Američkog predsjednika Donalda Trumpa čeka neugodno iznenađenje. Milijarder s kratkim fitiljem veliki dio svoje izborne kampanje posvetio je paroli i obećanju da će u Ameriku vratiti radna mjesta koja su, kako je tvrdio, tijekom godina završila u državama s niskim troškovima zbog čega su Amerikanci danas bez posla.

Da je s tom porukom izbore osvojio u Hrvatskoj ili Grčkoj gdje se stopa nezaposlenosti tvrdoglavo zadržava u dvoznamenkastoj sferi, bilo bi razumljivo. No, stopa nezaposlenosti u SAD-u već se neko vrijeme kreće oko razine od pet posto, što je u rangu i najniže stope koju neka država može imati.

Trump će tako biti iznenađen kad otkrije da gotovo da i nema što vratiti u SAD jer Amerikancima poslove nisu "ukrali" njemu mrski jeftini stranci nego – strojevi. Istina je da jedan dio slabo plaćenih poslova koje su nekad radili Amerikanci, danas obavljaju slabo plaćeni Meksikanci, Kinezi ili Tajlanđani. No, dobar dio tih poslova "ukrala" je automatizacija.

Uvođenje strojeva u proizvodnju nije novost. U utrci za sve većim profitom kompanije će koristiti svaku šansu da ono što je skuplje zamijene jeftinim, a u proizvodnji to znači da se skup rad čovjeka mijenja jeftinijim radom stroja. Taj je trend još u 18. stoljeću polako istisnuo manufakture, no početak prave moderne automatizacijske revolucije može se vezati uz japansku autoindustriju sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. Zahvaljujući tom trendu Japan se i danas, uz Južnu Koreju, Singapur i Njemačku nalazi u samom vrhu država po broju industrijskih robota u odnosu na broj zaposlenih.

Informatička revolucija je, pak, posljednjih godina dodatno ubrzala izbacivanje ljudi iz proizvodnih pogona i postavljanje industrijskih robota na njihova mjesta. Međunarodni savez za robotiku (IFR, International Federation of Robotics) je u rujnu prošle godine objavio kako očekuje da će do 2019. u svjetskim kompanijama biti instalirano 1,4 milijuna novih industrijskih robota.

Prema podacima tog saveza u 2015. godini je u svijetu instalirano više od 250 tisuća novih robota, a rast tog broja očekuje se i dalje. U ovom trenutku u automatizaciji proizvodnje u svijetu prednjači Europa. Dvije trećine država s natprosječnim brojem industrijskih robota u odnosu na broj zaposlenih dolazi iz Europe s time da je Istočna Europa tržište s najvećim rastom na kontinentu. Češka, Slovačka i Slovenija, primjerice, zajedno s nizom zapadnoeuropskih država već ulaze u one države koje imaju natprosječni broj robota u usporedbi s ostatkom svijeta. Globalno gledajući, u idućih pet godina najvažnije tržište će svakako biti Kina gdje se očekuje masovna automatizacija proizvodnje.

Ako automatizacija nije ništa novog i posebnog zašto se ona opet javlja kao predmet razgovora? Jedan od razloga je činjenica da strojevi postaju sve kompleksniji i sofisticiraniji. Posljednjih godina vrlo su popularni pokusi s vozilima bez vozača koji predstavljaju sasvim novi korak u razvoju umjetne inteligencije i njenom korištenju u transportu. Dosad se automatizacija uglavnom svodila na razvoj gradske i podzemne željeznice bez ljudskih operatera, no prije nekoliko tjedana je, primjerice u Singapuru predstavljena pokusna autobusna linija bez vozača. U Kini su ovih dana otišli i korak dalje u budućnost te predstavili hibrid bespilotne letjelice za jednu osobu kao zamjenu za taksi vozilo.

Nije teško stoga zamisliti da će u više ne tako dalekoj budućnosti strojevi i roboti obavljati sve kompleksnije i važnije poslove umjesto puke zamjene za repetitivni ručni ljudski rad. Tom se problematikom ovih dana pozabavio i Europski parlament (EP). Na tragu preliminarnog izvještaja objavljenog još sredinom prošle godine, u EP-u se ovih dana raspravljalo o mogućem budućem pravnom tretmanu robota i umjetne inteligencije. Među pitanjima koja su se potezala našla su se i ona o tome treba li robotima dati i legalnu identifikaciju, neku vrstu "elektroničke osobnosti" (poput fizičke za ljude, i pravne za kompanije, tvrtke i druge institucije).

