Od 1. srpnja Energia naturalis (ENNA) dobiva novog predsjednika Uprave. Vujnovca će na toj poziciji zamijeniti iskusni slovenski menadžer Boštjan Napast.

Vujnovac ostaje vlasnik svih tvrtki u sustavu, no povlači se iz operativnog, svakodnevnog upravljanja ENNA Grupom, kao i s mjesta predsjednika Uprave PPD-a. U budućnosti će preuzeti, kako je objašnjeno, 'nadzornu funkciju'.

Promjene u samom vrhu grupacije događaju se, navedeno je iz kompanije, u sklopu procesa promjene korporativne strukture i pripreme ENNA Grupe za prvu javnu ponudu dionica na tržištu kapitala (IPO) te investicijski ciklus vrijedan više od milijarde eura.

Vijest o povlačenju Vujnovca odjeknula je u javnosti jer se radi o najmoćnijoj domaćoj poslovnoj grupaciji koja je lani imala osam milijardi eura prihoda, od čega je 70 posto ostvarila u inozemstvu. Ujedno je Vujnovac trenutno najutjecajniji domaći biznismen jer drži velike udjele u Fortenovi i Pevexu te ulaže značajan novac u nekretninsko-turističke projekte na Jadranu.

Pod skutima ENNA Grupe posluju tvrtke iz sektora energetike, logistike i prehrane – PPD, ENNA Opskrba, ENNA Logic i ENNA Fruit.

Odlazak Vujnovca s pozicije predsjednika Uprave objašnjen je kao jedan od koraka u pripremi ENNA-e za IPO. Zašto baš sad? Prije mjesec dana, kad je iz tvrtke najavljeno da izlazite na burzu, rečeno je da će do IPO-a doći tek za pet godina.

Gospodin Vujnovac već dugo razmišlja o profesionalizaciji uprave te razdvajanju vlasničke i upravljačke grupe procesa. Pogledajte neke druge tvrtke naše veličine i vidjet ćete da je to vrlo uobičajen put razvoja. Naravno, to je zahtjevan i nimalo jednostavan proces, ali je strateški neminovan ako posjedujete ovako uspješan poslovni sustav poput ENNA-e, pred kojim je realizacija još niza kompleksnih projekata.

Znači li to da se Vujnovac namjerava više fokusirati na svoja privatna ulaganja poput Fortenove, u kojoj kontrolira 28 posto dionica?

To je pitanje za gospodina Vujnovca jer je to njegovo privatno ulaganje, nevezano uz sustav ENNA-e. No on je od početka svojih ulaganja u Fortenovu bio samo faktor koji je osiguravao stabilnost i održivost kompanije, a vjerujem da će nastaviti u tom smjeru.

Što je presudilo u odabiru Boštjana Napasta za čelnog čovjeka ENNA-e?

Skup kompetencija, znanja te bogatog i raznolikog iskustva, odlično usklađenog sa strateškim ciljevima ENNA-e u budućem razdoblju. Gospodin Napast je vrhunski profesionalac, razumije biznis i neophodnu organizacijsku strukturu, ali ima iskustva i u upravljanju sustavima koje mi tek razvijamo i od kojih imamo ogromna očekivanja, a prvenstveno mislim na suradnju s Maerskom u projektu u Luci Rijeka.

Koji su zadaci postavljeni pred njega?

Kompanija u najavi ima investicije od gotovo milijardu eura u idućem razdoblju, sve u hrvatsko gospodarstvo. Sigurno je na njemu upravljanje i generiranje suvislog okvira financiranja takvog ulagačkog ciklusa te, dakako, organizacijska priprema ENNA-e za IPO.

U upravi kompanije, uz Napasta, ostali ste još samo vi. Hoće li taj broj rasti i kakve ljude tražite?

To je pitanje za vlasnika, ali vjerujem da će se uprava širiti. Što se tiče profila, sigurno ćemo ostati vjerni vrijednostima koje tražimo u svim našim ljudima: profesionalizam, znanje, relevantne kompetencije te integritet.

Izlazak na burzu najavili ste u idućih pet godina. Zašto će vam toliko drugo trebati za nešto što se, kažu mnogi, može pripremiti u manje od godinu dana?

