Da bi se razumjelo odnose između Nikaragve i SAD-a, nužno je vratiti se u sredinu 19. stoljeća, kada je Washington 'bacio oko' na malu srednjoameričku državu, prikladnu za izgradnju kanala između Atlantika i Pacifika. Nikaragva je preživjela brojne američke vojne intervencije i dulje periode vojne diktature, ali i gerilske ratove protiv američkih ekspedicijskih snaga koje je od 1927. do 1933. predvodio Augusto Cesar Sandino. U godinama koje su uslijedile na vlasti su se izmijenili brojni proamerički diktatori, sve do 1979., kada vlast preuzima višestranačka koalicija.

Sukobi unutar koalicije doveli su do meteža u kojem je moć prigrabio revolucionar i vođa Sandinističke fronte nacionalnog oslobođenja (FSLN) Daniel Ortega te je 1984. godine izabran za predsjednika Nikaragve. Ortega i njegovi sljedbenici sandinisti poduzeli su niz ambicioznih i radikalnih socijalnih reformi u obliku nacionalizacije, agrarne reforme, preraspodjele bogatstva i masovnog opismenjavanja, vezujući se pritom za tadašnji Sovjetski Savez i obližnju Kubu.

Pod trgovinskim embargom SAD-a i zbog njihove pomoći oružanim pobunjeničkim skupinama, tzv. kontrašima, Ortega je pristao na mirovnu inicijativu 1987. godine, kojom je okončan građanski rat te su 1990. održani predsjednički izbori na kojima je pobijedila oporbena kandidatkinja Violeta Barrios de Chamorro. Ortega je u međuvremenu prihvatio umjereniji socijalistički program i popravio odnose s Katoličkom crkvom pa je ponovno izabran za predsjednika 2006., 2011., 2016. i 2021. godine. Pritom je na Ortegu svojim političkim i sigurnosnim savjetima najviše utjecao Nestor Moncada Lau te mu je omogućio potpun autoritet i osobno bogaćenje nezamislivih razmjera.

O moćnom savjetniku ni riječi na Wikipediji

Washington smatra da je Lau, kao Ortegin savjetnik za nacionalnu sigurnost, ključna osoba aktualne nikaragvanske politike koja je osmislila lanac posvemašnje korupcije koristeći kontrolu nad poreznim i carinskim ovlastima i pomoću uvoznih prijevara omogućavajući bogaćenje predsjednika Ortege i njegove supruge Rosario Murillo, ujedno potpredsjednice Nikaragve. Koliko je Lau upleten u sve pore nikaragvanske politike, govori podatak da su prije SAD-a protiv njega i njegove obitelji sankcije uveli Velika Britanija, Kanada i Švicarska. No u Nikaragvi malo tko govori o njemu, unatoč tome što je već četiri desetljeća Ortegina desna ruka.

Nestor Moncada Lau s pravom nosi nadimak Utvara jer se ne pojavljuje na javnim nastupima, a istodobno je sveprisutan u nikaragvanskom društvu kao arhitekt korupcije i vrtloga nasilja, što očekuje svakog tko proturječi Ortegi. O njemu čak ne piše ni popularna internetska enciklopedija Wikipedia, a njegove fotografije prava su rijetkost. Jedini dostupan profil o glavnom Orteginu operativcu sastavila je latinoamerička istraživačka platforma CONNECTAS nastojeći rasvijetliti njegov poprilično mračan lik.

Ortegin savjetnik rođen je kao najstariji sin od ukupno osmero djece kućanice Else Lau i Oscara Moncade Arauza, časnika koji je služio diktatorskoj dinastiji Somoza, čiju su vlast srušili upravo Ortegini sandinisti. Odrastao je u elitnoj četvrti Altagracia u nikaragvanskoj prijestolnici Managui, a oni koji ga se sjećaju naglašavaju da mu se nije prilazilo ni da ga se zamoli za najbenigniju uslugu. Kako i kada su se upoznali Ortega i Lau i na koji je način potonji akumulirao toliku moć, još uvijek je nepoznanica u odnosu koji je rezultirao lojalnošću iza koje stoje osobni interesi.

