Mostov saborski zastupnik te profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Ivan Lovrinović održao je prezentacija naziva 'Financiranje duga dugom u mirovinskom sustavu'. Istaknuo je kako svaki mjesec za isplatu mirovina nedostaje oko 40 posto novca. 'To je dug umirovljenicima. Kako financirati taj dug? Emisijom obveznica ili zaduženjem u inozemstvu. Zaduženje u inozemstvu za mirovine je neprihvatljivo i treba ga onemogućiti', rekao se Lovrinović.

Ilustrira kako taj dug kupuju mirovinski fondovi i na temelju toga povećavaju svoju imovinu. 'Ne možete kamatariti državu u uvjetima recesije. Kada će i kako će država vratiti taj dug. Moći će nekada u budućnosti, no pitanje je koliko će on biti održiv. On će se isplaćivati iz budućih poreza, ali zahtjevi će biti veliki', rekao je.

'Slogane poput 'Dalje prste on naših mirovina' treba zamijeniti sloganom 'Dalje prste od naših džepova'. Drugi stup treba transformirati hladne glave kako bi se popravilo stanje javnog duga i proračunskog deficita. Tu je i pitanje autocesta, ako mirovinski fondovi budu financirali autoceste postat će nekretninski fondovi i pitanje je kakva će biti njihova likvidnost', zaključio je.

U ime kluba zastupnika Mosta sudionike okruglog stola pozdravio je Ivan Kovačić te je palicu prepustio Dragi Jakovčeviću, profesoru s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koji je predstavio prvog govornika Dubravka Radoševića, višeg znanstvenog suradnika s Ekonomskog instituta u Zagrebu.

Radošević je u svojoj prezentaciji upozorio kako se u javnosti najviše govori o rezanju proračuna kao rješenju svih problema, dok se zanemaruju strukturne reforme koje uključuju i neke promjene u mirovinskom sustavu. 'Polazna osnova svih reformi su makroekonomske neravnoteže. Tu je porazno nizak broj zaposlenih u Hrvatskoj, izgubljeno je 220.000 radnih mjesta u recesiji, imamo preslabe stope rasta u srednjem roku, previsok dug i deflaciju', opisao je Radošević.

Zaključio je kako kriza u EU nije riješena te se zapravo produbljuje, zbog čega su rizici za Hrvatsku veliki, posebice deflacijski rizik u kombinaciji s stagnacijom zaposlenosti i gospodarskog rasta, takozvana stagdeflacija.

Vladimir Čavrak s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu smatra da pitanje drugog stupa treba staviti u kontekst gospodarskog rasta. Izračunao je kako je Hrvatska u sedam kriznih godina izgubila 322 milijarde kuna. Toliko bismo, naime, bili bogatiji da je BDP tijekom krize rastao prosječnom stopom od dva posto.

'Građani su cijelo vrijeme uplaćivali novac u obvezne fondove koji kupuju državne obveznice i na tome ostvaruju prinos. To je tek jedna strana medalje jer da bi se te obveznice iskupile moramo platiti veći porez. Mi uplaćuje u mirovinske fondove i sami sebi osiguravamo prinose, a s druge strane plaćamo veće poreze i smanjuje nam se financijska imovina. Umjesto generacijske solidarnost dobili smo sustav koji preferira prethodne i djelomično buduće generacije te smo dobili netransparentan sustav u kojem treba bolje zaštiti članove obveznih mirovinskih fondova. Tu su i fond menadžeri koji ne nose nikakav rizik već ga snose građani', poručio je Čavrak.

Ekonomski analitičar Guste Santini u početku je istaknuo kako je najvažnije znati da se Hrvatska ulaskom u Europsku uniju transformirala iz nacionalne u tržišnu državu u kojoj granice više nisu tako čvrste. 'U to smo ušli nespremno i sad beremo zelene plodove te transformacije', rekao je.

Istaknuo je kako su tri grijeha fiskalne politike meka proračunska ograničenja, rebalans proračuna iz 1998. kada je uveden PDV koji je potrošen na prava korisnika proračuna te mirovinska reforma. Santini misli da je nedopustivo i neodrživa porezna presija u Hrvatskoj zbog čega se ne treba nadati dolasku stranih ulagača. Stoga bi se građanima moglo ponuditi da štednju iz drugog stupa prebace u treći – dobrovoljni ili prvi stup.

Ekonomist Ante Samodol, bivši šef HANFA-e govorio je 'iluzijama mirovinske reforme'. Rekao je kako se hrvatski demografski i fiskalni problemi ne mogu riješiti sustavom individualne kapitalizirane štednje. 'Taj je sustav trebao osigurati razvoj tržišta kapitala sustava, to se nije dogodilo. Takav sustav nije ni pravedniji jer se rizici nisu pravedno rasporedili po generacijama', rekao je Samodol. Dodao je da su obvezni mirovinski fondovi zaradili 18 milijardi kuna i da se samo time hvale, a ne govori se o trošku poslovanja, tranzicijskim trošku i kamatama koji po Samodolovoj jednadžbi mirovince vode u gubitak.

