Politička scena u Sjedinjenim Američkim Državama vrlo je aktivna od početka godine, a živost proizlazi iz kampanje koja je u punom tijeku u Demokratskoj stranci kako bi se odabrao njihov kandidat za izbore u 2020.

Dvije najveće stranke američkog političkog spektra, Demokratska i Republikanska, za vlastite kandidate na predsjedničkim izborima obično odabiru jednu osobu kao kandidata ispred cijele stranke. Do odabira se dolazi održavanjem lokalnih glasovanja među članovima stranaka. Kako se očekuje da će se Donald Trump za još jedan mandat pojaviti kao kandidat republikanaca, sva aktivnost se trenutno vodi na demokratskoj strani gdje se zahuktala borba za nominaciju stranke.

Među onima koji u ovom trenutku imaju najveći potencijal postati kandidatom demokrata nalaze se tri osobe: Joe Biden, Bernie Sanders i Elizabeth Warren. Biden (76) je bio američki potpredsjednik tijekom dva mandata Baracka Obame i u svojoj kampanji se uglavnom oslanja na popularnost koja je proizašla iz te pozicije. Bernie Sanders (78), je već godinama prominentan član Demokratske stranke koji glasno zagovara borbu protiv ekonomske nejednakosti, a 2016. se našao nasuprot Hillary Clinton kao mogući kandidat na predsjedničkim izborima da bi demokrati na kraju svoje povjerenje ipak poklonili Clinton.

Popularnost raste

Mada se politikom bavi već više od dvadeset godina, sedamdesetogodišnja Elizabeth Warren je najveće osvježenje u spomenutom trojcu, a popularnost duguje kombinaciji ustrajnosti i nizu vrlo konkretnih mjera koje čine njenu političku platformu i koje su podigle dosta prašine kako među običnim građanima tako i u američkim korporativnim krugovima. Prema posljednjim anketama između Warren i Bidena nalazi se zanemariva razlika kad je u pitanju popularnost među demokratskim glasačima i svako od njih ima povjerenje od njih otprilike četvrtinu. Idući na listi je Bernie Sanders za kojeg bi se u ovom trenutku odlučilo oko 15 posto članova Demokratske stranke.

Prije nego što se počela baviti politikom Elizabeth Warren je bila ugledna profesorica trgovačkog i srodnih prava na brojnim američkim sveučilištima, uključujući Harvard i University of Pennsylvania. Warren se u karijeri specijalizirala za stečajno pravo, a prve korake u politici napravila je 1995. kad se angažirala u borbi protiv prijedloga zakona koji je fizičkim građanima ograničavao mogućnosti proglašenja bankrota.

Jači javni angažman uslijedio je krajem prošlog desetljeća kad se nakon financijsko-ekonomske krize zalagala za oštriji nadzor financijskih institucija. Tijekom Obamina mandata Warren je igrala ključnu ulogu u stvaranju američkog Ureda za financijsku zaštitu potrošača te je bila njegova prva čelnica sa zadatkom obrane prava potrošača u borbi s velikim financijskim institucijama. Ovlasti tog Ureda smanjene su otkad se u Bijeloj kući nalazi Donald Trump.

U međuvremenu, Warren je na izborima 2013. godine postala senatoricom u gornjem domu američkog parlamenta zastupajući saveznu državu Massachusetts, a tu poziciju drži i danas. S rastom njene popularnosti u posljednjih godinu do dvije u američkim korporativnim krugovima polako dolazi i do postepenog jačanja otpora prema političarki koja zagovara neke korjenite promjene u američkoj ekonomskoj politici.

Stroga pravila za slobodno tržište

Za razliku od Sandersa koji sebe vidi kao 'demokratskog socijalista' Warren je čvrsto uz kapitalizam. No, smatra da slobodno tržište treba stroga pravila kako bi bilo pravedno i predlaže niz konkrentih reformi kojima je zajedničko da ciljaju na razbijanje monopola i oligopola kojima velike američke korporacije dominiraju na nizu vlastitih tržišta.

