Britanski izvorni tim Formule 1, British Racing Motors (BRM), napravio je važan korak naprijed svojim planovima za izgradnju tri autentična 'nova' V16 automobila iz 1950-ih s uspješnim dyno testom originalnog motora nakon mukotrpne restauracije. Tri ‘nova’ primjerka BRM P15 V16 omogućena su otkrićem triju neiskorištenih brojeva šasija koji su prvotno dodijeljeni trkaćem programu, ali nikada nisu izgrađeni zbog promjene tadašnjih tehničkih propisa Formule 1.

U jedinstvenom partnerstvu, stručnjaci za automobilsku restauraciju, Hall & Hall, će imati na raspolaganju 20.000 originalnih ručno izrađenih crteža i izraditi novi forenzički autentični primjerak stroja P15 V16 MK1, komad po komad. Osnivač Rick Hall emocionalno je i profesionalno vezan za BRM, jer je zapravo bio dio njihovog prvobitnog tima Formule 1 početkom 70-ih i od tada zajedno sa svojim sinom Robom osigurava autentične dijelove i tehničku podršku za nekoliko njegovanih BRM strojeva i dalje se utrkuje u privatnim rukama.

BRM P15 1,5 LITRE V16 MK 1

BRM Type 15 'Šasija broj 1' vjerojatno je najvažniji britanski automobil Formule 1 i uistinu zaslužuje svoj status ikone. Nedavno je u People’s Vote-u izabran kao najomiljeniji automobil u 70 godina Formule 1 na The Magnetto Virtual Concours-u. U to poratno doba upravo je ovaj automobil na svojim leđima ponijeo ogroman teret očekivanja cijele britanske nacijem, ne samo kao središnja točka za britansku inženjersku izvrsnost i prestiž, već i kao pothvat dizajniran da podigne raspoloženje nacije.

Usprkos neuspjehu u svom prvom izlasku na stazu, dok je još bio u fazi izrade, uskoro je zasjao svojim rezultatima, kao što je onaj Juana Manuela Fangia na GP-u u Albiju u Francuskoj 1953. godine, kada je na utrci koja nije bila dio službenog F1 svjetskog prvenstva postigao najbrže vrijeme u kvalifikcijama. Fangiov V16 je postigao snagu od 593 KS (436 kW) pri 11.800 okretaja u minuti, a nevjerojatno je i to da je dosegnuo najveću brzinu od čak 306 km/h. Tadašnji testovi Rolls-Roycea sugerirali su da bi motor mogao raditi i do 14.000 okr./min.

Zanimljivi su i tehnički podaci ovog F1 bolida kojeg je dizajnirao Peter Berthon, koji nije imao formalno inženjersko obrazovanje, ali nakon služenja u Kraljevskom zrakoplovstvu počeo je surađivati s Raymondom Maysom razvijajući Riley 1932. Sljedeće su godine osnovali BRM i započeli posao u Bourneu u Lincolnshiru, u Engleskoj.

F1 bolid BRM P15 1,5 LITRE V16 MK 1 V je imao motor sa 16 cilindara pod kutem od 135 stupnjeva i prema BRM-u snagu od 608,5 KS (447,42 kW) uz obujam od samo 1,5 litre (1487,76 cm³), ali uz Rolls-Royceov dvostupanjski centrifugalni kompresor s dva SU rasplinjača.

Prva poslijeratna pravila za najvišu razinu automobilističkih utrka dopuštala su 1,5-litrene motore s kompresorom ili 4,5-litrene motore s prirodnim usisom.

BRM-ovi tehnički partneri, Hall & Hall, koristili su originalni 'motor broj dva' V16 pogonske jedinice koji datira iz 1950-ih, kako bi pomogli inženjerima da prevladaju tehničke izazove koje predstavlja jedan od najsloženijih motora Formule 1 u svoje vrijeme - svaki s više od 36.000 precizno izrađenih dijelova.

Sam obnovljeni motor oprezno je testiran u Hall & Hall-ovom dinamometru u vojnoj zrakoplovnoj bazi RAF-a u Folkinghamu u Lincolnshireu, gdje je izvorni inženjerski tim BRM Formule 1 radio tijekom 1950-ih. Dinamometar ili skraćeno 'dyno' je uređaj za simultano mjerenje okretnog momenta i brzine vrtnje motora ili drugog rotacijskog osnovnog pokretača tako da se njegova trenutna snaga može izračunati, a sam dinamometar obično izmjere prikazuje kao kW ili KS.