Osim vodotornja, jedan od simbola Vukovara je i tvornica obuće Borovo. Nekoć tehnološki gigant i jedna od najvećih tvornica obuće u ovom dijelu Europe, danas je simbol propale industrijalizacije, ali i brenda koji se usidrio u kolektivnoj svijesti društva.

Sve je počelo 1931. godine, kad je češki industrijalac Tomaš Bata osnovao tvrtku Tvornica Bata - jugoslavenska tvornica gume i obuće d.d. Borovo. Bata je već bio pokretačem sličnih tvornica po srednjoj Europi, napose Češkoj. Proizvodnja je počela 1933. godine, nakon što je izgrađena tvornica, ali i reprezentativno stambeno naselje za radnike sa svom infrastrukturom, koje je danas poznato kao Borovo naselje.

Prvu krizu Borovo je doživjelo za vrijeme Drugog svjetskog rata. Naime, proizvodnja je već od 1941. godine stagnirala. Tad je tvornica i promijenila ime u Hrvatska tvornica gume i obuće, da bi 1944. godine rad tvornice bio obustavljen.

Dva ratna prekida

Već godinu kasnije, tvornica je nacionalizirana. Osnovan je Kombinat gume i obuće Borovo, a pod tim imenom, doduše uz nekoliko različitih organzacijskih ustroja, tvornica radi do 1991. godine. Tijekom tog razdoblja proizvodnja značajno raste. U najboljem proizvodnom razdoblju, iz tvornice je godišnje izlazilo više od 20 milijuna pari obuće.

Posljedično je započeo izvoz, ali i brendiranje pojedinih proizvoda. Tako je 1968. godine, zahvaljujući timu stručnjaka predvođenim ortopedom Brankom Strinovićem proizvedena namjenska obuća brenda Borosana, koja se u neizmijenjenom obliku proizvodi i danas. Već 1976. godine počela je proizvodnja platnenih i šarenih tenisica Startas, najveći brend Borova koji je ponovno obnovljen sredinom prošlog desetljeća.

S vremenom su nastajali još i brendovi poput Boromine i Zenge, a uz to iz tvornice su izlazile tisuće tona automobilskih guma i gumene robe. Kako je Borovo bilo kombinat, odnosno samo je proizvodilo materijale za izradu asortimana obuće i drugih proizvoda (koža, pamučno platno, prirodna guma od kaučuka) te ih prodavalo u više od 600 trgovina diljem Jugoslavije, u njemu je radilo više od 22.000 ljudi.

No, ratna zbivanja po drugi put prekidaju proizvodnju. Tvornica Borovo znatno je oštećena tijekom 1991. godine. Uprava je preseljena u Zagreb, a proizvodnja se do 1997. godine odvijala u Donjem Miholjcu. Mirnom reintegracijom 1998. godine, Borovo se vraća u posjed svojih pogona i prostora te započinje s proizvodnjom obuće i gumenih proizvoda, koju od 2008. godine nastavlja u novoj obućari i pod standardom ISO 9001.

Vraćeni brendovi, ali ne i uspjeh

Sredinom prošlog desetljeća, ponovno su vraćeni brendovi poput Startasa, Boromine i Borosane, ali i uvedeni novi -Rubber i My Ballerinas. No, proizvodnja i prodaja nisu dosegli predratne rezultate. Naime, trgovačka je mreža spala na 72 trgovine, a iz tvornice godišnje izlazi svega milijun pari obuće.

To se odrazilo i na poslovanje tvrtke. Iako u državnom vlasništvu, Borovo d.d. je u predstečajnoj nagodbi, ali u ovom trenutku nije u blokadi. Prema podacima servisa Poslovna Hrvatska, Borovo je od 2019. godine do danas zabilježilo prihode koji su iz godine u godinu varirali između 11,5 i 13,5 milijuna eura. Lani su oni iznosili 12,39 milijuna eura.

Bruto dobit tvrtke je 2019. godine iznosila svega 20.000 eura, da bi potom otišla u 'crveno' s dugom koji se 2023. godine popeo na 1,41 milijun eura. Što se tiče broja zaposlenih, on je od 2020. godine počeo padati. Tad je u tvrtki radilo 608 zaposlenika, a lani ih je bilo 455. Njihova prosječna plaća je lani iznosila 741 euro.