Predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli u srijedu je nimalo diplomatski u Strasbourgu poručio kako je Europski parlament spreman do kraja ustrajati na svom prijedlogu Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), ali i na očuvanju ambicioznih kohezijskih programa.

'Spremni smo ići do kraja ako prijedlozi predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela ne budu u skladu sa stajalištem Parlamenta', rekao je Sassoli na konferenciji za medije nakon rasprave o Višegodišnjem financijskom okviru u srijedu u Europskom parlamentu u Strasbourgu. 'Smatramo da ne treba rezati naše programe. Štoviše, trebamo više sredstava kako bismo smanjili razlike i postigli pravednu ravnotežu. Ako se režu kohezijski programi, kako možemo smanjiti te razlike', upitao je Sassoli.

Kako je tportal saznao od predsjednika i članova odbora Europskog parlamenta za proračune, oni ne prijete praznom puškom, a zanimljivo je kako su se protiv aktualnog prijedloga VFO-a složno zajednički ukopale sve političke grupacije u Europskom parlamentu, od zelenih, liberala i socijaldemokrata do pučana i konzervativaca. Što ih je toliko iritiralo da su se zbili u jedinstven blok i iza sebe ostavili ideološke podjele? Naravno, novac, iako parlamentarci tvrde da se ne radi samo o novcu.

Naime dugoročni proračun EU-a, odnosno Višegodišnji financijski okvir (VFO), postavlja granicu potrošnje EU-a u raznim područjima na najmanje pet godina, a posljednji dugoročni proračun donesen je za razdoblje od sedam godina. Od 2014. do 2020. proračun je iznosio bilijun i 87 milijuna eura po sadašnjim cijenama.

Najviše sredstava iz dosadašnjeg proračuna namijenjeno je financiranju zajedničke poljoprivredne politike EU-a te politikama za ribarstvo i okoliš, a zatim kohezijske programe kojima se nastoji smanjiti razlike u stupnju razvoja regija EU-a.

Nove članice, uglavnom s istoka i jugoistoka Europe, insistiraju na očuvanju i povećavanju iznosa za koheziju, dok starije i razvijenije članice zagovaraju smanjenje proračuna te fokus ulaganja u istraživanja, obrazovanje i zaštitu okoliša, odnosno za Zeleni plan EU-a u novom proračunu.

Prijedlog proračuna daje Europska komisija, a o njemu potom pregovaraju Europski parlament, koji treba dati svoju suglasnost za prijedlog, i Vijeće EU-a. Komisija je predložila da se u idućem sedmogodišnjem razdoblju izdvaja 1,11 posto bruto nacionalnog dohotka, odnosno 1.134 milijarde eura, dok Parlament traži 1,3 posto ili 1.324 milijarde eura, čime bi se zapravo amortizirao minus nastao odlaskom Velike Britanije iz EU-a, što nije uzela u obzir Junckerova komisija kada je izrađivala aktualni prijedlog novog dugoročnog proračuna. Vijeće EU-a još nije zauzelo zajedničko stajalište, a s obzirom na to koliko su udaljene pozicije novijih država članica okupljenih u klub Prijatelja kohezije i država neto uplatiteljica, teško da će brzo do njega i doći. To je posebno važno jer sve države unutar Vijeća EU-a moraju jednoglasno prihvatiti VFO, koji nakon toga mora potvrditi i Europski parlament.

Europski parlament zato nudi svojevrstan kompromis u vidu toga da se izmijeni način punjenja proračuna Unije kako se on ne bi financirao isključivo iz nacionalnih proračuna članica. Naime proračun EU-a puni se doprinosima država članica, carinama na proizvode izvan EU-a te kaznama za kompanije koje krše pravila tržišnog natjecanja EU-a. Europski parlament predlaže nove izvore prihoda kroz novu shemu poreza na dobit, uključujući oporezivanje velikih kompanija u digitalnom sektoru, prihode od trgovanja emisijama stakleničkih plinova i porez na plastiku, čime bi se mogli smanjiti izravni doprinosi članica, ali ima i progresivnijih ideja, poput uvođenja poreza na financijske transakcije i prikupljanja novca koji države članice ubiru od carina.

'Još za vrijeme Junckerove komisije predočili smo različite scenarije za budućnost Europske unije i modele za to kako bi se oni financirali, međutim nijedan nije obuhvatio Brexit, što je događaj koji svakako moramo uzeti u obzir. Tadašnji povjerenik za proračun i ljudske resurse Günther Oettinger izračunao je da je potrebno još novca ako želimo zadržati istu razinu učinkovitosti EU-a. To pak znači da je potrebno ili povećati uplate ili smanjiti projekte ili uvesti izravne prihode. S obzirom na to da je ovaj saziv parlamenta odlučio zadržati postojeće i uvesti nove politike, došli smo do brojke od 1,3 posto BDP-a koja bi osigurala njihovo uspješno provođenje i zato nam je neprihvatljiv postojeći prijedlog VFO-a s kojim je izašlo finsko predsjedništvo', ukazuje Poljak Jan Olbrycht, suizvjestitelj za VFO Odbora za proračune EP-a i član pregovaračkog tima Europskog parlamenta.

'Želimo biti aktivan sudionik i još uvijek čekamo novi prijedlog predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela, zaduženog za pregovaranje oko VFO-a, ali nas zanima i stav hrvatskog predsjedništava. Važno je napomenuti da nije stvar u postotcima, već u tome na što će se potrošiti novac. Nećemo pristati na to da nam vlade izruče nešto što bismo trebali prihvatiti samo zato što su se one dogovorile o tome. Ne želimo blokirati prihvaćanje VFO-a, ali bismo u tom slučaju to mogli učiniti', rezolutan je Olbrycht, pripadnik obitelji Europske pučke stranke.

