'Osječani i Slavonci imaju problema s prekomjernom tjelesnom težinom', složno će već s vrata za tportal Anja Bašnec i Ivana Sović, mlade nutricionistice.

U poduzetničke vode otisnule su se prije godinu dana. Poznaju se iz studentskih klupa iako je razlika među njima tri godine. Putovi su im se isprepleli kod mentorice za diplomski rad na osječkom Prehrambeno-tehnološkom fakultetu. Dok je Ivana odradila stručno osposobljavanje u Zavodu za javno zdravstvo, Anji je vlastiti posao i onaj - prvi.

'Poslije stručnog osposobljavanja imala sam fazu traženja posla, u Puli i Zagrebu, razmišljala sam i o odlasku u inozemstvo. Bilo mi je simpatično kad su me na jednom razgovoru pitali želim li imati vlastito savjetovalište. Čak sam sarkastično odgovorila da je to nemoguće, a onda se nakon godinu dana baš to ostvarilo', kroz smijeh će Ivana.

S Anjom je volontirala i u dječjim vrtićima te školama. U startu su svojim savjetima pomagali prijateljima, bliskim osobama. Tako su im počeli stizati i prvi klijenti.

'Najviše smo osjećale strah kada smo ljudima morale iznijeti svoju kompleksnu poduzetničku ideju, jer možda ne znaju čime se bave nutricionisti. Često su nas na razgovorima pitali koja nam je ciljana populacija, pa im pokušavate objasniti da nema ciljane populacije, nego je ona opća. Do sada smo radili s djecom, bračnim parovima, umirovljenicima, trudnicama', govore Anja i Ivana.

Kroz njihovo savjetovalište prošlo je više od 50 klijenata od prošlog svibnja.

'Jako smo zadovoljni jer se priča o nama širi od usta do usta, usmenom predajom, kako se to kaže, i to nam je najbolja reklama', slaže se Anja.

Njihov je ured kuhinja s radnim stolovima u samom središtu Osijeka. Ondje svraća sve više mladih poduzetnika. Puno je i IT-jevaca. U početku su prevladavale žene, a omjer se sada izjednačio s muškima.

'Kod većine naših klijenata velik je postotak onih koji je sam postao svjestan toga da trebaju pomoć. Dok su neki imali zdravstvenih problema, drugi su suočeni s prekomjernom tjelesnom težinom. Prehrana je postala psihološka stvar. Čovjek dođe kući nakon posla i kada predahne, vidi što je sve prošao - počne jesti. Ovdje smo da ih naučimo kako spojiti kulturu uživanja u hrani, koju treba žvakati, paziti na raznolikost na tanjuru te razbiti obroke. Jesti ih više u ranijim satima, a u kasnijima se odmarati, relaksirati, uživati u nekom hobiju', ukazuje ovaj nutricionistički dvojac čija je poduzetnička ideja 'pogurana' trećom nagradom, u konkurenciji 40-ak pristiglih, s područja cijele Osječko-baranjske županije.

Na svakodnevnim menijima Osječana, analiziraju prema dosadašnjem iskustvu, ima baš svega. Od variva, juha i mesa do slatkiša.

'Samo to nisu razumne količine i prikladne upravo njima. Često zaborave ljudi kako vole kelj, brokulu, maslinovo ulje, a kada ih pitate kada su to jeli zadnji put, ne sjećaju se. Prehrana im postane jednolična. Volimo raditi tako da iskorištavamo namirnice, a u suvremenom svijetu sve je to nešto na brzinu smiksano pa previše pojedemo ili bacimo. Želimo ih naučiti da ono što kupe treba iskoristiti do kraja, igrati se hranom te naučiti koje su varijacije jela', govori Anja dok Ivana uskače s preporukom kako, primjerice, poriluk ne mora uvijek biti samo u varivu, nego može ići i na salatu.

'Nećemo zabraniti čvarke'

'Ako planirate jesti čvarke, onda taj dan idite trčati, na trening, budite jako aktivni ili odradite neki fizički posao. Slažemo se s receptima naslijeđenim od baka, ali porcije i kombinaciju hrane treba prilagoditi današnjem načinu života', savjetuju ove Osječanke, u slobodno vrijeme planinarke.

Anja je i aktivna balerina u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, a time se bavi još od malih nogu. Kažu nam kako vole biti primjer ljudima u svojem poslu.

'Planinari će uvijek kada se popnu na vrh reći - umor nestaje, zadovoljstvo ostaje. Slično je i s prehranom', rezimiraju te nastavljaju:

'Nećemo zabraniti čvarke, ne mora to tako biti, možda ćemo samo uz njih dodati nešto od čega će se dobiti energija, uz zadovoljstvo i manjak umora. Ono što bismo trebali poticati u slavonskoj kuhinji određene su nutricionističke preporuke prema kojima bismo trebali pojesti tri porcije povrća i dvije porcije voća u danu. To nam nedostaje', ukazuju.

Objašnjavaju nam to na primjeru tanjura. U njemu bi od tri porcije povrća barem jedna trebala biti sirova, poput salate i mrkve, ne kuhane, a druge dvije mogu biti u obliku variva ili lagano pirjane. Važne su i dvije porcije voća - banane, jabuke, kivi ili šaka bobičastog voća.

'Nakon toga idemo poslagati žitarice. Nije to samo pšenica, nego i proso, riža, kvinoja, heljda. Treba sve kombinirati u danu. Još su važnije mahunarke poput graha, graška, mahuna, boba, soje...', nabrajaju dok ih prekidamo pitanjem: 'A gdje je tu meso?'

'To je točka na 'i'. Sve ostalo je baza. Kada smo gladni, nećemo prvo posegnuti za mesom ni čokoladom. Meso ćemo dodati da si popravimo jelo, a preferiramo ono koje je manje termički obrađeno i fokusiramo se na kuhano. Idealno bi bilo kada bi se ono našlo na jelovniku tri dana u tjednu. Naše šume bogate su i gljivama, bukovačama, lisičarkama, sunčanicama, a to često zaboravimo', ukazuju na iskorištavanje hrane koja se nalazi na slavonskom području.

Naglasak im je uvijek, dodaju, i na dostupnim sezonskim namirnicama.

'Štoviše, potičemo kupnju kod lokalnih OPG-ovaca ili na tržnici, svega što se može nabaviti, a da je donedavno bilo u zemlji ili na drvetu. Hrana isto tako mora ostati užitak', slažu se Anja i Ivana, stoga planiraju uskoro organizirati i radionice kuhanja. Rade i na aplikaciji, a upiti o savjetovanju stižu im već iz svih slavonskih gradova, čak i inozemstva, pa ih dijele već i putem Skypea.