Novotny objašnjava da treba odvojiti plin i naftu u ovom slučaju. On smatra da je Europa uspjela smanjiti svoju ovisnost o ruskom plinu i to je bio razlog stabilizacije cijena do kojeg je došlo. Gazprom, kaže, proizvodi najmanje razine plina u svojoj povijesti i bitno su smanjeni prihodi i ove kompanije i RF-a.

'Tržište nafte je disperzirano, ona se lakše transportira', objašnjava razliku.

Što se tiče uloge Irana, Novotny kaže da ta zemlja podržava Hamas, skupinu koja je radikalizirala situaciju u Pojasu Gaze. 'Izrael nije proizvođač nafte, a tržišta nafte su mlako reagirala. Saudijska Arabija je snizila proizvodnju sirove nafte, a s druge strane istražuje nova nalazišta, pa je to besmisleno. Potpuno je neizvjesno u ovom trenutku, tržište nisu reagirala burno. Bilo je takvih situacija, osobito je bilo snažno 1973., kad je počeo Jomkipurski rat, tada je nafta nevjerojatno skočila, a to je danas nezamislivo, takav snažan rast. Tada je to bio jači šok, u smislu reakcije tržišta na događaje na Bliskom istoku. Cijene nafte su jučer i pale na nekim tržištima za jedan dolar. Velika eskalacija bi bila da Izrael napadne Iran i tad bi se dogodilo značajno povećanje cijena nafte, što bi imalo nesagledive posljedice.'

Novotny kaže da Saudijska Arabija presudno utječe na formiranje cijene nafte kao najveći proizvođač. Proizvodnja Rusije je pala i zbog blokada i zbog smanjenje potražnje za njenom naftom. 'Zanimljivo je da se čini da su pri kraju pregovori SAD-a i Venezuele, koja bi mogla dopustiti da zapadne kompanije počnu kupovati njenu naftu i to bi bio značajan impuls za stabilizaciju cijena u narednim godinama', kaže Novotny za N1.

Nafte ima više nego dovoljno, uvjerava analitičar i dodaje da, uz to, pada potražnja za naftom.

Stagnacija cijena nafte, kaže, bila bi loša vijest za Kinu, kojoj treba veća cijena kako bi stabilizirala unutarnju situaciju.

'Rekao bih da se treba naviknuti na ekonomske cikluse', kaže Novotny, govoreći o tome kako bi sve ovo moglo utjecati na Hrvatsku. On smatra da će se gospodarski rast u našoj zemlji nastaviti zbog ciklusa obnove gradova koji su započeti. Usporavanje gospodarstava u eurozoni je, prema njegovim riječima, posljedice poteza ECB-a. Smatra i da će doći do stagnacije, koju smatra gorim problemom od pada. Objašnjava da nakon pada dolazi rast, a stagnacija može trajati godinama. Navodi i primjer kineskog gospodarstva koje je stagniralo gotovo 20 godina.