Među njenim idejama se tako nalazi prijedlog kojim bi velike tehnološke kompanije morale prodati znatne dijelove svojeg poslovanja. Facebook bi se morao riješiti Instagrama ili aplikacije WhatsApp, Google bi morao prodati svoju burzu oglasa, a Amazon ne bi smio prodavati na vlastitoj platformi. U financijskoj industriji Warren bi ponovo oživila i američki zakon koji jer razdvajao investicijsko i poslovno bankarstvo, a slične ideje bi imale utjecaja i u drugim sektorima ekonomije.

Među idejama koje su naišle na jači otpor u američkom korporativnom svijetu je izdavanje licence, svojevrsne dozvole za poslovanje, za korporacije čiji prihodi prelaze milijardu dolara. Državni odvjetnici pojedinih saveznih država mogli bi ministarstvu trgovine podnositi zahtjeve da se te dozvole ukinu onim kompanijama za koje se procijeni da ne vode dovoljno računa o potrošačima, dobavljačima, zaposlenicima, okolini i drugim faktorima, nego su posvećene isključivo kratkoročnim interesima vlasnika, odnosno dioničara.

Spomenuta ideja je na tragu generalne politike da bi korporacije danas morale biti puno odgovornije prema društvu. Warren želi da 40 posto članova u nadzornim odborima velikih kompanija budu predstavnici radnika, a predlaže i reformu kojoj je namjera povećanje odgovornosti financijskih korporacija i njihovih direktora koji preuzimaju uzdrmane kompanije s ciljem njihove kasnije preprodaje.

Warren se zdušno zalaže i za smanjivanje ekonomske nejednakosti u američkom društvu. Obećaje uvođenje godišnjeg poreza na bogatstvo od 2 posto na one čija imovina prelazi 50 milijuna dolara, i 3 posto na one čija imovina prelazi milijardu dolara. Uz to, uvela bi i socijalni doprinos od 15 posto na prihode koji prelaze 250 tisuća dolara godišnje kao i dodatnih 7 posto poreza na dobit kompanija višu od 100 milijuna dolara.

Obrazovanje i zdravstvo

Novac prikupljen na taj način potrošila bi kako bi omogućila besplatno studiranje u javnim sveučilištima, besplatno univerzalno zdravstveno osiguranje za djecu, a u tom sektoru Warren zagovara i gašenje američkog privatnog zdravstvenog osiguranja. Tu je i plan za poticanje iskorištavanja obnovljivih energetskih izvora, dok bi se s druge strane našlo postepeno napuštanje nuklearne energije, kao i zabrana procesa hidrauličkog frakturiranja zahvaljujući kojem su SAD u posljednjih nekoliko godina postale vodeći svjetski proizvođač sirove nafte.

Ankete javnog mišljenja pokazuju da usprkos idejama koje bi dio američkog društva mogao prozvati i radikalnim Elizabeth Warren uživa relativno dobru podršku birača. Prisiljeni birati između nje i Trumpa većina američkih građana bi glasala za nju. Analiza koju su proveli američki mediji o političkim preferencijama zaposlenika velikih tehnoloških kompanija pokazala je da usprkos najavama razbijanja monopola Warren ima priličnu podršku čak i tamo. Od zaposlenika Microsofta, Facebooka, Googlea, Amazona, Applea i Netflixa koji su tijekom ove godine uplatili dobrovoljni prilog političkim kandidatima najviše ih se odlučilo za Bernieja Sandersa (između 25 i 30 posto), a odmah nakon njega s udjelom od dvadesetak posto nalazi se Elizabeth Warren.

Britanski tjednik The Economist ovih dana podsjeća da bi Warren kao predsjednica svoje ambiciozne prijedloge ipak morala progurati kroz parlament, a na otpor bi naišla i u pravosuđu kao i u borbi s pojedinim saveznim državama. Mnogi predsjednici su ideje koje su imali tijekom kampanja dolaskom na poziciju morali bitno razblažiti i iako Warren ima niz dobrih ideja i ciljeva koji bi trebali riješiti neke probleme američkog društva, posebice oslabiti snažnu ulogu koju u njemu igra korporativni sektor, apsolutno jačanje državne uloge u svemu se također ne čini idealnim način za to. Uspije li se Warren izboriti za nominaciju Demokratske stranke na američkim građanima će ostati odluka hoće li joj pokloniti povjerenje da će svojim oštrim incijativama donijeti bolju budućnost.