U jednom od rijetkih javnih istupa Lau je kazao da je bio skromni dužnosnik nikaragvanskog ministarstva unutarnjih poslova koji je izbjegavao militantne metode Sandinističke fronte. Lauove tvrdnje o vlastitoj skromnosti i nenametljivosti pokušao je 80-ih godina prošlog stoljeća pobiti američki veleposlanik u Managui Lawrence Pezullo, optuživši ga za umiješanost u ubojstvo Jorgea Salazara, istaknutog biznismena i potpredsjednika nikaragvanske udruge poslodavaca. Lawrence je u pismu upućenom State Departmentu detaljno opisao Lauovo djelovanje i proglasio ga trećim čovjekom sandinističke tajne policije.

Spominjanje Laua u kontekstu ubojstva Salazara nije dovelo do kaznene sankcije. Nakon optužbi američkog veleposlanika Lau je poslan na Kubu te je prošao obuku za obavještajno i kontraobavještajno djelovanje. Povratkom u Nikaragvu postaje savjetnik načelnika policije za istraživanje korupcije i pranja novca, ali je već nakon godinu dana provedenih u policiji zatražio umirovljenje. Jedan od visokih vojnih dužnosnika ocijenio je Laua, pod uvjetom da ostane anoniman, kao mračnog obavještajca koji itekako zna kako pokrenuti mehanizme represije, zastrašivanja i iznuđivanja.

Poznavatelji lika i djela odmah dobiju grlobolju

Za protivnike Ortegina režima, poput bivšeg kongresnika Elisea Nuneza, Lau je taj koji kontrolira svakodnevnu represiju u Nikaragvi, a koja je prema navodima Međuameričke komisije za ljudska prava (IAHCR) samo u 2018. godini odnijela živote 328 ljudi. Prema tom autonomnom tijelu, Nikaragva je danas zemlja u kojoj su policijske racije i nestanci Orteginih političkih protivnika surova realnost. Iza te represije, tvrdi IAHCR, stoji upravo Lau.

Svemoćni Ortegin savjetnik i sam se našao u zatvoru nakon što je 9. siječnja 1997. godine uhićen s eksplozivnom napravom u blizini predizbornog stožera Arnolda Alemana, a koji je dan kasnije preuzeo dužnost novog predsjednika Nikaragve. Lau je osuđen na 18 mjeseci zatvora, ali samo zbog držanja nedozvoljenog oružja. Njegovo ime izašlo je na vidjelo u okviru još jednog zločina, a da pritom nije razjašnjena uloga koju je imao u njemu.

Riječ je o događaju iz 2004., kada je na parkiralištu televizijske postaje Canal 23 pred sinom ubijen novinar Carloz Guadamuz, inače žestok Ortegin kritičar. Lokalni tisak nedugo nakon atentata objavio je da je Povjerenstvo za ljudska prava u nikaragvanskoj skupštini primilo pismo rođaka Ortegina savjetnika u kojem navodi da on poznaje ubojicu Williama Hurtada. Lau i Hurtado se, navodno, poznaju još iz tajnih službi, a zanimljivo je to da je ubojica pušten iz zatvora nakon samo četiri godine iako mu je dosuđena kazna u trajanju od 21 godine.

Okolnosti poznanstva Laua i Hurtada, očekivano, nikada nisu razjašnjene. Maria Auxiliadra Aleman, bivša zamjenica šefa povjerenstva koje je zaprimilo pismo i sadašnja sutkinja za žalbe u pravosudnom sustavu koji kontrolira vladajući FSLN, ne odgovara naime na zahtjeve za razgovor kako bi se rasvijetlilo ubojstvo. I ostali izvori, koje je u pokušaju rekonstrukcije lika i djela Laua konzultirao CONNECTAS, nisu pristali govoriti o njemu.