Gledala sam pojedine komentatore da je tako nešto moguće u 10 mjeseci, samo nisam sigurna da je netko od njih ikad sudjelovao u pripremi izlistavanja kompanije. Jedan od prošlih sustava u kojem sam radila pripremao se za listiranje četiri godine. Pojedine hrvatske tehnološke kompanije najavljuju IPO i dulje. Rekli smo do pet godina, što znači da će možda biti i prije – ali sigurno neće biti kasnije.

Tehnički je možda to i izvedivo u godinu dana, ali kad imaš sustav spreman da to i odradi. Ideja izlaska na burzu je prikupljanje kapitala. Time ćemo ući u svijet koji potpuno drugačije funkcionira. Evaluirat će nas na sasvim drugim temeljima. Izlistavanjem na burzu postaješ potpuno javno izložena kompanija, podložna procjenama analitičara, zainteresiranih investitora i dioničara. Da bi kompanija bila atraktivna za IPO, nisu dovoljni samo ime i dobri poslovni rezultati. Treba vam ozbiljan sadržaj kako bi analitičari prepoznali dugoročnu održivost kompanije. Uz to, morate imati izgrađen cijeli niz internih procesa, usklađivanja korporativne organizacije s potrebnim regulatornim okvirom – a sve se to multiplicira ako se odlučimo za neku veću burzu u inozemstvu.

Ok, ali opet niste tvrtka koja je nastala jučer. Zar nemate to manje-više posloženo?

Istina je da je već dosta toga na svom mjestu, ali dalek je još put pred nama. Evo vam banalan primjer: moramo se transformirati iz društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) u dioničko društvo (d.d.). Nužno je formirati nadzorni odbor, skupštinu dioničara i druga tijela koja će pratiti njihov rad. Opet, najvažniji je, kao što sam već spomenula, sadržaj koji donosi vrijednost. Sad imamo tri divizije - energetika, logistika i hrana – koje su u takvoj fazi da u budućem razdoblju, u tih pet godina, mogu početi pokazivati značajnije EBITDA-e i značajnije vrijednosti. Zaživjet će i ove velike investicije koje sam spominjala. Dakako, cilj je i izabrati pravi trenutak i povoljnu situaciju na tržištu kapitala.

U koji ćete sektor najviše ulagati?

Ulagat ćemo u sve tri divizije, ali najveći dio vrijednosti prepoznajemo u projektima proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Primarno tu mislim na solar i geotermalnu energiju. To su sve projekti za koje vam u Hrvatskoj, u uvjetima u kojima još nije postavljen cijeli regulatorni okvir, trebaju najmanje tri godine. Znači samo da dobijete sve dozvole i odradite papirologiju. Nažalost, brže od toga ne ide. Tek onda slijede izgradnja i stavljanje objekta u funkciju.

Kolika je vrijednost svih tih projekata?

Kad zbrojimo sva ulaganja u logistiku, proizvodnju hrane i obnovljive izvore energije, dolazimo do spomenute milijarde eura. Sve to isključivo u Hrvatskoj. Ako detaljnije analiziramo, najveći dio, dakako, odlazi na ulaganja u obnovljive izvore energije, primarno solar i geotermu. Što se tiče konkretnih vrijednosti, mogu vam dati primjer. Samo faza istraživanja geotermalne bušotine košta preko 15 milijuna eura, a traje dvije do tri godine. I to bez ikakvih jamstava da će istraživanje rezultirati dovoljno potentnim izvorom na koji možete postaviti geotermalno postrojenje. Na konferenciji Atlantskog vijeća u Zagrebu u ožujku mogli smo čuti da SAD planira preko 10 milijardi dolara subvencija za pomoć u razvoju geotermalnih projekata. To su projekti visokog rizika i traže ogromna ulaganja.

Možete li biti malo konkretniji? Na kojim ćete točno lokacijama graditi i što?

Projekata imamo doslovce po cijeloj Hrvatskoj, nešto na kontinentu, a nešto uz obalu. Uskoro ćemo izaći s konkretnim projektima i lokacijama. Naime još ne znamo kako će izgledati kriteriji za izdavanje energetskih odobrenja, što je u javnoj raspravi. Nažalost, trenutno je takva situacija, osobito za državna zemljišta, da se ljudi javljaju za iste lokacije čim doznaju da netko razvija neki projekt. Iznimka su dva geotermalna projekta, a njih razvijamo u Slavoniji – u Babinoj Gredi i Slatini.

