'Treba biti na oprezu, posebice na područjima na kojima nema ljudi. Zmije neće napasti čovjeka, ali ljudi trebaju biti pažljiviji prilikom kretanja kroz prirodu, posebice ako prolaze kroz gustiše ili planinare. Dobro je imati štap u ruci kako biste uokolo polako lupkali i šuškali jer će one osjetiti vibracije pa se s njima nećete susresti', objašnjava za tportal docentica sa Zavoda za zoologiju osječkog Odjela za biologiju Alma Mikuška.

U Hrvatskoj je 15 vrsta zmija, od kojih su tri otrovne - poskok, riđovka i planinski žutokrug - ali su sve zaštićene.

'Poskok živi u mediteranskom, planinskom dijelu Hrvatske, a riđovki ima i na kontinentu. Žutokruga ima na Velebitu, Biokovu, visokim planinskim predjelima, ali se na njega rjeđe nailazi. Nitko od njih neće prvi napasti, osim ako se ne osjećaju ugroženo. Tada će se braniti, štititi sebe', nastavlja ona.

Iako je u narodu poznat kao poskok, riječ je o zmiji koja ne skače, tumači Mikuška.

'U kontakt s njom mogu doći alpinisti kada se penju po stijenama pa gurnu ruku u pukotinu u kojoj se odmara i sunča. Riđovke je teže vidjeti jer ne izlaze, nego su zavučene, primjerice ispod kamena, pa ljudi koji kopaju ili prenose građevinski materijal mogu doći u kontakt s njima. Na njih smo nailazili i na područjima koja su nekada bila minirana, ali još nisu uređena. Ljudi često dolaze u kontakt sa svim zmijama jer se one hrane glodavcima, poput štakora i miševa, pa ih može biti na zapuštenim područjima kao što su neuređeni vrtovi ili napuštene kuće', odgovara tportalu ova biologinja.

Ostale zmije, nabraja, nisu otrovne i ne predstavljaju nikakvu opasnost za ljude. Izletnici u Kopačkom ritu tako često mogu vidjeti bjelouške i ribarice koje znaju biti duge i po metar i pol, pa ih se ljudi uplaše zbog njihove veličine.

'Zmije plivaju i po riječnim kupalištima, primjerice na Dravi, ali su one bezopasne. Hrane se ribom, žabama i sitnim vodozemcima', tumači Mikuška.

Tko zmiju pokuša uhvatiti, ona će se braniti i ugristi ga. Najjači otrov ima poskok, a najslabiji riđovka.

'Treba se tada smiriti, ne paničariti. Valja ukloniti odjeću i nakit s mjesta ugriza kako ne bi došlo do oticanja. Otrov ne treba isisavati! I treba doći što prije do liječnika', upozorava edukatorica osječkog ZOO vrta Tatjana Elez.

Ako se radi o ugrizu neotrovne zmije, ranu treba dezinficirati.

'Vidjela sam ugrize zmije. Neki čak i ne znaju da ih je ugrizla ova životinja ako ju nisu vidjeli jer ugriz sliči kao da je to učinio neki kukac, nema tragova zubi. No oni koji su sigurni da ih je ugrizla zmija mogu se javiti liječniku zbog infekcije jer one imaju dosta bakterija u slini', opisuje biologinja.

Kada su u pitanju ugrizi otrovnica, dodaje, ranu treba podvezati iznad ugriza kako bi se smanjila cirkulacija i što prije stići liječniku.

'Nikakvo čišćenje ili rezanje rane ne dolazi u obzir. Treba biti što smireniji. Što se tiče količine otrova, ugriz poskoka za odraslu zdravu osobu ne predstavlja životnu opasnost. Koban može biti za starije bolesne osobe, one lošijeg imuniteta, čak i malu djecu', napominje ona.

Nakon zmijskog ugriza, tumači, živci se trebaju rehabilitirati jer je to kao prijelom ruke ili noge.

'Iako nije ugodno kada ugledaš zmiju, prije svega ne treba paničariti. Bilo bi poželjno da se ukipimo i bez naglih pokreta, polako se odmaknemo od nje. Prilikom šetnje kroz prirodu, ako prolazimo kroz visoku travu i grmlje, treba obući dugačke hlače i rukave kako bismo zaštitili ruke i noge', dodaje Elez.

Valja tijekom šetnje pripaziti, sugerira, na nepregledna mjesta. Izletnici koji se pripremaju Praznik rada proslaviti u prirodi prije stavljanja prostirki na zemlju trebali bi prethodno provjeriti mjesto.

'Zmija se ne treba bojati, nego ih uvažavati jer su dio prirodnog bogatstva. Važne su za očuvanje ekosustava i imaju važnu ulogu u kontroli glodavaca jer se hrane miševima, voluharicama i štakorima koji su prijenosnici bolesti', zaključuje Elez.