Priča je koliko žalosna toliko i poznata. Najveći svjetski proizvođači sportske obuće iskorištavaju jeftinu radnu snagu u desecima tvornica koje se nalaze u Jugoistočnoj Aziji. Tenisice i drugu obuću ondje proizvode radnici, u posebno tragičnim slučajevima čak i djeca, koji dobiju tek šačicu dolara za svoj trud. Kad ta brendirana roba stigne na američko ili europsko tržište, cijena jednog para popularnih tenisica za košarku, primjerice, raste na stotinu i više dolara ili eura. Najskuplja sportska obuća danas premašuju cijeneu od čak 300 dolara

Nije čudno, stoga, da je najveći svjetski proizvođač sportske opreme, američka korporacija Nike lani imao prihode veće od 30 milijardi dolara, uz neto dobit od 3,3 milijarde. Adidas, druga po veličini svjetska kompanija koja proizvodi sportsku opremu, 2015. imala je prihode od prodaje u visini gotovo 17 milijardi eura i dobit od sedamstotinjak milijuna.

No visoki iznosi po kojima se prodaje sportska obuća, barem na američkom tržištu, nisu isključivo posljedica ganjanja profita pod svaku cijenu. Više od 95 posto sportske obuće koja se prodaje na američkom tržištu dolazi iz uvoza, a američko Udruženje distributera i trgovaca obućom (FDRA, Footware Distributors and Retailers of America) ističe da se na obuću godišnje plati i do tri milijarde dolara u carinama. Carinska stopa kreće se od pet do 40 posto, ovisno o tome od kojeg je materijala obuća napravljena.

Adidas i Nike zato su s veseljem iščekivali sklapanje Transpacifičkog partnerstva (TPP, Trans-Pacific Partnership), trgovinskog sporazuma koji je početkom ove godine potpisalo 12 zemalja koje okružuju Tihi ocean. Sporazum zamišljen s ciljem olakšavanja međunarodne trgovine predviđao je i snižavanje carinskih stopa, a kako je uz SAD jedna od zemalja potpisnica bio i Vijetnam, na TPP se gledalo kao naznaku mogućeg pada cijena sportske opreme na američkom tržištu. Vijetnam je, nakon Kine koja nije sudjelovala u pregovorima o TPP-u, drugi po veličini izvoznik obuće na američko tržište.

Izbor Donalda Trumpa za idućeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država poremetit će te planove. Trump je još tijekom kampanje najavljivao da će, u slučaju da bude izabran, napraviti sve što mu je na raspolaganju da TPP ne stupi na snagu. Njegov je stav dijametralno suprotan od pozicije vlade predsjednika Baracka Obame koja je ispregovarala TPP i podržavala ga tvrdnjama i očekivanjima da će olakšavanje međunarodne trgovine donijeti poticaj američkom gospodarstvu. Za TPP se godinama posebno zalagala Hillary Clinton iako krajem predsjedničke kampanje, u kojoj je stajala nasuprot Trumpu, nije više izražavala podršku TPP-u.

Da će Trump ostati dosljedan svojem stavu oko TPP-a proklamiranom tijekom kampanje, postalo je jasno i ovog tjedna kad je u poruci javnosti oko toga koje će poteze povući tijekom prvih stotinu dana nakon inauguracije ponovio da će poslati obavijest o namjeri povlačenja SAD-a iz sporazuma. Trump je poznat po stavu da su međunarodni trgovinski ugovori, poput sporazuma NAFTA (North American Free Trade Agreement, Sjevernoamerički ugovor o slobodnoj trgovini) krivi za egzodus radnih mjesta iz SAD-a u zemlje s nižim troškovima radne snage. Umjesto TPP-a, budući predsjednik najavio je da će SAD s drugim državama sklapati bilateralne sporazume.

Za Amerikance to znači da se neće uskoro moći nadati jeftinijoj sportskoj obući. Naprotiv, lako je moguće da će ona i poskupjeti. Trump je pobjedu na predsjedničkim izborima dobio, između ostalog, zahvaljujući i protekcionističkim obećanjima da će proizvodnju vratiti u SAD, umjesto da se roba uvozi iz država s jeftinijom radnom snagom. Zbog takvih stavova, može se očekivati da će rasti prepreke uvozu u SAD kako bi se potaknula domaća proizvodnja.

Za Nike koji, primjerice, ima čak 26 tvornica u Vijetnamu to znači da će u budućnosti teško moći snižavati cijene. New Balance, još jedan veliki proizvođač sportske opreme, u povoljnijem je položaju jer mu je oko četvrtine proizvodnje smješteno u SAD-u.

U sličnoj situaciji kao Nike nalazi se i Adidas koji je ljetos najavio da će u američkom gradu Atlanti otvoriti novi proizvodni pogon. Nakon što krene s proizvodnjom u drugom dijelu 2017. Adidasova tvornica trebala bi proizvesti oko 50 tisuća pari sportske obuće. U srednjem roku, najavljuju iz Adidasa, godišnja proizvodnja bi se trebala popeti na pola milijuna pari obuće. Iako bi se otvaranje nove tvornice na prvi pogled moglo činiti upravo kao efekt koji novi predsjednik SAD-a želi postići odbijanjem multilateralnih trgovinskih sporazuma, optimizam bi mogao brzo splasnuti. Prema najavama, Adidasov visokotehnološki pogon u konačnici bi trebao zapošljavati tek 160 radnika.

Koliko bi eventualni slični potezi drugih proizvođača mogli doprinijeti dugoročnom snižavaju cijena sportske obuće na američkom tržištu, trenutačno je teško procijeniti. Kratkoročno će američki potrošači i dalje morati odvajati neugodno visoke iznose požele li se baviti sportom. Za naciju koja istovremeno vodi bitku s pretilošću ne zvuči baš osobito optimistično.