Na konferenciji za medije profesori Ekonomskog fakulteta Drago Jakovčević i Ivan Lovrinović te predstavnici Udruge Franak iznijeli su podatke o pokrivenosti kredita u švicarskim francima i ponudili moguća dugoročna rješenja za dužnike u švicarcima
Profesori ekonomije Ivan Lovrinović i Drago Jakovčević poručili su da ih HUB neargumentirano napada te ugrožava Ustavom zaštićene akademske slobode iznošenja mišljenja i stavova.
'Prvi put od hrvatske samostalnosti netko je tako grubo nasrnuo na javnu riječ i kritički osvrt, a te slobode zaštićene su Ustavom. Mi to tumačimo nervozom banaka koje nemaju vremena za pravu argumentaciju. Naše dvojbe oko značaja banaka potvrdile su se onakvima kakvima smo sumnjali – imaju svoje poluge u vlasti, svoje medije, novinare i analitičare. Mislili su da će slomiti naše pravo na slobodu govora', rekao je Jakovčević.
Ističu da je kredite u kunama uz ugovorenu valutnu klauzulu u CHF-u odobravalo osam od ukupno 30 banaka. Te su kredite banke samo djelomično financirale iz primljenih depozita i kredita u CHF-u. Razliku vrijednosti do usklađenosti valutne pozicije nadoknađivale su uporabom financijskih izvedenica na terminskim tržištima. Riječ je o rizičnim spekulacijama kojima se banka štiti od nepovoljnog kretanja tečaja franka.
Banke nisu imale pokriće u francima
Primjerice, uporaba SWAP instrumenta (zamjena) podrazumijeva da banka zamjenjuje obvezu u eurima za obvezu u francima. To znači - ako tečaj švicarskog franka aprecira u odnosu na euro, povećanu valutnu obvezu u CHF-u banka izravnava s povećanom vrijednošću kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF-u. Na taj način je rizik spekulacije, rizik aprecijacije franka prebacila na klijenta.
Klijent, dužnik banke koji prima plaću u kunama te nema ugovorenu valutnu klauzulu s poslodavcem, odjednom postaje ovisan o volatilnosti svjetskih deviznih tržišta, o čemu ne mora imati ni informaciju niti ekspertna znanja. Ali zato mora plaćati drastično povećane anuitete te mu se dug, umjesto smanjivanja, radikalno povećava.
Konkretno, prema izvješću HNB-a, tablica 1. Otvorena devizna pozicija u švicarskom franku, do četvrtog kvartala 2008. banke su odobrile ukupno 39, 3 milijarde kuna kredita s valutnom klauzulom CHF iz izvora koji čine 11,7 milijardi kuna primljenih kredita i depozita u CHF-u. Otvorena pozicija za pokriće izloženosti u CHF-u je bila 27,6 milijardi kuna (70,2 posto). Zbog toga je banka ugovorila terminski posao u približnoj toj vrijednosti. Dakle, banke su najprije kreirale proizvod u CHF-u koji su prodali građanima, a tek kasnije su regulirale ravnotežu pozicije. Nadalje, do kraja 2014., stanje odobrenih kredita uz valutnu klauzulu CHF bilo je 22,3 milijarde kuna, a primljeni depoziti i krediti u CHF-u su iznosili 15,8 milijardi kuna pa je otvorena devizna pozicija za pokriće u CHF-u bila u vrijednosti od 6,5 milijardi kuna koje su pokrivene na isti način.
Prema tome, jasno je da švicarski franak nije ušao u hrvatski bankovni sustav novčanim tokom, banke se nisu efektivno zadužile u CHF-u, niti je uslijedila njegova prodaja ili konverzija u kune u onoj vrijednosti u kojoj su zadužili građane, zaključuju Jakovčević i Lovrinović, koji su napravili analizu za Udrugu Franak.
Ukratko, one su dio obveza u CHF-u pokrile spekulativnim poslovima na terminskim tržištima, a rizik i gubitak na spekulaciji prebacili na građane dužnike. Dužnici su tako, bez svoje volje, postali sudionici rizičnih spekulativnih poslova na inozemnim tržištima kapitala, gubitnici i žrtve valutnih ratova. Spekulacije su dopuštene u vlastito ime i za vlastiti račun institucije, nikako ne na račun i štetu klijenta koji kao korisnik kredita o izvedenim instrumentima (derivatima) ne mora ništa znati niti razumjeti kako se njima trguje.
'Pojednostavljeno rečeno, banke su 30 posto bile zadužene u francima, a 70 posto su spekulacije', kazali su profesori.
'To je istina; to je ono što smo tvrdili i zbog čega smo bili napadnuti', tvrde Jakovčević i Lovrinović.
Bilten HNB-a otkriva kako su banke zarađivale na rastu tečaja švicarca
Jesu li banke zarađivale ekstraprofit? Odgovarajući na ovo retoričko pitanje, citiraju publikacije HNB-a.
