Posljednjih dvadesetak godina u Hrvatskoj su izgrađene brojne slobodne zone s ciljem oživljavanja proizvodnih djelatnosti. Takve zone pogodne su za poslovanje zbog dobrog prometnog položaja i riješene infrastrukture, a poduzetnicima s izvoznom orijentacijom država omogućuje i povlašteni porezno-carinski tretman.

Iako ulaskom Hrvatske u Europsku uniju slobodne zone više nisu toliko primamljive jer više nema carinskih povlastica prema ostalim članicama EU-a, one su i dalje atraktivne kada hrvatske tvrtke posluju sa zemljama izvan Europske unije.

Također, korisnici zona (osim onih smještenih u sjevernoj Hrvatskoj) plaćaju sniženu stopu poreza na dobit od 15 posto.

Slobodnim zonama upravljaju koncesionari koji s državom potpisuju dugogodišnje ugovore i dužni su plaćati koncesijsku naknadu u visini od dva posto od ostvarenog prihoda, pri čemu polovica naknade pripada državi, a polovica gradovima i općinama.

Prema Izvješću o poslovanju slobodnih zona, koje je usvojila Vlada na prošloj sjednici, u Hrvatskoj je krajem 2014. postojalo 13 slobodnih zona u kojima su poslovale 143 tvrtke sa 7827 zaposlenih.

Broj zona smanjio se za jednu jer je tijekom godine ugašena poslovna zona u Bjelovaru, u kojoj je, premda se prostirala na 60.000 kvadratnih metara i bila potpuno infrastrukturno opremljena, poslovao samo jedan korisnik. Osjetno je smanjena i aktivnost u poslovnoj zoni Đuro Đaković u Slavonskom Brodu jer je krajem 2013. većina korisnika zbog promijenjenih uvjeta poslovanja zatražila raskid koncesije. U zoni je ostao samo jedan korisnik, a 41 je nastavio poslovati izvan zone.

U 2014. aktivni poduzetnici u zonama ostvarili su 5,2 milijarde kuna prihoda, što je 2,3 posto više nego godinu prije. Istovremeno, značajno je unaprijeđena profitabilnost poslovanja pa je dobit skočila za čak 380 posto, na 148,2 milijuna kuna. U 2014. korisnici slobodnih zona izvezli su robe u vrijednosti od četiri milijarde kuna, a udio izvoza u ukupnom prihodu iznosio je 77 posto.

Poduzetnici su ukupno iskoristili 12,8 milijuna kuna poreznih olakšica, od čega su najveći dio ostvarili korisnici slobodnih zona u Varaždinu, Zagrebu i Vukovaru.

Na ime koncesije naplaćeno je 760 tisuća kuna, od čega je polovica iznosa pripala državi, a polovica gradovima i općinama.

Polovica zona na rubu opstanka  

Slobodne zone značajno se razlikuju po korištenju kapaciteta. Dok u polovici njih vlada živa poslovna aktivnost, u drugoj polovici posluje svega nekoliko korisnika ili su potpuno prazne.

Slobodna zona Varaždin prednjači po većini pokazatelja poslovanja. U toj zoni radi više od polovice zaposlenih te ostvaruju više od polovice prihoda svih slobodnih zona. U varaždinskoj slobodnoj zoni posluje 16 tvrtki, među kojima je i jedan od najvećih hrvatskih izvoznika – tvrtka Boxmark Leather. Najveća hrvatska tvornica automobilske opreme u austrijskom vlasništvu proizvodi kožne navlake za sjedala te tapecirane dijelove za interijer.

Među uspješnijim slobodnim zonama i ona je smještena u luci Ploče, a ona prednjači po ulaganjima. U 2014. korisnici koncesije investirali su 176,6 milijuna kuna. Dobro posluje i relativno mala zagrebačka poslovna zona s najviše korisnika (32) i najvećom dobiti po zaposlenom (117.560 kuna).

Slabu poslovnu aktivnost, uz već spomenutu zonu u Slavonskom Brodu, pokazuje zona u Krapinsko-zagorskoj županiji, u kojoj djeluje 10 korisnika sa samo jednim zaposlenim, te zona Škrljevo u luci Rijeka, koja ima samo jednog korisnika sa sedam zaposlenih.

Najveći promašaji su slobodna zona Splitsko-dalmatinske županije i slobodna zona Kukuljanovo pored Rijeke. U te dvije ogromne zone, koje pokrivaju više od 40 posto ukupne površine slobodnih zona, nema nijednog korisnika.

Zanimljivo je to da je industrijska zona Bakar, u sklopu koje se nalazi slobodna zona Kukuljanovo, solidno popunjena te u njoj posluje čak 150 subjekata dok je ona u Kukuljanovu prazna, premda je ugovor o koncesiji potpisan davne 1997.