Uzimajući u obzir činjenicu da će roboti nastavljati zamjenjivati ljude na poslovima, postavlja se i pitanje manjka radnih mjesta, a time i mogućnosti ostvarivanja dohotka za normalan život. Ideje o tome kako tretirati takve situacije idu toliko daleko da se predlaže i uvođenje poreza na rad robota. Jedan od zagovornika takve ideje je i Benoit Hamon, kandidat Socijalističke stranke na skorim francuskim predsjedničkim izborima.

Hamon zastupa ideju da bi činjenicu da roboti zamjenjuju ljude na radnim mjestima trebalo uvažiti na način da porezi koje su nekad plaćali zaposlenici na dohodak zarađen na tim radnim mjestima sada trebaju plaćati roboti. Ideja dijelom polazi od teze da se uključivanjem robota u proizvodnju, odnosno njihovim angažiranjem dijelom smanjuje i porezna baza jer umjesto čovjeka koji plaća poreze dobivamo robot koji ih ne plaća. Hamon smatra da bi se time mogao financirati i univerzalni dohodak za ljude.

No, pitanje automatizacije, koju se u Hrvatskoj spominje tek kad ekscentrični poduzetnik pokrene kampanju donacija robota školama iznimno je kompleksno. Uzmimo za primjer već spomenutu mogućnost da se robotima dodijeli neka elektronička osobnost koju se opravdava i time da bi se onda robote moglo pozvati na odgovornost kad zbog njihovog rada nastane šteta.

Naizgled, to bi još možda moglo biti lako kad se radi o industrijskom stroju koji na proizvodnoj liniji zamijeni jednog ili nekoliko ljudi. No, automatizacija poslova provodi se i korištenjem raznih softvera i programskih rješenja na osobnim računalima što pokreće pitanje postavljanja granice na kojoj bi prestajala ili počinjala dodjela osobnosti.

Marijana Petir, jedna od hrvatskih zastupnica u EP-u, protivi se ideji dodjele osobnosti. Povodom rasprave izjavila je da su roboti "proizvod ljudskog uma i ljudskih ruku, ali su objekti - strojevi, a ne osobe, u njima nema života, roboti nemaju dušu i ne možemo im dati status elektroničke osobe. Ljude i robote ne možemo staviti na istu razinu".

Petir je, stoga, zajedno sa još 38 zastupnika, zatražila brisanje članka izvještaja koji traži stvaranje posebnog dugoročnog pravnog statusa za robote kako bi (..) mogli imati status elektroničkih osoba s odgovornošću ispravljanja štete koju su uzrokovali te moguća primjena statusa elektroničke osobe u slučajevima kad roboti donesu pametnu autonomnu odluku ili na neki drugi način neovisno međudjeluju s trećim stranama".

Pitanje automatizacije poslova i poreza neočekivano je aktualno i u Hrvatskoj. Naša Porezna uprava posljednjih je godina automatizirala proces obračuna poreza na dohodak zbog čega većina obveznika koji su to prije radili više ne mora podnositi godišnju prijavu u papirnatom obliku. Iako su za točnost obračuna i dalje odgovorni porezni službenici, koje je zamijenila digitalna pamet, nije nemoguće zamisliti situaciju u kojoj se netko od njih poziva na grešku računala. Ako se ta greška mjeri u tisućama ili desetinama tisuća kuna, jasno je zašto bi bilo važno pobliže odrediti i pitanje odgovornosti.

U svijetu u kojem će umjetna inteligencija igrati sve veću ulogu bilo bi dobro što prije postaviti pravila igre. Među njima se nalazi i to je li potrebno i na koji način pravno regulirati strojeve i robote. Raspravu o tome potrebno je potaknuti što prije. Ubrzani razvoj tehnologije i umjetne inteligencije svakako diktira da je bolje da to napravimo mi sada, nego da za neko vrijeme pravila o svojem postojanju donose roboti sami.