Njegova kolegica, također suizvjestiteljica za VFO Odbora za proračune EP-a i članica pregovaračkog tima EP-a, Portugalka Margarida Marques nada se da će se stvari pokrenuti s mrtve točke na samitu Europskog vijeća 20. veljače u Bruxellesu. Ukazuje na to kako je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel već puno poduzeo u tom smjeru i očekuje da će nakon samita 20. i 21. veljače u Bruxellesu Europsko vijeće poslati nov nacrt VFO-a.

'Najvažnija je politička volja. Ako želimo do kraja godine riješiti 40 novih regulativa koje bi trebale pratiti VFO, on bi morao biti donesen do ljeta. No sumnjam da ćemo do konkretnog rješenja doći na samitu 20. veljače zbog golemog jaza između Prijatelja kohezije i bloka država neto uplatiteljica', oprezan je Olbrycht.

Janusz Lewandowski, potpredsjednik Odbora za proračune i europarlamentarac iz Poljske, koja vrlo izdašno koristi kohezijske fondove EU-a, sada na udaru prijedloga VFO-a, naglasio je kako do sada još nijednom nije otprve prošao prijedlog VFO-a. Ipak, ukazuje na to kako se samit 20. veljače održava prekasno jer su stajališta država članica još vrlo udaljena.

'Žalosno je što zbog toga nećemo moći pripremati nove programe prije 2021.', pesimističan je Lewandowski, iskusni pučanin koji je obnašao dužnost povjerenika za financije u komisiji Joséa Manuela Barrosa.

Valérie Hayer, suizvjestiteljica za vlastito financiranje Odbora za proračune EP-a i članica pregovaračkog tima, podcrtava to da smo se danas našli u bizarnoj situaciji.

'S obzirom na to da 80 posto uplata za europski proračun dolazi od država članica, one samo razmišljaju koliko će dobiti natrag. Želimo to promijeniti i želimo da ubuduće 20 posto uplata dolazi od država članica, dok bi se ostatak novca osigurao samostalnim prihodima', kaže Francuskinja Hayer, inače članica kluba liberalnog centra Renew Europe.

'Svi smo bliski po ovom pitanju, bez obzira na pripadnost različitim skupinama u Europskom parlamentu. Nadamo se da je i to dobra poruka za Europsko vijeće jer se oni stalno žale kako je teško doći do kompromisa', podbada Nijemac Rasmus Andresen, član Odbora za proračune, inače u klubu zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza.

'Treba nam novac za realizaciju ciljeva koje smo već pokrenuli, ali i za one ciljeve za koje se zalaže nova Europska komisija. No VFO nije samo pitanje novca, a neto uplatitelji moraju shvatiti da moraju dati više novca za ciljeve koji su pred nama. I njemačka ekonomija bolje stoji kada dobro radi cijela Unija. Međutim i Prijatelji kohezije moraju shvatiti da se sve ne vrti oko njih', napominje Andresen.

Marques je nadodala da, promatrajući zahtjeve Prijatelja kohezije, svakako treba uzeti u obzir i to da države neto uplatiteljice imaju najviše koristi od zajedničkog tržišta.

'Usto, upravo nam je kohezijska politika dosad pomogla u borbi protiv klimatskih promjena koje su trenutačno u fokusu, a to sve treba promatrati i u kontekstu toga da bi i Nijemci poduprli veća izdvajanja u europski proračun ako bi ona bila za borbu protiv klimatskih promjena', poručuje Marques.

S njom se slaže i sunarodnjak, ali iz drugog političkog tabora – EPP-a, José Manuel Fernández, i ukazuje na to da je unatoč tome što je mali, europski proračun gotovo u potpunosti posvećen ulaganju.

'Europski proračun daje dodanu vrijednost i sve države imaju koristi od njega, a najveći uplatitelji imaju i najveću korist. Sada smo se našli u situaciji da imamo manji proračun zbog zahtjeva Davida Camerona koji je rekao da neće pristati na proračun veći od jedan posto BDP-a. Gdje je sada taj Cameron? Radimo na ovom dokumentu više od tri godine i konzistentnom metodologijom došli smo do brojke od 1,3 posto BDP-a za VFO ako želimo realizirati sve naše planove', ističe Fernández.

Kaže da je EP jedini parlament na svijetu koji se bavi izdacima, a da nema uvid u prihode.

'Zato je došlo vrijeme da se okrenemo unutarnjim resursima. Zato treba na razini cijele Unije uvesti porez na digitalne divove, a zašto ne bismo uveli i porez na financijske usluge? Tim više što poreznim utajama godišnje gubimo sedam proračuna EU-a. Tu je i porez na plastiku, iako je on specifičan po tome što bi s vremenom prihodi od njega trebali gotovo sasvim nestati. To je inovativan porez i mogao bi biti model za neke nove poreze koji mijenjaju ponašanje ljudi', tvrdi Fernández.

'Europska unija je na važnoj prekretnici s obzirom na Brexit i zato je važno pokazati da se bavimo ozbiljnim poslom. Da bismo velika nastojanja koja imamo pretočili u stvarnost, potreban je novac. Europski parlament ne zagovara institucionalnu krizu i nadamo se da ćemo postići dobar kompromis', smatra Johan Van Overtveldt, predsjednik Odbora za proračun Europskog parlamenta.

'Što se tiče novih izvora prihoda, moram reći da kada sam bio ministar financija Belgije, nikada ne bih pristao na uvođenje poreza na financijske usluge. Međutim ako bi se oko njega dogovorile sve države članice, prvi bih podupro njegovo uvođenje. To bi zapravo bio neki novi PDV', zaključuje Belgijanac Van Overtveldt, inače član kluba Europskih konzervativaca i reformista.