Procjenjujete investicije na oko milijardu eura. Kako to planirate financirati?

Upravo radimo na strategiji financiranja. To je isto jedan od razloga zbog kojih smo si stavili timeline od pet godina za IPO. Sigurno ćemo koristiti kredite i zato nam je jako važno kako će u tom razdoblju izgledati bankarsko tržište. Moramo pogoditi pravi trenutak. Uglavnom, ovo su izazovna vremena za sve.

Kad ste početkom lipnja najavili da pripremate IPO, rečeno je da će iz ENNA-e biti izdvojena vaša zlatna koka PPD. Zbog čega? Zar to ne umanjuje vašu atraktivnost za bankare?

Situacija je upravo obrnuta. To znaju svi koji posluju u donedavno tradicionalnim industrijama nafte i plina. Kredit za potencijalnu istražnu bušotinu nafte nećete dobiti od banke, ili ćete ga dobiti uz teške uvjete, a kredit za geotermalnu bušotinu – što je de facto isti tehnički proces – dobijete puno jednostavnije. Svugdje u Europi je sve teže dobiti financijsku potporu ako vam je poslovanje vezano za konvencionalne energente. Bez obzira na to što je plin prepoznat kao prijelazni energent u zelenoj tranziciji EU-a, problem je dobiti investitore na svoju stranu. To je ključni razlog zbog kojeg izdvajamo PPD iz ENNA-e.

Koliki će udio u vlasništvu ENNA-e zadržati Vujnovac nakon IPO-a?

Do te će odluke doći kad se budemo približili izlasku na burzu. Sigurno mu je namjera zadržati većinski udio.

Hoćete li vi dobiti paket dionica?

Vidjet ćemo. Nadam se (smijeh).

Što će biti s ostalim zaposlenicima? Hoće li i oni sudjelovati u vlasništvu?

To je pitanje za gospodina Vujnovca. Sve ćemo prezentirati na vrijeme.

Za razvoj domaćeg tržište kapitala bilo bi odlično da se izlistate na Zagrebačkoj burzi.

Sigurno. Gospodin Vujnovac je vrlo sposoban poduzetnik koji prosječno preuzima veći rizik nego drugi. Uslijed toga je u relativno kratkom roku uspio izgraditi ozbiljan sustav. Ono što se u javnosti nedovoljno naglašava to je da on sav zarađeni novac godinama reinvestira u Hrvatskoj. Samo prošle godine PPD je uprihodio tri milijarde eura u inozemstvu, a koje su se konsolidirale u Hrvatskoj, u jednom malom Vukovaru. Zato nam je Zagrebačka burza logičan izbor. Ali opet, kad izlaziš na IPO, želja ti je ostvariti najbolje moguće uvjete. To pak ovisi o nizu faktora. Možda će zato u nekom trenutku biti oportuno izaći na londonsku, milansku ili nizozemsku burzu.

Ne bojite li se nestabilne geopolitičke situacije u svijetu? Tko zna što će biti za pet godina.

Istina je da se svijet može promijeniti preko noći, kao što je pokazala pandemija, ali i rat u Ukrajini. Ali mi se ne bojimo prezentirati svoje ciljeve. Uvijek smo znali kamo idemo, okupili smo vrhunske ljude i radimo na ostvarivanju onog što smo zacrtali. Uostalom, u kontekstu spomenutih kriza pokazalo se da su upravo proizvodnja hrane, održive energije te logistika poslovi bez kojih se ne može. Stoga nemamo ni najmanje straha za budućnost ENNA-e.

Uzlet Vujnovca i PPD-a dogodio se u samo nešto više od deset godina. Smeta li vam kad se propituje kako mu je to uspjelo?

Nama to ne smeta, nemamo što kriti. I vi novinari znate da uvijek od nas dobijete odgovore na sva pitanja. Imamo veliku konkurenciju u regiji, ušli smo u vidokrug mnogih, pogotovo stranih kompanija. Mnogima se ne sviđa to što je neka hrvatska kompanija postala značajan igrač, što uspješno posluje i raste na njihovim matičnim tržištima. Možda nas se i zato uvlači u domaće, hrvatske političke rasprave, iako smo svojim poslovanjem odavno izašli izvan okvira naše države.

