Gorivo je od ponoći u Hrvatskoj ponovno znatno poskupjelo, tako da je litra eurosupera 95 u prosjeku 26 lipa skuplja nego prošli tjedan, dizela 40 lipa, a auto plina 13 lipa, što je posljedica rasta cijena nafte na svjetskim tržištima.

Prosječan spremnik dizelskog goriva od 50 litara tako je skuplji za 19,5 kuna, benzina 13 kuna, a prosječni spremnik auto plina skuplji je za 11,5 kuna.

Sve češće postavlja se pitanje razmatra li Vlada smanjivanje državnih nameta, jer čine najveći udjel u cijeni goriva, kako bi se ublažio cjenovni udar. Upitan postoji li mogućnost za korekciju trošarina, ministar financija Zdravko Marić u ponedjeljak je rekao da ništa nije nedodirljivo. 'U ovom trenutku ne bih potvrdio ni odbacio bilo koju od opcija', poručio je Marić.

Državni nameti čine lavovski dio u strukturi cijene goriva. Prema analizi Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, nabavna cijena goriva sudjeluje s 30 i 35 posto u konačnoj cijeni koju plaćamo na benzinskoj postaji. Trgovačka marža iznosi od pet do 10 posto, a najveći dio (oko 40 posto) otpada na trošarine. Na sve to dodaje se PDV te u strukturi cijene čini oko 20 posto.

Naposljetku, gotovo 60 posto cijene čine državni nameti, pri čemu su oni nešto veći kod benzina, a manji kod dizela. Konkretno, od cijene litre motornog benzina država uzima fiksni iznos od 3,86 kuna na ime trošarine. Od toga 0,20 kuna ide Hrvatskim autocestama (HAC), 0,80 kuna Hrvatskim cestama, 0,20 kuna HŽ Infrastrukturi, a 2,66 kuna direktno odlazi u državni proračun. Na sve to treba dodati PDV, pa proizlazi da iz svake prodane litre benzina država uzima oko 56 posto dok se preostalih 44 posto cijene odnosi na proizvođačku cijenu goriva i proizvođačku maržu.

U cijeni dizela fiksni iznos trošarine je 3,06 kuna pa je udio države u cijeni 53 posto, a proizvođača i trgovaca 47 posto.

Nakon liberalizacije 2014. cijene goriva samostalno određuju trgovci te one variraju u uskom rasponu od desetak lipa. Trgovci prosječno zarade kunu na litri goriva i nemaju puno prostora za 'bildanje' cijena jer je njihov udio u cijeni najmanji.

Upravo zato svi upiru prst u državu jer jedina može ublažiti cjenovni udar. Pred ministrom Marićem nekoliko je mogućnosti. Jedna od njih je smanjenje dijela trošarine koji se izdvaja za državna cestovna poduzeća. Od 1,2 kune iz litre goriva najveći dio (0,80 kuna) ide Hrvatskim cestama, a koje upravljaju mrežom državnih cesta ukupne duljine 7300 kilometara. Za razliku od Hrvatskih autocesta, Hrvatske ceste nemaju izvorne prihode jer ne naplaćuju cestarinu te im je naknada od goriva, koja na godišnjoj razini iznosi oko dva milijarde kuna, glavni izvor prihoda. U slučaju smanjenja ili ukidanja te naknade država bi HC-u morala kompenzirati trošak.

Druga mogućnost je smanjenje trošarine koja izravno puni državni proračun. Riječ je o 2,66 kuna iz litre goriva, što na godišnjoj razini iznosi oko 6,5 milijardi kuna. Primjerice, ako bi se taj dio trošarine smanjio za 50 posto, cijena goriva pala bi za 1,33 kune po litri, a državni proračun izgubio bi 3,25 milijardi kuna.

Postoji i mogućnost uštede na PDV-u, koji se ne obračunava na osnovnu cijenu derivata, nego na cijenu uvećanu za trošarine. Kada bi se PDV obračunavao na stvarnu, proizvođačku cijenu derivata uvećanu za trgovačku maržu, maloprodajna cijena smanjila bi se za oko 1,50 kuna po litri.

Kako bilo, svaka od navedenih intervencija negativno utječe na državni proračun, a koji je već drugu godinu u deficitu zbog visokih troškova pandemije.