Kad se spomene beton, većina ljudi najprije pomisli na turobne i bezizražajne stambene zgrade te na velike industrijske građevine. No beton, koji je usput rečeno smjesa vode, pijeska, šljunka i cementa, ima i svoju drugu stranu, a koju na najljepši način predstavlja dvojac Kut na kvadrat.

Krešimir Tušak je fizioterapeut, a Tonći Urošević magistar zaštite okoliša. Kako su od malih nogu začarani biljnim i životinjskim svijetom, a s godinama je sve više rastao njihov interes za dizajn proizvoda, odlučili su napustiti dotadašnje poslove koji su im oduzimali previše vremena i kojima su bili nezadovoljni te su počeli raditi ono što ih veseli i zabavlja. Već tri godine osmišljavaju funkcionalne i dekorativne predmete od betona, a od njih u budućnosti možemo očekivati i druge zanimljive dodatke za dom. Dosad su se široj publici predstavili na Artomatu, Zagreb Design Weeku, InDizajnu itd.

'Naša suradnja je, može se reći, krenula prije šest godina, kada smo se upoznali i kada smo shvatili da volimo oblikovati nešto rukama, napraviti nešto novo iz starog i potrošenog, razmišljati o problemu i riješiti ga na sebi zanimljiv način. S obzirom na to da smo zaljubljenici u upcycling i DIY, shvatili smo da bismo htjeli jednog dana pretvoriti taj hobi u posao. Nakon dužeg vremena proučavanja svojstava betona odlučili smo dići cijelu priču na novu razinu i osmislili brend pod nazivom [ kutnakvadrat ], dali otkaze na poslovima koji su nam oduzimali previše vremena i kojima smo bili nezadovoljni te uz velik rizik odlučili raditi posao koji nas ispunjava, koji je kreativan i, najvažnije, posao koji nas veseli i zabavlja', objašnjava nam Krešimir.

U početku su, kažu, htjeli odabrati neko ime koje je povezivalo ručni rad i navike ljudi u prijašnjim vremenima, kada se puno više cijenio ručni rad i kada je bilo normalno popraviti nešto oštećeno ili napraviti nešto sam, pa im je idejno rješenje bilo Radinost. 'Međutim kako nam je beton postao primarni medij djelovanja i s obzirom na to da volimo jednostavnost i geometriju, tražili smo zvučno i efektno rješenje te smo došli do KUT2, a usput smo shvatili da to predstavlja i naše inicijale, što nam je bilo baš zgodno, pa smo se odlučili za Kut na kvadrat jer je T na kvadrat J', pojasnio je Tonći.

Zanimalo nas je koliko je potrebno kapitala/novca za pokretanje takve vrste posla.

'Troškovi naravno nisu zanemarivi s obzirom na kvalitetan alat i potrošne materijale, dovoljno velik prostor u kojem možete brusiti, sušiti proizvode, mrljati ga i packati i u kojem vam se mora sviđati to da uvijek miriše na vlagu i prašinu. Također, bitna stavka je osobno vozilo, bez kojeg ne bismo mogli apsolutno ništa, od nabavke materijala i odlaska na sajmove do slanja pošiljaka i dostave koju nudimo u Zagrebu. Tu su naravno i tekući troškovi - režije, materijali, doprinosi. Nakupi se', priznaje Krešimir.

Tonći nam je ispričao na koje su sve poteškoće nailazili.

'Ovo bi mogla biti velika lista. (smijeh) Najveći problem su definitivno učenje i pronalaženje kvalitetne literature kako bismo napravili što kvalitetniji proizvod te istraživanje raznih materijala uz pomoć kojih smo postigli manju težinu proizvoda. Također, problem nam je bio adekvatan prostor za rad, s odvojenim prostorom za skladištenje gotovih proizvoda. Nakon što smo napravili dobar proizvod, spreman za prodaju, trebalo je naučiti i kako ga dobro marketinški prezentirati, napraviti dobru fotografiju, s čime smo imali popriličnih problema jer su proizvodi veliki i nije nam bilo lako pronaći dobar kut snimanja. Budući da sve sami radimo i da smo sami osmislili vizualni identitet, put učenja i savladavanja poteškoća bio je popriličan. Pakiranje je također bio jedan od problema, uz vječni strah hoće li proizvod stići do kupca u jednom komadu', iskren je.

Radili su i namještaj od paleta, restaurirali ga, a sada to čine samo za sebe. Upcyclaju namještaj koji im se svidi za sebe ili frendove. 'Profesionalno i dobro raditi takav posao zahtijeva puno učenja, dobrog alata i još više truda, a budući da nas je beton toliko zaintrigirao i okupirao, odlučili smo se radije posvetiti jednom mediju i napraviti manje proizvoda, ali kvalitetnije i s većim užitkom', tumači nam Krešimir, a Tonći nadodaje:

'Međutim ljudi su to zapamtili pa nas se često sjete kada im treba urediti balkon ili napraviti sjedeću garnituru za vrt, a kako Krešo ima 'zeleni prst', često nas zovu za savjet prilikom sadnje te koje biljke odabrati za kakve uvjete.' Od jednog objekta trude se dobiti višenamjenski proizvod (tegla za biljke može postati posuda za voće ili svijećnjak i slično). Pitamo ih zašto baš beton?

