Inicijativa je to koju će kroz saborski Odbor za zaštitu prirode i okoliša Možemo! staviti na dnevni red Hrvatskog sabora, najavila je predsjednica Odbora Sandra Benčić.

Naglasila je kako to vidi kao jedinu mogućnost da se ne bi dogodilo da se sve privatizira i apartmanizira, jer je već, kazala je, primjerice na Mrežnici na djelu “preizgrađenost prvog reda do vode”.

“U Hrvatskoj je na prirodna dobra; riječne obale, pomorska dobra ili područja ekološke mjere Natura 2000, veliki pritisak da se gradi, da se prostor daje na dugogodišnje koncesije, čime se šteti prirodi, a da pri tom ni lokalne zajednice od toga nemaju ništa", izjavila je.

Aktivist grupe Možemo! geograf Gordan Begler je kroz svoju prezentaciju kartografije predočio da su samo kilometar dalje od obala rijeka u Karlovačkoj županiji prazni prostori, neizgrađen prostor, a kroz fotografije da su doslovno na obalama ugostiteljski objekti s po nekoliko desetaka parkiranih automobila.

Problem koji postoji i na Korani, ali je eskalirao na Mrežnici nazvao je “eldoradom građenja, ilegalnog zaposjedanja posjeda, ilegalnih ispusta iz septičkih jama, te parkirališta, nasipavanja niskih dijelova obale, a uređena država i regionalne i lokalne vlasti sve to mogu dovesti u red propisima i kontroliranjem tih propisa i dugoroično spasiti prostor, smatra Begler.

Ravnateljica Javne ustanove Natura Viva Antonija Bišćan opisala je kako se štiti 11 zaštićenih prostora, raznih razina zaštite, te 40 područja mreže Natura 2.000, te je izdvojila činjenicu da je Karlovac i Duga Resa imaju 32 milijuna eura uloženo u pročistač otpadnih voda.

Bišćan je također naglasila da su razvili metodu izlova invazivnog signalnog raka, te da će uz financijsku pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost provesti uklanjanje te štetne vrste iz Korane.

U izjavi za medije Benčić je naglasila da je ovih dana jedno jezero u Španjolskoj kao prvo u Europi dobilo “pravnu osobnost”, oblik zaštite kada postoje ljudi koji taj dio prirode zastupaju svuda pa i na sudovima, gdje onda ”zaštićeni dio prirode postaje jednostavno stranka u postupku".

"Ta praksa postoji u SAD-u, a k nama tek dolazi kao nužnost da se prava pojedinih dijelova prirode štite kao javno i naše zajedničko dobro, ali ne kao kad javna ustanova nekog parka prirode provodi zaštitu, nego još jače, unatoč drugim interesima", rekla je Benčić i naglasila da kod nas to "postaje nužnost baš zato što još imamo prirodna bogatstva na koja još nije bačena nečija šapa, pa da se to ni ne dogodi”.