Uz širenje pandemije koronavirusa pojavile su se prve procjene mogućih ekonomskih posljedica, a kao mjera uzimaju se prethodni slični događaji, poput pandemije virusa SARS 2002. i 2003. godine što je posebno pogodila turističku industriju
U trenutku u kojem još nema znakova jenjavanja pandemije koronavirusa s epicentrom u kineskom gradu Wuhanu, počele su se javljati prve procjene o mogućim ekonomskim posljedicama širenja bolesti i poteza kojima se to širenje želi spriječiti. Kineske vlasti proglasile su prije nekoliko dana karantenu za cijeli Wuhan s više od 10 milijuna stanovnika, mada se nagađa da je znatan broj stanovnika uspio napustiti grad prije proglašenja karantene.
Wuhan je jedno od jačih kineskih privrednih središta i jedan od gradova kojem se upravo ove godine predviđao iznadprosječan rast od blizu osam posto, čime bi se našao među snažnijim regijama u Kini, za koju se očekuje da će ove godine u prosjeku ostvariti rast od oko šest posto. Ograničenje kretanja unutar i izvan grada vjerojatno će ostaviti posljedice na lokalnu privredu, no konačni efekti ovisit će o trajanju karantene.
No ekonomske posljedice pandemijske prijetnje šire se puno dalje od Wuhana. Vlasti u Pekingu tako su proglasile tri dodatna praznična dana za kinesku proslavu nove godine koja je upravo ovih dana u tijeku kako bi pokušale ograničiti velike migracije stanovnika karakteristične za ovo razdoblje. Zaustavljeno je nekoliko filmskih premijera, neki trgovački i ugostiteljski lanci zatvorili su svoje poslovnice, zatvoreni su zabavni parkovi Disneyland u Hong Kongu i Šangaju, a otkazana je i nekolicina morskih krstarenja što su trebala isploviti iz kineskih luka.
Na pandemiju su reagirala i svjetska tržišta, no uzmu li se u obzir slični događaji iz prošlosti, dobiva se dojam da je reakcija malo pretjerana. Prije nego što su zatvorene za novogodišnje praznike dioničke burze u Šangaju i Šenženu pale su za 2,8, odnosno 3,5 posto, a na njima će se nastaviti trgovati tek 3. veljače. Korejska i australska burza su od početka tjedna iskusile pad od 1,5 do tri posto, a puno bolje nisu prošle ni europske burze. Kineska valuta juan pala je na najnižu vrijednost u posljednjih mjesec dana.
Analitičari su uglavnom oprezni u svojim procjenama mogućih posljedica i izjavljuju da je još prerano da bi se mogle donositi bilo kakve značajnije prognoze. Najčešće se spominje usporedba s pandemijom SARS-a iz 2002. i 2003. godine, koja je također imala ishodište na jugoistoku Azije. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, ta je pandemija nanijela štetu od oko 40 milijardi dolara.
Najjače je tada stradala, kao što se očekuje i sada, turistička te ugostiteljska industrija. Popunjenost hotela snižena je i za 60 posto, a broj putnika na međunarodnim letovima u regiji bio je smanjen za 70 posto. Glavna razlika između pandemije SARS-a i sadašnje pandemije koronavirusa u tome je što su kineski turisti u međuvremenu postali jedan od glavnih faktora rasta svjetske turističke industrije. Tako će, uz domaće kinesko ugostiteljstvo, posljedice nove pandemije vjerojatno najviše osjetiti popularne destinacije za kineske turiste, one na jugoistoku Azije, poput Hong Konga, Singapura, Tajlanda i drugih.
Mark Humphrey-Jenner, profesor financija na australskom Sveučilištu New South Wales, ističe da je pandemija SARS-a prije gotovo dva desetljeća najviše pogodila Kinu i Hong Kong, no da je njene točnije efekte teže procijeniti jer se u to doba globalna ekonomija oporavljala od recesije pa nije lako izolirati učinke same pandemije od šireg trenda.
Humphrey-Jenner ističe i da je SARS bio virus s većom smrtnošću od ove nove verzije koronavirusa. Prema sadašnjim informacijama, smrtnost pri zarazi SARS-om bila je trostruko viša nego u slučaju sadašnje pandemije i premašivala je devet posto. Posljednji broj zaraženih koronavirusom trenutno se procjenjuje na oko 4500 ljudi dok je od posljedica zaraze umrlo nešto više od stotinu osoba. U pandemiji SARS-a svojedobno je bilo zaraženo blizu 8100 osoba, od čega ih je umrlo 774 u 17 zemalja.
Kao ogledni primjer mogu se uzeti i puno ozbiljnije pandemije iz prošlosti. Kad bi se ponovili slučajevi širenja azijske gripe, u kojima je u dva navrata, krajem pedesetih i krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, smrtno stradalo više od milijun ljudi, svjetski bruto domaći proizvod bio bi smanjen za jedan do dva posto, procjene su Svjetske banke. Ponavljanje pandemije poput one španjolske gripe otprije stotinu godina, kad je od posljedica zaraze umrlo više desetaka milijuna ljudi, srezalo bi svjetsku ekonomiju za pet posto, procjenjuju ekonomisti Svjetske banke.
Pandemiju SARS-a s početka prošlog desetljeća, kojoj sadašnji slučaj u ovom trenutku najviše sliči, obilježio je i relativno brz ekonomski oporavak i pokažu li se uspješnima mjere kojima kineske i druge vlasti pokušavaju obuzdati širenje virusa, nema razloga da se sličan scenarij ne ponovi. No nepredvidljivost širenja bolesti i dalje nalaže visok oprez pri prognozama te se ne smije u potpunosti isključiti ni mogućnost jačeg pobolijevanja kako kineske, tako i regionalne, a možda i globalne ekonomije.