U jučer otkrivenom izvješću glavna istraživačica Karen Terry izjavila je kako je 'povećana učestalost zlostavljanja 1960-ih i 1970-ih godina bila u skladu s povećanom devijantnosti društva tijekom tog vremena'.

'Društveni utjecaji presreli su se sa slabošću pojedinih svećenika čija je priprema za život u celibatu bila neadekvatna u to vrijeme', tvrdi Terry.

U izvješću je 'devijacija' opisana na sljedeći način:

'Na porast slučajeva zlostavljanja 1960-ih i 1970-ih godina utjecali su društveni faktori u američkom društvu općenito. Povećanje takvog ponašanja bilo je u skladu s porastom druge vrste 'devijantnog' ponašanja, kao što su droga i kriminal, promjene u socijalnom ponašanju, povećanje predbračnog seksualnog ponašanja i razvod.'

Nasuprot tome, za unutarnje aspekte katolicizma, kao što je celibat, ne smatra se da su odigrali ključnu uzročnu ulogu:

'Posebnosti i karakteristike Katoličke crkve, kao što je isključivo muško svećenstvo i predanost celibatu ostale su nepromjenjive pri porastu, vrhuncu i smanjenju incidenta, stoga se ne mogu smatrati uzrocima 'krize'.'

Udruga The Survivors Network of those Abused by Priests koja zastupa žrtve, reagirala je ljutito, nazivajući izvješće 'smećem'.

'Dva akademika, koja su platili biskupi i koja su koristila informacije koje su im dali biskupi, došla su do zaključaka do kojih su i sami biskupi očajnički željeli doći', poručuju iz navedene udruge.

'Katolička hijerarhija nas želi uvjeriti u to da je zlostavljanje djece od svećenika bilo 'situacijsko'. E, pa nije! Bilo je sustavno. I što je najvažnije, tragičan nastavak prikrivanja tih zločina bilo je još i više sustavno. No ovakvo izvješće će biskupima dati još više razloga da izbjegnu teška pitanja i poduzmu odlučne korake kako bi djeca bila sigurnija, kako bi se otkrila istina, kaznili počinitelji i zaustavilo zlostavljanje. Dokument je još jedan podsjetnik na tužnu istinu: nijedna institucija ne može nadzirati sama sebe, a pogotovo ne jedna stara, rigidna, tajnovita muška monarhija. Ovo izvješće jasan je poziv za policiju, tužitelje, zakonodavce i suce da okončaju desetljeća dugu odanost crkvenim službenicima i započnu reformu sekularnih zakona, tako da oni koji počine, ignoriraju i prikrivaju seksualne zločine nad djecom postanu i odgovorni za ono što su učinili.'

Premda izvješće ne krivi Crkvu za ovakvo ponašanje svećenika, kritično je prema načinu na koji su biskupije odgovorile na krizu.

'Ono što nam jest jasno je to da u mnogim slučajevima biskupi nisu reagirali, ali su odgovorili svojim svećenicima', ističe Terry.

'Pokušavali su pomoći svojim svećenicima, liječiti ih, pomoći im da prevladaju svoje bolesti. Ono što oni nisu učinili jest to da u fokus nisu stavili žrtve i bol koja im je nanesena', tvrdi Terry.