'Beton je materijal koji je zabavno oblikovati, nesvakidašnji je i tek dostiže nekakav vrhunac u uređenju interijera. Trajan je i sirov, što ga čini kvalitetnim i zanimljivim, okruženi smo njime, a super nam je i igra hladnoće betona i topline zelene biljke, odnosno taj čaroban spoj prirode i nečega što je čovjek napravio - umjetno, ali opet od prirodnog materijala. Što se tiče multifunkcionalnosti, volimo je jer je današnji svijet postao brzo i nekompromisno mjesto u kojem se staro lako odbaci, a novo još lakše kupi. Stoga nam je ovakav pristup rješenju izuzetno važan kako bismo barem pokušali svojim primjerom utjecati na okolinu i smanjenje otpada, a ako vam kojim slučajem biljka umre i odlučite da to ipak nije za vas, našu teglu možete početi koristiti kao zdjelu za voće ili pak kao predmet za odlaganje ključeva', govori nam Tonći.

Budući da su oboje zaljubljenici u biljke, ideja im je bila potreba za funkcionalnijim, minimalnijim i drugačijim teglama od onog što se nudi jer ih imaju podosta. 'Naš moto je let your plants do the talking, pri čemu biljka mora uvijek biti u prvom planu. Tako smo se zapravo odlučili za suptilan minimalistički izričaj u svim našim kreacijama, dok je sama industrijska estetika isplivala na površinu zbog materijala i njegovih tekstura koje dobijemo pri izradi. Kako smo otkrivali i proučavali beton kao materijal za oblikovanje, shvatili smo da možemo od njega proizvesti razne predmete, poput lampi, sjenila za njih, dekorativnih vaza, tanjura za zid, podložaka i sličnog. Cijeli asortiman home decor proizvoda za koje nikada nismo mislili da bi se mogli praviti od betona', ističe Krešimir.

Svi proizvodi izrađeni su ručno, a pigmentirani su dubinski, korištenjem pigmenata za bojanje betona, te imaju zaštitni premaz koji nije toksičan za živa bića i okoliš. Na dnu je zaštitni sloj od pluta da se spriječi grebanje i oštećenje namještaja. Tegle za biljke i vaze mogu se koristiti za vanjsku i unutarnju upotrebu (do -10°C), a cijene im se kreću od 60 do 180 kuna. Otkrili su nam gdje su naučili praviti takve, originalne proizvode.

'Izgleda da je takvo nešto utkano u naše genotipe. Nemamo formalno obrazovanje, već smo spoj interesa, iskustava i vještina koje smo prikupili kroz život pretočili u ovo što danas radimo. Kalupe sami dizajniramo reciklirajući plastični otpad te tako pomažemo smanjenju negativnog utjecaja plastike na okoliš, što nam je od iznimne važnosti', kaže Krešimir.

Minimalistički, elegantno, odmjereno, proizvodi su to koje bi svatko vrlo rado imao u svojom domu. Tonći nam ih je opisao i otkrio gdje pronalaze inspiraciju.

'Primarno se vodimo funkcionalnošću predmeta i estetikom prilagođenom upravo potrebom predmeta, bilo da se radi o posudi za biljku, vazi, dekorativnoj zdjeli, ukrasnom tanjuru za zid, sjenilu za lampu ili stolnoj lampi. Inspiraciju najčešće nalazimo u prirodi, na reciklažnom otpadu, gdje svaki predmet može postati novi kalup ili novi predmet. Poanta je udahnuti nov život nečemu što je odbačeno ili nefunkcionalno', objašnjava nam.

Bilo da se radi o proizvodu velikom tek nekoliko centimetara ili onome od pola metra, proces je isti i jednako dugo traje. a to je, ovisno o dobu godine, između 18 i 25 dana.

'Stvar je u dugotrajnosti kemijske reakcije stvrdnjavanja betona, što traje i do 30 dana. Sam proces nije toliko kompliciran koliko je dug, s dosta čekanja. Prvo se pripremi kalup kako bi se proizvod nakon stvrdnjavanja mogao izvaditi. Slijedi betoniranje određenog oblika te tri, četiri dana u kalupu, potom vađenje iz kalupa, sušenje, grubo brušenje pa stavljanje u vodu na sušenje minimalno 10 dana. Nakon tog koraka proizvod se ponovno suši, slijede fino brušenje, obrada zaštitnim premazom, lijepljenje pluta na dno za zaštitu te napokon lijepljenje pločice s logom. U početku bismo se znali izgubiti pitajući se u kojoj smo fazi s kojim proizvodom, međutim razvili smo sistem i sada znamo dobro izbalansirati vrijeme čekanja s ostalim fazama rada', otkriva Krešimir. Objasnili su nam koliko je taj posao zahtjevan i što je najteže u njemu.