'Na kraju 2010. banke su iskazale gubitak od trgovanja derivatima u iznosu od 3,3 milijarde kuna, a kako su ti derivati bankama pretežito služili u zaštiti od valutnog rizika, valja imati na umu da je istodobno ostvarena znatna dobit od obračunatih tečajnih razlika u iznosu od 3,5 milijarde kuna. Nadalje, u istoj publikaciji navodi se: 'pozicije proizašle iz ugovora sklopljenih s domaćim klijentima banke uglavnom zatvaraju s većinskim stranim vlasnicima back to back deals)'.
Dakle, ako su hrvatske banke trgovinu derivatima vodile s bankama-majkama koje su im u tim poslovima bile druge ugovorne strane, nije teško izračunati koliko je zarađeno u hrvatskim bankama, a koliko na razini grupe kojoj vlasnički pripadaju. Gubitak hrvatskih banaka od 3,3 milijarde kuna je dobitak njihovih majki, a taj gubitak su hrvatske banke nadoknadile iskazanom dobiti od tečajnih razlika u vrijednosti od 3,5 milijarde kuna. Prema tome, zaključuju Jakovčević i Lovrinović, hrvatske banke u istoj su godini zaradile 200 milijuna kuna, a na razini grupe ili konsolidiranog izvješća grupa je zaradila ekstra dobit u iznosu od 3,5 milijarde kuna, sve na teret hrvatskih dužnika.
'Ukratko rečeno, tečajna razlika dobit je banke-majke, a gubitak dužnika', dodao je Lovrinović i kazao kako je neupitno da je to bilo neprofesionalno i nemoralno.
Lovrinović također poziva Vladu da se prestane zaduživati na domaćem tržištu u domaćoj valuti s valutnom klauzulom.
'Neka bude primjer drugima. Sve je zarobljeno u valutnoj klauzuli. Koristila se 20 godina i stvorila naviku. Ali ima smisla samo u međunarodnim transakcijama', kazao je Lovrinović i pozvao HNB da počne odobravati kunske kredite bankama.
'Ovaj problem tolerirale su sve vlade unazad 20 godina, a nijedna ga nije stavila na dnevni red. Čudno je da isti ti ljudi danas nude rješenja. To je postalo plodno tlo za prikupljanje političkih bodova. Nadamo se da će ljudi to znati prepoznati u ovoj izbornoj godini', kazao je Lovrinović.
Banke moraju snositi troškove saniranja štete
Mogu li banke podnijeti teret troška nepovoljnog kretanja tečaja švicarskog franka? 'Pitanje je irelevantno i deplasirano zbog toga što se nitko nije sjetio upitati se mogu li građani zaduženi s valutnom klauzulom u CHF-u podnijeti drastično povećane izdatke po anuitetima zbog revalvacije franka', kazali su profesori.
Banke su, unatoč teškoj gospodarskoj situaciji i višegodišnjoj recesiji, uspjele ostvariti značajne zarade. Tako su u razdoblju 2007. - 2014. (IX) kumulativno iskazale 30,13 milijardi kuna bruto dobiti ili 23,92 milijarde kuna neto dobiti.
'Budući da su suvremene banke društveno odgovorne institucije, imperativno se moraju uključiti u saniranje velike društvene štete nastale aprecijacijom i revalvacijom franka u odnosu na kn (eur). Troškove otpisa potraživanja po glavnicama i kamatama za kredite odobrene uz klauzulu CHF mogu prenositi u razdoblja koja su preostala do dospijeća kredita, sukladno načelima priznavanja prihoda i rashoda te vremenskih razgraničenja. A za ovakva rješenja, u to smo sigurni, ima dovoljno prihoda kao i tekuće, buduće i zadržane dobiti', smatraju u Udruzi Franak.
Profesori su se osvrnuli i na moguća rješenja. Prema njihovom mišljenju, zamrzavanje otplatnog tečaja na 6,39 daje samo predah dužnicima, a trajno rješenje moglo bi se pripremiti u roku od tri mjeseca. Problem se ne rješava ni snižavanjem kamatne stope jer su tečajne oscilacije toliko snažne da ih nikakvo snižavanje kamatnjaka ne može amortizirati. Smatraju da bi, ako dužnici odustanu od kolektivne tužbe i prihvate pokretanje nagodbe, imalo smisla razmisliti o otpisu dijela glavnice kredita u mjeri koja bi kompenzirala učinke negativnih tečajnih razlika. Taj je model vrijedan pažnje i ako se pokaže interes obiju strana, moguće je razraditi precizan model koji bi sadržavao sljedeće korake: a) banke otpisuju revalorizirani dio glavnice nastalog zbog jačanja franka. Novčani tok dužnika treba zaštititi kako bi i dalje bio dovoljan i njemu podnošljiv za uredno servisiranje obveza prema bankama; b) krediti vezani uz franak definitivno se konvertiraju u kunske po dogovorenom tečaju uz kamatnu stopu koja inače vrijedi na kunske kredite i koja je viša, što bankama ide u korist; c) svi otpisi, rezervacije i vremenska razgraničenja trebaju biti odobreni od HNB-a.