'Najviše o stanju sustava govori činjenica da za 440.000 ljudi u najmanje tri uzastopna mjeseca nisu uplaćeni doprinosi', istaknuo je uz opasku da je tek treći stup promocija nejednakosti jer se u njemu štedi zbog uplate državnih poticaje. 'U otvorenim fondovima raste broj štediša, u kompanijskim stagnira. Oni koji imaju više od prosjeka ulažu u treći stup, a država im još na to uplati 750 kuna poticaja'.

Gojko Bežovan s Pravnog fakulteta u Zagrebu istaknuo je kako reforme nisu događaj već proces, zbog čega treba inzistirati na javnoj raspravi. Napomenuo je kako je Hrvatska bila 'pokušavalište privatizacije mirovina po nalozima Svjetske banke'.

'Europska komisija 2001. naručila je studiju koja je pokazala da je model ovakvih mirovinskih reformi jer je tranzicijski trošak neodrživ', rekao je te se upitao jesu li tržišne cijene obveznica pravo mjerilo vrijednosti mirovinskih fondova. Upozorio je kako od ove godine u mirovinu počinju ulaziti najbrojnije generacije pa se i pita što će biti kada se počnu umirovljivati oni koji su morali ući u drugi stup, a nemaju pravo na dodatak na mirovinu.

Drago Jakovčević problematizirao je time što je zapravo štednja. Rekao je kako se novčana štednja nalazi u monetarnoj pasivi financijskih institucija, a štednja u drugom stupu nikad se ne može povući u novcu. 'Je li imovina od 74 milijarde kuna kojom se hvale u mirovinskim fondova dovoljna za isplatu 74 milijarde kuna – nije. To je nerealan prinos', rekao je Jakovčević.

Silvano Hrelja, predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika napomenuo je kako je novac u drugom mirovinskom stupu imovina, jer je bruto plaća za po svim zakonima imovina građana.

'Tvrdnja da su mirovine generator javnog duga zabrinjavajuća je. Okrivljujemo jednu društvenu skupinu da je krivac za ovu situaciju. Radi se o jednom pravu koje se temelji na uplati doprinosa. Generatori javnog duga naše su loše politike. Govorimo o tranzicijskom trošku, a četiri milijarde kuna isplaćenih mirovina nisu pokrivene doprinosima. Sustav je kompleksan, ali ne možemo izuzeti drugi mirovinski stup i govoriti samo o njemu.'

Bivši ministar rada Mirando Mrsić spočitao je organizatorima okruglog stola to što nisu ujednačili broj sudionika koji su za i protiv drugog mirovinskog stupa. Primijetio je kako u raspravi nisu sudjelovali ni predstavnici mirovinskih fondova niti HANFA-e.

Ekonomist Velimir Šonje podsjetio je kako je starenje stanovništva problem koji je doveo do mirovinske reforme. Do 2030. godine, Hrvatska će imati 300.000 ljudi manje u radno aktivnom stanovništvu dok će se kohorta starijih od 65 povećati za 200.000 ljudi. 'To je realnost od koje ne možemo pobjeći, ako se ništa drugo ne promijeni, demografija sve više djeluje kao ograničenje na poduzetništvo, potražnju i društvenu fleksibilnost', istaknuo je uz opasku da će demografske promjene nepovratno promijeniti omjer onih koji uplaćuju novac u mirovinskih sustav u odnosu na one koji ga primaju.

'Ne vjerujem da uz ovakva demografska kretanja oslonac na državu, tj. prvi stup može biti održivo. Ako ukinemo drugi stup, time bismo fiktivno smanjili deficit, ne vjerujem da bi se povratom novca iz drugog stupa u proračun netko sjetio smanjiti poreze. Osobno vlasništvo nad mirovinskom imovinom može utjecati na ponašanje glasača u smislu izbjegavanja pretjeranog opterećenja sve malobrojnijih radnika i može poticati brigu za financijski pristojnu starost i financijsko opismenjavanje', zaključio je Šonje.

U obranu drugog stupa stao je i Danijel Nestić s Ekonomskog instituta u Zagrebu. 'U uvjetima starenja stanovništva drugi stup može osigurati veće mirovine i daje odgovor na pitanje kako povećati visinu mirovina bez narušavanja fiskalne održivosti. Drugi je stup i štednja, ako se meni danas nešto dogodi, moja žena će naslijediti taj novac', rekao je.

Mihovil Anđelinović s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu govorio je o iskustvima mirovinske reforme u drugim Europskim zemljama te je istaknuo da se ne mogu uspoređivati mirovinski sustavi 'novih' i 'starih' članica Europske Unije. 'Neke od novih članica EU-a, primjerice Hrvatska, najrigidnije su se držale preporuka Svjetske banke. Mađarska koja je praktički ukinula drugi stup zapravo je reformirala reformu jer su isplate mirovina iz prvog stupa bile prevelike i stvarale su deficit. Zasad nitko sa sigurnošću ne može reći kakve će to posljedice ostaviti, ali zasad se ekonomski one ne vide', istaknuo je.