'Zahtjevan je utoliko što vam trebaju velik prostor, prijevozno sredstvo i malo fizikale, što uvijek dobro dođe. Međutim mislim da bi se većina kolega složila s mišljenjem da su marketing, fotografija, vođenje društvenih mreža, ažuriranje web stranice svježim i privlačnim sadržajem, planiranje popusta i kampanja, komunikacija s kupcima, pakiranje i slanje ponekad puno zahtjevniji posao od same izrade', napominje Tonći. On se više 'specijalizirao' za izradu sjenila i lampi, dok je Krešimir zadužen za 'jednostavnije' stvari, poput vaza za cvijeće, podložaka i zidnih tanjura.

'U principu, obojica jednako sudjelujemo u procesima izrade, u oblikovanju, obradi ili drugim koracima, te je svatko nekako našao zadovoljstvo u segmentima, bilo da se radi o premazivanju, brušenju ili rezanju pluta koje stavljamo kao podlogu. Super nam je što smo se uspjeli spontano podijeliti tako da svatko radi dio koji ga veseli i koji voli, za što smatramo da je jako bitno kako bi finalni proizvod ispao što kvalitetniji, a nadamo se da se takav pristup i primijeti', smije se Krešimir. Za zabavne tekstove i postove više je zadužen on, dok se Tonći više bavi fotografijom i izradom weba.

Kako je osnova svakog brenda kvalitetan proizvod, sve je važnija i promocija uz vrhunsku fotografiju, kakve oni imaju na društvenim mrežama. Koliko pažnje daju fotografiji te estetici uopće?

'Shvatili smo, a vjerujemo da bi se i većina kolega složila s time, da su dobra promocija, vrhunska fotografija i održavanje društvenih mreža i weba svježima privlačnim materijalima neizostavne karike dobrog poslovanja. To često zahtijeva više truda od same izrade proizvoda, kako smo već i spomenuli. Također, oduzima dosta vremena i energije, međutim to je nešto čega smo svjesni, kao i činjenice da se uvijek treba usavršavati, učiti nove stvari, znati aktualnosti i pratiti trendove. Naravno da je estetika jako bitna stvar, kako nama, tako i kupcima. Lijepo je uvijek privlačno i poželjno. Ali nama je od primarne važnosti funkcionalnost predmeta - trudimo se imati savršen omjer estetike i funkcionalnosti', napominje Tonći.

Trenutno u njihovu 'betonskom laboratoriju' rade samo njih dvojica. Naravno, uz podršku kolega, prijatelja i obitelji, bez kojih bi sve bilo puno teže, priznaju nam. Na pitanje mogu li živjeti od toga, kažu da se trude.

'Na sreću, skromni smo, a nekad je puno bitnije biti zadovoljan i imati svoj radni tempo. To također zna biti zahtjevno jer si sami zadajemo ciljeve i rokove, pa ponekad dođemo do tempa kao da se bičujemo, međutim na kraju napornog dana napuni nas konačni rezultat. Ali primjećujemo napredak, a i ljudi nam često to kažu, što nam je iznimno važno. Uz trud, mislimo da bi to mogla biti dobra formula za budućnost. Najsretniji smo kad nam se jave kupci koji kažu kako im proizvodi izgledaju još bolje uživo nego na webu i to nam uvijek popravi dan', ponosan je Krešimir.

Vole reći da plešu između poezije Davida Sylviana te brutalizma Marcela Breuera i Dušana Džamonje. 'Volimo i zelene arhitekte (Stefano Boeri) te suvremene umjetnike koji se bave oblikovanjem betona, poput Amelie Marei Loellmann i Bena Younga, a obavezno moramo spomenuti i Anu Banić Goettlicher, fantastičnu produkt dizajnericu koja nas je naprosto oborila s nogu svojim radom 'Tornado'', priznaje Krešimir.

'Također, inspiracija su nam kreativni ljudi koji ne odustaju od svojih snova, a kojih smo poprilično upoznali otkad se bavimo ovim poslom. To su ljudi koji su nesebični u dijeljenju svojih iskustava i znanja, od kojih se puno toga može naučiti i koji su naši dragi prijatelji', dodao je Tonći.

Već neko vrijeme razmišljaju o opciji organiziranja radionica, no jedino što ih, kažu, trenutno sprečava u tome nedostatak je vremena. 'Nadamo se da ćemo u skorijoj budućnosti uspjeti realizirati edukativno i kreativno druženje za sve uzraste', poručili su. Na kraju su nam otkrili svoje planove i hoće li proširiti ponudu.

'Ponudu stalno širimo i nadograđujemo, često se zaigramo pa nastane neka nova kolekcija, poput ove trenutne 'Buđenje / Awakening', a trenutno su u izradi sasvim nova sjenila za viseće lampe koje ćemo prezentirati ove jeseni (Zagreb Design Week). Upravo smo otvorili naš prvi showroom u Zagrebu, u Medulićevoj ulici, u kojoj dijelimo prostor sa stalnim postavom Mini Industry, Sitolab i brojnim drugim dizajnerima', pohvalio se Tonći.

U skorijoj budućnosti planiraju početi kombinirati beton s drugim materijalima, ali to je još u eksperimentalnoj fazi. Oboje se slažu da je najvažnije da im ne nedostaje ideja te da to i dalje bude igra koja ih veseli i motivira.