Budući ministar zdravlja Siniša Varga, na tu dužnost dolazi s mjesta ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), na koju je imenovan 2012. godine.
Varga je u Račanovoj Vladi od 2002. do 2004. bio pomoćnik ministra zdravstva za stručno-medicinske poslove, i sudjelovao je u mnogim aktivnostima na unaprjeđenju zdravstvene zaštite i zdravlja stanovništva.
Od 2000. do 2002. g. radio je kao konzultant Svjetske banke na projektu zdravstvene reforme u Republici Hrvatskoj, a u tom je razdoblju bio i pomoćnik ravnatelja Kliničke bolnice Dubrava.
Varga je rođen 24. kolovoza 1965. godine u Zagrebu, oženjen je i otac dvoje djece. Budući ministar zdravlja diplomirao je 1990. godine na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija, nagrađen je dva puta nagradom Rektora Sveučilišta, 1986. i 1988. godine.
Nakon položenog stručnog ispita, kao dragovoljac Domovinskog rata bio je član mobilnih kirurških ekipa pri Glavnom sanitetskom stožeru RH. Odlikovan je Spomenicom domovinskog rata.
Vježbenički staž završio je u Kliničkoj bolnici "Sestre Milosrdnice" u Zagrebu, a stručni ispit položio 1991. Od 1993. do 1997. je specijalizirao stomatološku protetiku u Stomatološkoj klinici Kliničkog bolničkog centra Zagreb, a u travnju 1997. godine položio specijalistički ispit. Dio svoje specijalističke prakse je proveo u Geteborgu (Švedska) 1995. godine. Bio je prvi Hrvat koji se obrazovao i specijalizirao na Branemark Implantology Clinic.
Od 1997., kao specijalist stomatološke protetike, vodi Ambulantu za kiruršku protetiku, Kliničkog zavoda za oralnu kirurgiju, Klinike za kirurgiju lica i čeljusti Kliničke bolnice Dubrava, koji je jedini centar takve vrste u Republici Hrvatskoj.
Sudjeluje u izobrazbi medicinskih sestara, zubnih tehničara, nemedicinskog osoblja te pripravnika i specijalizanata iz stomatološke protetike, oralne kirurgije, maksilofacijalne kirurgije i otorinolaringologije u okviru djelatnosti stomatološke protetike.
Zbog zanimanja za opći i zdravstveni menadžment primio je od Europske organizacije za kvalitetu diplomu međunarodnog menadžera sustava kvalitete za međunarodnu normu ISO 9001:2000.
Životopis Vedrana Mornara
Budući ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar na tu dužnost dolazi s mjesta profesora na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu gdje je u dva mandata obnašao dužnost dekana.
Mornar je rođen 29. svibnja 1959. godine u Zagrebu. Diplomirao je 1981. na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na smjeru Računarska tehnika. Godine 1982. upisao je poslijediplomski studij na Elektrotehničkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer Računarske znanosti, a magistarski rad obranio je 1985. Akademsku godinu 1987./1988. proveo je kao Fulbrightov stipendist na University of Southern California u Los Angelesu, a doktorsku disertaciju obranio je 1990. godine.
Od 1982. radi na Zavodu za primijenjenu matematiku Elektrotehničkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (danas Zavod za primijenjeno računarstvo Fakulteta elektrotehnike i računarstva) kao zavodski suradnik. Od 1986. radi kao asistent za znanstveno područje Računarske znanosti za grupu predmeta Računarske znanosti, od 1992. kao docent, od 1998. kao izvanredni profesor, a od 2003. godine redoviti je profesor za istu skupinu predmeta. Godine 2008. izabran je za redovitoga profesora u trajnome zvanju.
U dva mandata bio je dekan FER-a, a prije četiri godine kandidirao se za rektora Sveučilišta u Zagrebu.
Bio je predsjednik Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, član Senata, Vijeća tehničkoga područja, Investicijskoga odbora BICRO-a, Povjerenstva za provedbu državne mature, vladinoga povjerenstva za provedbu Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira, vijeća za nacionalni inovacijski sustav te IEEE Computer Societyja. Redoviti je član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske.
Kao član Povjerenstva za provedbu državne mature radio je na osmišljavanju i organizaciji cijeloga sustava provedbe državne mature. Javno se zalagao i za uvođenje "male mature", a upozoravao je i na preopterećenost obrazovnoga sustava predmetima i količinom činjenica koje se na tim predmetima uče.
Smatrajući da svaki pristup obrazovanju koji učenika ili studenta usko specijalizira za određeno zanimanje i daje mu previše konkretnih, a premalo općenitih znanja nije dobar, isticao je da je nastavne planove na svim razinama nužno koncipirati tako da se u njima stavi naglasak na ključne kompetencije za cjeloživotno učenje.
Zalagao se i za smanjivanje količine gradiva i stavljanje naglaska na vježbanje samostalnoga rješavanja stvarnih problema, pisanje i komunikaciju.
