po dosta zanimljivom level dizajnu, nenormalnim snowboarderskim akrobacijama, ekstremnim soundtrackom te relativno blagom krivuljom učenja. Sve u svemu, serijal ima više nastavaka nego što bi itko pomislio, pojavio se na više manje svim platformama, a zadnji nastavak je toliko opasan, kul i ekstreman da je pola programera i grafičara za vrijeme njegovog razvoja umrlo od eksplozije glave.

Opet u drugu ruku, nisu svi gejmeri sportski tipovi. Nije svima do ekstremnog adrenalina koji nude zimske igre i igranje SSX-a. Njima je, uvjereni smo, dovoljno to da u igri ima snijega i da se u nju mogu uživjeti. Da, znamo da smo predvidivi i da niti jedan članak ne možemo progurati da u njemu ne spominjemo Skyrim, no činjenica je da ako želite zimski štimung – da ne tražite ni centimetra dalje. Dočaravanje sjeverne pokrajine Tamriela izvedeno je jako dobro, sve je prekriveno snijegom, čudovišta su vrlo tematizirana, a što je najbolje – ne možete se smrznuti. Ne ide jednostavno. Stojite sat vremena na najgoroj mećavi da prstićem ne mrdnete – i niks. Nema ni ozebline. E, da je tako u pravom životu, radili bi snjegoviće golim rukama 25 sati dnevno.

No možda niste neki fan RPG-a, pa vam se radije igraju snjegovićne eskapade gdje vas napadaju karakondžule? NEMA PROBLEMA. Gaming iteracija John Carpenterovog The Thinga upravo je fiks koji vam treba ako vani šiba vijavica, a vama se igraju hororčići. Iako sama igra možda ne doseže standarde Resident Evila 4 ili Silent Hilla 2 (da, dvojka je najbolja), činjenica da se borite za goli život dok vas natjeravaju batrljci vaših bivših kolega dovoljna je da se osjećate toplo oko srca. Uostalom, najbolja receptura za igranje igre, kao i ignoriranje činjenice da nije bog zna kako dobra je sljedeća. Prvo provedite nekih sat vremena gledajući mutante na Google imagesima. Nakon toga pogledajte The Thing od Carpentera, pa onda ovaj osrednji remake koji su nedavno napravili. Nakon toga biste trebali biti psihički kondicionirani da trzate na najmanji mogući krik u igri. Ako vas strefi srčani, nemojte se nama javljati. Uostalom, tko vam je kriv kada ne saveate.

No, hej, možda jednostavno ne volite survival horrore. Možda ste jedan od onih momorpogaša. E, pa u slučaju da igrate MMO-ove (dakle, igrate World of Warcraft), vrijeme je da spomenemo zadnju dobru ekspanziju koja se, istigamiša, događa na sjeveru, pa sukladno tome po svuda imate razbacan snijeg. Wrath of the Lich King, omiljena tema većine nostalgičnih WoW fanova, ekspanzija je u kojoj se konkretno bacate u koštac sa odbjeglim princom Arthasom koji je, eto posto malo zao pa ga treba klepiti iza uha u 230 man raidu. Good times, kažemo mi... Good times.

Iako, realno gledano, sasvim sumnjamo da smo napravili popis svih sjajnih zimskih igara. Upravo zbog toga predlažemo da u komentarima kao i na našoj Facebook stranici napravite popis svojih omiljenih naslova. Ovim se, kao i uvije, ograđujem od napada vezanih uz 'ne spominjanje igre x i y“.

Što reći za kraj? To da zima nije zima ako ju ne nosite u srcu. Zbog toga vas molimo da kada igrate gore spoemnute igre imate vrećicu leda ispod majice kako biste se mogli dobrano uživiti u igranje. Imerzija nije imerzija ako barem malo ne gurnete granicu prema naprijed. Ili to, naravno, ili da jednostavno istrčite van (kada ima snijega, naravno) i kao normalan čovjek prionete dobrom starom grudanju, sanjkanju, bacanju ledenjača babi koja vam se neće dići u tramvaju i tako dalje.