Lockheed Martin, američki proizvođač vojnih aviona F-16, oko kojih se u hrvatskoj javnosti u posljednje vrijeme podiglo puno buke, mogao bi solidno profitirati odluči li se indijska vojska za nabavu upravo tog tipa aviona, objavio je Reuters. Prema izjavi menadžera iz kompanije na koju se poziva Reuters, Lockheedu bi se smiješilo dvadesetak milijardi dolara prihoda od proizvodnje novih F-16. Naravno, postoji i poslovična kvaka, a riječ je o tome da bi proizvodnja novih aviona trebala biti prebačena u Indiju.

Priča se vrti oko već dugo vremena nužne modernizacije indijske vojne avijacije. Indija se nalazi u pregovorima za dobavljača više od stotinu novih vojnih aviona, a vrijednost ugovora procjenjuje se na više od 15 milijardi dolara. Osim Lockheeda, u igri su američki konkurent Boeing i njegov proizvod F/A-18, švedski Saab i avion Gripen, francuski Dassault Aviation i njihov model Rafale, Eurofighter Typhoon, kao i ruski avioni.

Lockheed Martin ponudio je prebacivanje proizvodnje iz Sjedinjenih Američkih Država u Indiju, što ide na ruku indijskom premijeru Narendri Modiju, zagovaratelju inicijative jačanja indijske vojne industrije. Modi pak još otprije nekoliko godina vuče neugodne zaostatke iz prethodnog pokušaja modernizacije vojnih aviona. Još početkom prošlog desetljeća indijska je vojska s francuskim Dassaultom dogovorila proizvodnju tada aktualnih vojnih lovaca Mirage i lociranje proizvodnje u Indiji.

U međuvremenu je taj dogovor propao, a dogovorena je nabavka stotinjak aviona tipa Rafale, istog francuskog proizvođača. Kako Dassault nije želio garantirati za kvalitetu tih aviona budu li oni proizvedeni u Indiji, pregovori su se vukli godinama, da bi na kraju Modi, koji je na premijersku poziciju došao sredinom 2014., početkom 2015. iznenada objavio da je s Francuskom dogovorio isporuku 36 lovaca Rafale, ovaj put iz francuskih pogona. Taj je dogovor u međuvremenu opet došao pod paljbu kad se otkrilo da bi krajnja cijena bila bitno viša od prethodno ugovorene, kao i da bi prominentni indijski poduzetnik kojeg vežu uz stranku na vlasti profitirao od sporazuma, te se indijska odluka o nabavci novih aviona ponovo zakomplicirala i produljila.

Indija je inače poznata po svojoj širokoj bazi dobavljača vojnih zrakoplova i po stavu da ne želi ovisiti samo o jednom dobavljaču. Zračne snage joj raspolažu avionima iz Rusije, Francuske, Velike Britanije, SAD-a, Brazila, pa čak i Slovenije. Proizvođač lakih zrakoplova Pipistrel iz nama susjedne države 2015. je s Indijom potpisao ugovor o isporuci 194 malenih ultralakih izviđačkih aviona, čija se cijena kreće između 70 i 160 tisuća eura.

U cijeloj zavrzlami Lockheed Martin vidi svoju priliku. Proizvodnja lovaca F-16 započela je još sredinom sedamdesetih, kad je taj zrakoplov proizvodio General Dynamics, od kojeg je Lockheed u međuvremenu preuzeo proizvodnju, a ona je do danas uglavnom svedena na minimum. Posljednji novi F-16 proizveden je 2017. jer je Lockheed poželio prebaciti proizvodnju s jedne lokacije u SAD-u na drugu kako bi oslobodio kapacitete za proizvodnju aviona novije generacije pod oznakom F-35. Na alternativnoj lokaciji F-16 bi se nastavili proizvoditi u ritmu od jednog do dva zrakoplova mjesečno.

Prema dostupnim podacima, zasad postoje čvrste narudžbe za tridesetak novih F-16 koje su naručili Bahrein i Slovačka. No iz Lockheeda tvrde da je u tijeku 'svojevrsna renesansa' interesa za F-16 te da pregovaraju s još nekolicinom zainteresiranih. Među novim potencijalnim kupcima spomenuta je Bugarska, ali ne i Hrvatska, usprkos tome što je u jednom trenutku naše nedavne aviozavrzlame ministar obrane Damir Krstičević najavio da ćemo umjesto propalog dogovora s Izraelom o kupnji njihovih starih F-16 pristupiti dogovorima za kupnju novih. Čak je i premijer Andrej Plenković naknadno demantirao tu namjeru.

Kad bi se ostvario dogovor između Lockheeda i Indije o kupnji više od stotinu zrakoplova, proizvodnja i za indijsko i za druga tržišta bila bi prebačena na azijski potkontinent. Iz Amerike čak komentiraju da bi to bilo u skladu s politikom predsjednika Donalda Trumpa o stavljanju američke industrije na prvo mjesto jer bi u SAD-u ostali inženjerski odjeli za razvoj, dok bi Indija imala jedini svjetski proizvodni pogon za F-16. Indijsko ministarstvo bi u idućih nekoliko mjeseci trebalo objaviti pismo namjere, a nakon toga opet slijedi dug proces podnošenja ponuda i donošenja odluke.

Lockheed je već ranije objavio da će mu partner za proizvodni pogon u Indiji biti tamošnja tvrtka Tata Advanced Systems, s kojom, bez obzira na sudbinu ugovora s indijskom vojskom, namjerava pokrenuti proizvodnju krila za avione. Lockheed Martin je, inače, jedan od najvećih dobavljača američke vojske. U prvih devet mjeseci prošle godine ostvario je 39,4 milijarde dolara prihoda, uz 3,8 milijardi dolara neto dobiti. U odnosu na isto razdoblje godinu prije, prihodi su porasli devet posto, a dobit čak 40 posto. Niz institucionalnih investitora, poput tvrtki State St., Vanguard ili Blackrock, drže više od tri četvrtine dionica Lockheeda kojima je cijena u posljednjih godinu dana skliznula za desetak posto.

Ostvare li se u konačnici želje Lockheeda o novom ugovoru s Indijom, a i drugim državama, čak bi i neki potencijalni hrvatski F-16 jednog dana onda mogli doći s istoka, a ne sa zapada.