Iako studije pokazuju kako je najveći broj žarišta zaraze bio u zatvorenim prostorima, znanstvenici upozoravaju da postoji i druga strana istine: Većina tih istraživanja provedena je u vrijeme u kojem se već živjelo u izolaciji, ne izlazeći iz kuća
Popuštanjem mjera izolacije i dolaskom toplih dana ljudi u sve većem broju izlaze iz kuća i slijevaju se na ulice, u parkove i na plaže. Vrijeme provedeno na otvorenom, govore stručnjaci od prvog dana, nije pretjerano rizično, sve dok ste vani sami ili s članovima vašeg kućanstva - i daleko od svih ostalih.
'Ovaj virus zaista voli kad ljudi provode puno vremena zajedno u zatvorenom prostoru, unoseći se jedni drugima u lice', rekao je William Schaffner, profesor preventivne medicine na Sveučilištu Vanderbilt, za Business Insider.
No samo zato što se virus bolje širi u zatvorenim prostorima ne znači da bi se ljudi trebali okupljati na plažama.
'Ne postoji način da se nešto napravi potpuno sigurno', kaže Schaffer. Jer riječ 'sigurno' podrazumijeva nešto apsolutno; umjesto toga treba razmišljati o tome kako da se smanji rizik.
Koronavirus, znamo, prvenstveno se širi kapljicama koje lebde zrakom kad zaražena osoba kašlje, kiše ili govori. Dakle rizik od infekcije prvenstveno se odnosi na to koliko ste blizu drugim ljudima i koliko dugo. Stoga ne iznenađuje da dokazi sve više pokazuju kako je rizik od infekcije veći u slabo prozračenim, napučenim prostorima.
New York Times tako piše kako je 11 od 12 najteže pogođenih lokacija u SAD-u bilo vezano uz zatvorene prostore; konkretno uz zatvore i pogone za preradu mesa. Slično vrijedi za domove za starije.
Izvori zaraze često su bili i uredi i restorani. Studija epidemije u pozivnom centru u Seulu u Južnoj Koreji otkrila je da se zarazila gotovo polovica zaposlenika na jednom katu; gotovo svi su sjedili u istom odjeljku.
Još nerecenzirana studija koja je ispitivala 318 žarišta koronavirusa u Kini otkrila je kako je prijenos koronavirusa na otvorenom bio dosta rijedak slučaj. U svim slučajevima širenja zaraze, osim u jednom, virus je s čovjeka na čovjeka prelazio u zatvorenom prostoru.
'Opće načelo treba biti: vani je bolje nego unutra; otvoreno je bolje nego zatvoreno; bolje manje nego više ljudi i držite se podalje od bolesnih', savjetuje dr. Erich Anderer, neurokirurg i član utemeljitelj grupe North Brooklyn Runners.
No kinesko istraživanje treba uzeti s dozom opreza jer se veći dio analiziranih slučajeva dogodio u vrijeme u kojem su u Kini na snazi već bile mjere izolacije i ljudi su sjedili kod kuće.
'Kad je ljudima bilo ograničeno kretanje, logično je da se zaraza širila u zatvorenim prostorima, među članovima obitelji', kaže Schaffner te smatra da je najvažnije to kako ćete se vi ponašati. 'Najvažnije je ono što vi radite, a ne okolina.'
'Kad ste u nedoumici, nemojte biti tvrdoglavi i nosite masku', savjetuje Schaffner, tvrdeći da nije vrijeme za okupljanja.
To znači, kaže on, da treba izbjegavati i vjerske službe i zabave, čak i na otvorenom. Ljudi koji igraju golf, pješače ili idu na bazen ne bi se trebali zadržavati u svlačionicama ili parkiralištima, mjestima na kojima ljudi dokazano češće stoje i razgovaraju bez maski. A kad je riječ o posjetima obitelji, djedovima i bakama - šaljite poljupce umjesto da ih grlite.
'Posjećujte ih, ali činite to na modificiran način, prilagođen duhu vremena', savjetuje Schaffner.