U to vjeruje i 51-godišnja Vukovarka Snježana Vrban, koja u Borovu radi od 1982. godine. Prvo kao radnica u proizvodnom pogonu, danas u odjelu prodaje. Do mirovine joj je ostalo još 10 godina i dočekat će ju u Borovu, s novom upravom i novim načinom rada.

'Što je najvažnije, radimo svaki dan, jer posla ima. Otvaraju se nova tržišta, što znači da prostora ima za sve', kaže Snježana.

I Kosana Kerum je 'dijete Borova'. U pogonu radi više od 30 godina. Borovo hrani nju, njezino petero djece i supruga, koji je također radnik ove vukovarske tvrtke. Oboje su svjedoci nekadašnjeg trijumfa Borova, koje je prije rata godišnje proizvodilo 23 milijuna pari obuće, većinom za rusko i američko tržište.

'Radile su se jako velike serije, koje smo znali raditi i po dvije - tri godine. Mogla se prebaciti norma, bilo je drukčije. Sada proizvodimo male serije, konstatno se mijenja, idu novi modeli, što je puno zanimljivije', priča Kosana.

Kada je u travnju prošle godine u Borovo stigla nova Uprava, zatekla je praznu blagajnu, nebrigu za radnike i okoliš, netransparentnost u poslovanju. Cilj je bio jasan - stabilizirati tvrtku i dokazati da i državno poduzeće može uspješno poslovati.

'Želimo podignuti Borovo kao brend iz pepela, ponovno ostvariti uspješno poslovanje. Oni dugoročni ciljevi, prepušteni su državi kao vlasniku da odluči što će s Borovom', kaže Merki.

Predsjednik Uprave Hrvoje Merki upozorava da s obzirom na kapacitete, Borovo proizvodi dvostruko manje od limita - koji se procjenjuje na milijun pari cipela godišnje. Nada da će to stanje promijeniti reorganizacija, koja uključuje nova tržišta, novi logotip, nove proizvode, ali i inovacije.

'Dizajnirali smo naftašku čizmu, građevinske radne cipele, papuče za farmaceute, bolnice, Domove zdravlja. Popunili smo proizvodne kapacitete, uveli smo reda u upravljanje nekretninama, a mnoge od njih bile su iznajmljene trećim osobama koje nisu plaćale komunalije. Fokusirali smo se na veleprodajne aktivnosti gdje ostvarujemo prve rezultate. U maloprodaji smo ostvarili deset posto veću prodaju', pohvalio nam se Merki.

Sve to zahtjeva i nužnu radnu snagu, koja ovoj obućarskoj kompaniji- nedostaje.

'Nedostaje nam ljudi u šivanju i veleprodaji. Tu smo bili malo razočarani pa smo zaposlili ljude izvan firme. Vrlo smo zadovoljni njihovim radom. Rade 200 na sat i već su nam donijeli prve rezultate. I dalje preferiramo zapošljavanje Vukovaraca, koji su se isprva stidljivo javljali na natječaje. No sad ih je sve više', kaže Merki.

Problem Vukovara, međutim, nije stidljivost, već nedostatak kvalificirane radne snage. Činjenica je da mnogi mladi Vukovarci, po završetku studija ostaju u velikim gradovima, jer u tom gradu ne vide perspektivu. Govori to i podatak koji nam je iznijela ravnateljica vukovarskog HZZO-a Jasna Kolar.

'Kada govorimo o strukturi obrazovanja, najveći udio nezaposlenih je među onima koji su završili trogodišnje škole i KV zanimanja- njih je 34,8 posto. Nakon toga slijede osobe s četverogodišnjom školom i gimanzijom - 30 posto. Onih s osnovnom školom i bez nje - 25,8 posto. Visokoobrazovanih je 9,4 posto. Što se tiče dobne strukture, najveći broj nezaposlenih su stariji od 45 godina - 35 posto. Između 30-40 godina imamo 34 posto nezaposlenih, dok je onih do 29 godina starosti - 31 posto', kaže Kolar.

Krajem prosinca, na području županije evidentirano gotovo 6 tisuća nezaposlenih, od čega ih je polovica u Vukovaru. Mnogi od njih rado bi se vidjeli u pogonima Borova, kaže Kolar.

'To su većinom naši, kako kažemo, 'stari borovski radnici', koje Zavod potiče da svoje molbe za posao zajedno sa životopisom predaju u novi odjel ljudskih resursa u Borovo', naglašava Kolar.

Nažalost, većina ih je starija od 40 godina, što Borovo svrstava u tzv. 'starije firme'.

'Naš cilj je da dođemo do 38, da smanjimo prosjek godina u Borovu. To se kontinuirano događa jer mnogi ljudi imaju uvjete za redovnu, starosnu mirovinu. Dolazi do odljeva starije populacije i sve više zapošljavamo mlade', pojašnjava Merki.

Kaže i da će tijekom reorganizacije iz Borova otići 200-njak ljudi, no zato će tvrtka zaposliti 300 novih. Iako plan privatizacije još nije odobren, Borovo se polako, ali sigurno diže iz pepela, uvjeravaju nas naši sugovornici.

Tvrtka kreće u lov na certifikate za kanadsko, rusko i bliskoistočno tržište. Nekad je izvoz bio osnovna grana Borova, koje je krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, izraslo u najveće i ekonomski najmoćnije poduzeće u proizvodnji i prodaji obuće u bivšoj Jugoslaviji, što ju je po vrijednosti svrstalo na drugo mjesto, odmah iza INA-e.

Iako je bivša uprava govorila da će Borovo teško dostići 'staru slavu', Kosana i Snježana u to ne vjeruju. One su u Borovu od početka svoje karijere, a tu će ju, nadaju se i završiti.

'Mislim da će Borovo to moći odraditi, da će se razviti još više i da mu je perspektiva velika', kaže Snježana.

I Kosana bi voljela da Borovo opstane, da dobiju više posla: 'Žene vole raditi i mislim da tvrtka proizvodi vrlo kvalitetnu obuću'.