Riječ je o slučaju koji rječito govori da od nedovoljno učinkovitog, a ponekad i korumpiranog pravosuđa, štete nemaju samo građani i poduzeća, nego i sama država koja u ovom slučaju već godinama pokušava doći do zemljišta otuđenog joj na nezakonit način te kazniti one koji su za to odgovorni, ali bez uspjeha.

Naime, Visoki trgovački sud još je 2004. potvrdio presudu varaždinskog Trgovačkog suda kojom je ugovor o prodaji sklopljen između poduzetnice i propale zadruge proglašen ništavnim te je naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjiškog stanja. To se međutim ni danas nije dogodilo jer nužno rješenje ne izdaje čakovečki Općinski sud, kojem je predmet delegiran zbog u najmanju ruku dvojbenih postupanja na varaždinskom Županijskom sudu.

Nakon što su početkom 1996. čelnici Poljoprivredne zadruge Sloga poduzetnici prodali 17 hektara zemljišta u Varaždinskim Toplicama za jedva 137.000 njemačkih maraka, mjesno nadležni novomarofski općinski suda uskratio joj je uknjižbu prava vlasništva nad tim nekretninama koju su zadrugari samo obrađivali. Usprkos tome, vijeće varaždinskog Županijskog suda u kojem je bio i sudac Zlatko Lodeta iz Varaždinskih Toplica uvažio je žalbu poduzetnice te je ukinulo rješenje novomarofskog suda i predmet vratio na ponovni postupak.

Međutim, i u ponovljenom postupku tadašnji predsjednik novomarofskog suda odbija prijedlog poduzetnice za uknjižbu prava vlasništva ističući da se nekretnine nalaze izvan građevinskog područja, odnosno u zoni poljoprivrednog zemljišta, pa su temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu vlasništvo Republike Hrvatske, tim više što PZ Sloga nije podnijela nikakve dokaze na osnovu kojih bi stekla pravo vlasništva na navedenim nekretninama.

No ni ovako potkrijepljeno odbijajuće rješenje nije obeshrabrilo Ines Marko. Ponovno se žali varaždinskom Županijskom sudu koji sada ima još više razumijevanja za njezine argumente. Naime, ne samo da vijeće - u kojem je ključnu ulogu imao sudac Lodeta - opet prihvaća njezinu žalbu, nego predmet više ne vraća na ponovno suđenje, nego preinačuje prvostupanjsku presudu na način da poduzetnici dopušta uknjižbu prava vlasništva nad nekretninama, što je novomarofsku sud uporno odbijao.

Od ovog trenutka država počinje pravnu bitku za poništenje kupoprodajnog ugovora i vraćanja prijašnjeg zemljišnoknjiškog stanja, odnosno za kažnjavanje krivaca, ali bez uspjeha. Naime, iako je kupoprodajni ugovor proglašen ništavnim još 2002. na varaždinskom Trgovačkom sudu, koji je postupak vodio zbog stečaja PZ Sloge, ne samo da se država ni do danas nije uspjela upisati vlasnikom poljoprivrednog zemljišta, nego je ono u međuvremenu promijenilo vlasnika. To sada naime više nije Ines Marko, nego njezino poduzeće Alu-mar.

Usto, nekretnine su od 2005. opterećene založnim pravom švicarskog poduzeća Finmax u visini od gotovo pola milijuna eura, a temeljem ugovora o zajmu koji je sklopljen još 2003. Posljedica je to još jedne sporne odluke varaždinskog Županijskog suda koji je nakon žalbe Ines Marko ukinuo privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja izdanu od strane novomarofskog suda jer državno odvjetništvo nije navelo 'činjenice i dokaze kojima se potkrepljuju navodi o mogućnosti opterećenja ili otuđenja nekretnina'?!

Vjerojatno ohrabrena i rješenjima varaždinskog Županijskog suda, Ines Marko podnosi zahtjev za reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda, koji je odbio njezinu žalbu i potvrdio presudu varaždinskog Trgovačkog suda o ništavnosti kupoprodajnog ugovora. Iako Vrhovnom sud njezin zahtjev za reviziju odbija 2006, poduzetnica ne staje u nakani da izbjegne poništenje kupoprodajnog ugovora: ubrzo nakon toga podnosi zahtjev za obnovu postupka koji nakon tri godine odbija varaždinski Trgovački sud. Hoće li sada čakovečki Općinski sud napokon izdati rješenje o upisu državnog vlasništva nad nekretninama ili će čekati ishod vjerojatne žalbe Ines Marko na dobacivanje zahtjeva za ponavljanjem postupka?