CONNECTAS je naime za pripremu profila Laua uputio 23 zahtjeva za intervjue političarima, borcima za ljudska prava, akademicima, umirovljenim vojnim i državnim službenicima, ali baš nitko nije htio razgovarati o svemoćnom Orteginu savjetniku. Čak su i oni koji su još uvijek na visokim položajima u FSLN-u odbili govoriti, makar i pozitivno. Među njima je i bivši sudac Rafael Solis, Ortegin vjenčani kum, ali i brojni stranački zastupnici, poput Filiberta Rodrigueza, koji se istraživačkim novinarima pravdao grloboljom. Jedan od šefova FSLN-a, Edwin Castro, novinarima je pak poručio da ne daje intervjue telefonom.

Na razgovor je pristao tek profesor političkih znanosti na Međunarodnom sveučilištu Florida u Miamiju Eduardo Gamarra ocijenivši da je Lau, poput peruanskog Vladimira Montesinosa, 'nužno zlo u totalitarnim režimima jer oni nisu obični nasilnici, već inteligentni i iskusni politički operativci'.

Dijete iz Ortegine veze s maloljetnicom prihvatio kao svoje

Pečat maksimalnoj lojalnosti Laua Ortegi daje slučaj iz 2005. godine, kada je predsjednikov savjetnik prikrio šefovo seksualno zlostavljanje maloljetnice. Prema nikaragvanskim oporbenim novinama, Elvia Junieth Flores imala je 15 godina kada joj je Ortega prišao nakon što ju je kao članicu Sandinističke mladeži upoznao tijekom svoje predizborne kampanje. Njih dvoje započeli su vezu koja je rezultirala rođenjem kćeri, a skandal je izbjegnut tako da je Lau priznao dijete kao svoje dok je Ortega obitelji maloljetnice ponudio pozicije u tajništvu FSLN-a i veliku svotu novca koju je primio njezin brat Santos Sebastian Flores. On je kasnije smogao hrabrost i obratio se Ortegi pismom u kojem je naveo da redovito prima prijetnje Nestora Moncade Laua i ostalih 'drugova' iz FSLN-a.

Santos Sebastian Flores prije desetak godina pobjegao je u SAD te je kritizirao Ortegu, a po povratku u Nikaragvu zatvoren je pod optužbom da je silovao pravosudnu radnicu. Progon obitelji maloljetne Ortegine ljubavnice doveo je do toga da njezino šestero braće zatraži egzil u SAD-u. Ni Santos ni Elvia nisu pristali razgovarati za istraživačku mrežu.

Nestor Moncada Lau sumnjiči se i za podmićivanje i ucjene brojnih drugih za koje je tajna služba pretpostavljala da bi mogli kritizirati Ortegu i njegovu suprugu Rosario Murillo. Lau pritom ima svesrdnu podršku svoje obitelji, čiji se članovi nalaze na visokim državnim funkcijama. Lauin brat Oscar direktor je carine, a jedan od njegovih sinova, Ernesto David, glavni je inspektor Uprave za migracije i strance. Ipak, u obitelji se našao i 'klevetnik'. Riječ je o drugom bratu Laua, Alavaru, koji ga na društvenim mrežama redovito opisuje kao ubojicu.

Ortega, hladnoratovski protivnik SAD-a i marksistički pobunjenik, odbacuje sve kritike i najavljuje da ga sankcije, usmjerene na svrgavanje njegove obiteljske diktature, neće poraziti. Analitičari ocjenjuju da će on, uz svesrdnu pomoć Rusije, Kine i Kube kao najvećih američkih protivnika, nastojati održati svoj status najdugovječnijeg srednjoameričkog čelnika. Pritom može računati na svesrdnu pomoć Laua, a on se dosad pokazao kao najvjerniji i najnemilosrdniji Ortegin savjetnik koji vuče sve konce iz tame.