Opet, činjenica je da je Vujnovac najveći dioničar Pevexa uz Marija Radića, a Radić je jedan od osnivača Domovinskog pokreta. Na čelu Pevexa je Krešimir Bubalo, član predsjedništva stranke.

Kažem, poslovanje gospodina Vujnovca odavno je izašlo iz okvira Hrvatske. I u Pevex je ušao naknadno, kad je trebalo stabilizirati kompaniju, u čemu se i uspjelo. Upravo zato je gospodin Vujnovac pokazao volju za prodajom i izlaskom iz vlasništva. Što se tiče preostalih dioničara, njihovih bivših partnerstava i prijateljstava, kao i političkih angažmana – to ne mogu komentirati. Na razini fenomena mogu samo reći – još prije sedam godina, odnosno kada sam ja došla u kompaniju, gospodina Vujnovca pokušavalo se ideološki svrstati slijeva na desno. No protekom vremena i izmjenama političkih opcija na vlasti valjda je svima postalo jasno da ga zanima isključivo biznis. ENNA je normalno poslovala bez obzira na politiku i tako će biti i u budućnosti.

Nažalost, populisti svih boja često pokušavaju dobiti koji poen u javnosti udaranjem po velikim kompanijama. Tako valjda najlakše kompenziraju nedostatak političkog sadržaja, a osiguravaju i pozornost medija. No ako sve njih, bez obzira na stranku, podvučete pod zajednički nazivnik, dobit ćete jednostavnu činjenicu da nikad u životu nisu stvorili novu dodanu vrijednost i platili neki ozbiljniji porez državi.

PPD je od 1. studenog prošle godine prestao preuzimati plin od ruskog Gazproma. Time ste ustvari jednostrano raskinuli ugovor. Traže li Rusi odštetu?

Ta je informacija u javnosti prošla gotovo neopaženo, a godinama su nas prozivali da kupujemo plin od Gazproma. Pritom niz mađarskih, austrijskih, čeških – čak i državnih kompanija – i danas u ovoj situaciji kupuje plin od njih. Kad smo izašli s informacijom da smo prestali preuzimati Gazpromov plin, svi su to prešutjeli i ignorirali. Sad smo u arbitraži s Gazpromom te tražimo naknadu štete temeljem radnji Gazproma, a ta kompanija zauzima suprotan stav. Arbitraža nije nimalo jednostavna jer je u pogledu Gazproma i dalje riječ o globalnoj korporaciji, u kojoj udjele, osim ruske države, imaju strani investitori.

Opet na razini fenomena, zanimljivo mi je to što je dio domaće medijske i političke scene našu kaznu u Mađarskoj povezao s 'interesima Gazproma'. A baš u toj zemlji državne i privatne kompanije i dalje normalno uvoze njihov plin.

Dolazi li i dalje cjevovodima ruski plin u Europu?

I dalje je aktivan Turski tok. Donedavno je bila aktivna i linija preko Ukrajine. Brojne tvrtke i zemlje iz srednje i istočne Europe i dalje ne mogu bez ruskog plina. Tako da on i dalje pristiže u Europu, naravno u znatno smanjenim količinama.

Kakve nas jesen i zima očekuju? Hoće li biti dovoljno plina i po kojim cijenama?

Europska skladišta su puna. LNG-a ima dostatno. Potrošnja je smanjena jer još uvijek nema velikih vrućina, a industrijska proizvodnja stagnira. Tako da plina zasad ima dovoljno. Kakve će biti cijene, jako je nezahvalno prognozirati. Posljednje dvije godine poučile su nas da se pravila brzo mijenjaju. Lanjsko divljanje cijena nije imalo veze s ponudom i potražnjom jer je plina bilo dovoljno. Ali zbog panike, očekivanja, procjena i tweetova cijena plina i električne energije otišla je u nebo. Zato je nezahvalno davati neke procjene. Najavljeno je zatvaranje važnog plinskog polja u Groningenu u Nizozemskoj, treba vidjeti kojom će brzinom Kina otvarati svoje gospodarstvo… Sve to može utjecati na cijenu.

Vratimo se za kraj u naše dvorište. Početkom travnja promijenjena je metodologija za izračun tarifa za plin, protiv čega je PPD najviše protestirao. Zašto?

