Alternativa koje se pribojava, je da Vlada popusti pritisku bankarskog sektora zbog potreba kratkoročnog financiranja, a kao rezultat da izostanu rezovi na rashodnoj strani, piše Poslovni dnevnik. 'To bi bilo puno lošije i opasnije za hrvatsko gospodarstvo jer to javne financije dovodi u zonu rizika u situaciji kad se u Europi očekuje kriza javnog duga a javne financije postaju ključni indikator održivosti i premije rizika',. kazao je Lovrinčević.

U izbornu godinu bi se godinu u tom slučaju umjesto sa 4 posto BDP-a ušlo s deficitom javnog sektora iznad 15 milijardi kuna ili 5,5 posto BDP-a čime se gubi i smisao Zakona o fiskalnoj odgovornosti. 'Buduća Vlada u iduće tri godine ne bi mogla svesti deficit ispod 5 posto. Jer, imat će u startu rast rashoda za oko 1 posto BDP-a slijedom očekivanih umirovljeničkih zahtjeva za kompenziranjem odgode indeksiranja mirovina, a sličan trošak impliciraju i izgledni zahtjevi javnog sektora zbog odgode usklađivanja i smanjenja osnovice plaća', podsjeća Lovrinčević.

Naglašava kako to javne financije vodi prema neodrživoj poziciji i stoga je ovaj rebalans ključan - ili radikalno i cjelovito zahvaćanje u rashode ili fiskalnu konsolidaciju nema šanse napraviti u iduće dvije-tri godine. Preduvjet za to je, na žalost, participiranje financijskog sektora.