Prerađivači lososa našli su se prije nekoliko tjedana u gadnom škripcu. U najaktivnijem dijelu godine, razdoblju prije novogodišnjih blagdana, cijena sirove ribe iz koje se proizvode delicije poput dimljenog lososa dosegnula je gotovo rekordnu razinu. Istovremeno, prerađivači poput britanske kompanije Severn & Wye ili francuske tvrtke Meralliance nisu bili u prilici izmijeniti uvjete prodaje, odnosno cijene, koje su ranije dogovorili s trgovačkim lancima

Nezahvalna situacija proizašla je iz vrlo visokih cijena lososa koje su prošle godine dosegnule nezapamćene razine. Uz znatne oscilacije tijekom cijele godine losos iz ulova je rekordnu cijenu dosegnuo sredinom 2016. Nakon toga došlo je do određenog pada, no u posljednja tri mjeseca cijena je opet porasla za više od 30 posto te se ponovo približila srpanjskim rekordima. Primjerice, losos iz norveške proizvodnje se početkom prosinca prodavao po cijeni od 7,5 do 8 eura za kilogram, dok mu je godinu dana prije prosječna cijena bila tek nešto viša od 5,5 eura.

Razlozi za rast cijene su raznoliki. Dijelom se radi o sezonskom rastu cijena prouzročenom većom potražnjom lososa za Božić i druge zimske blagdane. Drugi dio razloga leži u rastu troškova proizvodnje, ali i u pozitivnom trendu globalne potražnje posljednjih godina dok ponuda ne uspijeva rasti istim tempom. Uz to, ulov u Norveškoj i Čileu, glavnim svjetskim proizvođačima, ove je godine bio ponešto ispod plana i očekivanja dijelom i zbog obolijevanja ribe

Proizvodnja lososa prošla je u posljednjih desetak godina značajne promjene. Još sredinom prošlog desetljeća ukupan godišnji ulov bio je nešto viši od dva milijuna tona, od čega je oko 800 tisuća tona bilo iz divljine, a ostatak iz uzgoja. U 2015. ukupna proizvodnja je premašila tri milijuna tona, od čega je količina uhvaćena u divljini ostala na istoj razini kao i prije desetak godina, dok se masa lososa iz uzgoja u međuvremenu gotovo udvostručila.

Svjetska proizvodnja lososa uglavnom se vrti oko dvije zemlje: Norveške i Čilea. To je uvjetovano prvenstveno činjenicom da lososi najbolje rastu u temperaturi mora od 8°C do 14°C u čemu Čile ima najpovoljnije uvjete, no Norveška u uzgoju i ulovu tehnološki puno naprednija. Zahvaljujući tome, oko trećina svjetskog ulova najpopularnije vrste lososa - atlantskog lososa - dolazi iz Norveške, a šestina iz Čilea. Značajniju proizvodnju još imaju Kanada, SAD na Aljasci, Velika Britanija odnosno Škotska, te Island i Farski Otoci. Karakteristično za proizvodnju lososa je i to što je riba koja se ulovi u Atlantskom oceanu najvećim dijelom iz uzgoja, dok u Tihom oceanu većina, oko 80 posto, dolazi iz divljeg ulova.

Način konzumacije lososa, koji uvjetuje svježinu ribe, oblikovao je i svjetsku distribuciju. Europsko tržište najviše se snabdijeva iz Norveške, dok losos na sjevernoameričko tržište, uz vlastitu proizvodnju, stiže uglavnom iz Čilea. Ostala svjetska tržišta, poput azijskog još uvijek nisu na razini bitnijoj za globalnu proizvodnju, iako konzumacija i ulov lososa posljednjih godina polako rastu.

Očekivanja za 2017. godinu u ovom trenutku ukazuju na daljnji rast cijene. Dio analitičara predviđa pad svjetske ponude za 6-7 posto zbog pada proizvodnje u Norveškoj i Čileu. S druge strane, norveški ministar za ribarstvo Per Sandberg u srijedu je izjavio kako će cijene za norvešku ribu nastaviti rasti i ove godine jer će potražnja i dalje nadmašivati ponudu, a svjetskom tržištu otvorit će se i Kina. "Što se tiče cijena, poprilično je očito da će 2017. biti još jedna rekordna godina, no vidjet će se hoće li cijene rasti kao i lani. To ostaje na tržištu", izjavio je Sandberg za Reuters.

Prognoze norveškog ministra proizlaze najvećim dijelom iz jedne činjenice. Norveške i kineske vlasti u prosincu su dogovorile normaliziranje političkih i diplomatskih odnosa koji su gotovo u potpunosti prekinuti 2010. godine kad je kad je kineski disident Liu Xiabo postao dobitnikom Nobelove nagrade za mir (izbor laureata za tu nagradu obavlja Norveška, a ne Švedska). Rastuće kinesko tržište bit će odlična prilika za norveške ribare, iako im neće nedostajati konkurencije iz Čilea, Škotske i drugih zemalja proizvođača. Uz Kinu, Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO), očekuje i rast potražnje s ruskog i brazilskog tržišta.

Optimizam norveških ribara ima i drugih uzroka. Porast cijene lososa koji se dosad uspio prebaciti na potrošače nije utjecao na potražnju, pokazali su podaci FAO-a iz prvog dijela prošle godine. Francuska i Njemačka, kao najveća europska tržišta za gotove proizvode od lososa, u prvom su dijelu 2016. zabilježile rast uvoza od po nekoliko postotaka u usporedbi s istim razdobljem 2015. godine.

Naravno, takva situacija pogoduje ribarskim kompanijama i njihovim ulagačima. Najvećoj među njima, norveškom Marine Harvestu, cijene dionica lani su porasle za 30 posto. Njegovom konkurentu, kompaniji Salmar, vrijednost dionica je lani skočila za čak 60 posto.

Prema svim predviđanjima, ukusni losos će u srednjem roku na tanjure potrošača stizati po rastućoj cijeni. Hoće li to utjecati na potražnju i dovesti do neke nove ravnoteže na tržištu koje u kratkom roku ne može odgovoriti rastom ponude, tek ostaje vidjeti. No ne treba isključiti ni mogućnost da rastuća cijena postane upravo onaj razlog zbog kojeg bi losos mogao skočiti na višu razinu ljestvice luksuznih proizvoda. A u potrazi za luksuzom i ekskluzivitetom, poznato je, za cijenu se ne pita.