Kad su napokon objavljeni svi komentari iz javne rasprave, mogli ste vidjeli da je cijelo tržište imalo iste ili slične komentare kao PPD. Tako da ne stoji da je PPD najviše protestirao, naprotiv. Mislim da je važno objasniti da se trošak nabave plina za tekuće razdoblje, prema staroj metodologiji, računao na temelju prosječnih cijena na najlikvidnijoj burzi, onoj u Nizozemskoj, u prethodnom razdoblju. I to bez obzira koliko plin košta u tom razdoblju.

To je za građane bilo odlično u posljednje dvije godine, jer plaćali su jednu od najnižih cijena plina u Europi, dok su cijene na burzama ludovale. Građani su platili plin čak pet milijardi kuna ispod realne tržišne cijene. Time se hvalila i politika, ali netko je na kraju morao platiti cijenu. Razliku u propisanoj i nabavnoj cijeni plina iznijeli su opskrbljivači i to ih je jako iscrpilo. HERA je novom metodologijom, koju je kasno donijela, nakon što su opskrbljivači već nabavili plin za iduću sezonu, spustila cijenu plina značajno ispod cijene po kojoj je on već kupljen. Iako je to za građane odlično, jer i dalje će plaćati jeftiniji plin, opskrbljivače je dovelo u nezavidnu poziciju jer su kupili plin po dvostrukoj višoj cijeni nego po kojoj će ga morati prodavati. Upravo na to upozorili smo tijekom javne rasprave.

Za tržište električne energije našlo se dobro rješenje - opskrbljivači imaju pravo na povrat naknade da bi nadoknadili financijske gubitke. Zašto se isti model ne bi koristio i u plinskom sektoru?

Ministarstvo gospodarstva najavilo je donošenje uredbe o obeštećenju i za opskrbljivače plinom. Što je s time?

To je uredba o kojoj se samo priča i nagađa. Nema još nikakve javne rasprave. Nema ničeg konkretnog što bih mogla komentirati.

Koliko se moglo čuti, uvjet za obeštećenje bit će pokazivanje računa, odnosno ugovora i cijene po kojoj se nabavlja plin. Je li PPD spreman pokazati svoje ugovore?

Već tri mjeseca ponavljamo da PPD ne trpi nikakvu štetu, niti traži da mu se nešto nadoknadi, a netko nas uporno gura u tu priču. Dakle gubitke trpe drugi opskrbljivači. Tako gubitke trpi Gradska plinara Zagreb - Opskrba (GZPO), s kojom smo mi, ali i još neke druge kompanije, u poslovnom odnosu. Opet valja podsjetiti da je GPZO, kad su cijene divljale, zahvaljujući nama i staroj formuli koju ima u ugovoru, plaćao smiješne iznose.

GPZO je tijekom krize za isporučeni plin platio ukupno 324 milijuna eura manje od tržišne cijene. Taj teret smo podnijeli mi jer je to bila naša ugovorna obveza. Iz toga je jasno da je PPD iznio velik dio plinske krize na svojim leđima. Bili smo jamac sigurnosti opskrbe Hrvatske.

Pri tome smo vidjeli što dolazi i da će državni intervencionizam još jačati. Predlagali smo raskid ugovora s GZPO-om, ali tad iz Ministarstva gospodarstva, a ni iz GPZO-a, za to nisu htjeli ni čuti. Naprotiv, čak su inzistirali na posebnim potvrdama kojima smo morali jamčiti da ćemo u potpunosti ispuniti svoje obveze iz ugovora, u smislu količina i cijene. Sve smo to poštovali, uz velika financijska naprezanja. Promjenom metodologije, sad se GZPO našao u problemima.

Naravno da se brinemo za svog partnera, ali imamo rješenje i ako nam ne plate, samo što takve situacije ne želimo, niti nas zanimaju. Nadamo se da neće biti političkog loptanja i da će se za zagrebačku gradsku firmu pronaći rješenje po istom modelu koji je išao za sve opskrbljivače električnom energijom. Ne vidim zašto bi se plin tretirao drugačije od električne energije. Uostalom, to nije ni dopušteno.

Koliki su dugovi GZPO-a prema PPD-u za isporučeni plin?

Taj se iznos povećava, pa smanjuje, pa opet povećava tijekom vremena. Ne bih o iznosima jer to nije korektno prema partneru i jer vjerujem da s državom rade na rješenju.