Pandemija koronavirusa donijela je novu stvarnost ljudima širom svijeta. Mjesecima smo svakodnevno bombardirani brojkama novozaraženih i umrlih, maskama, izolacijom, odgovornostima, oprezom, lockdownom, masovnim otkazima, potresom, lošoj situaciji za mnoge. Ljudi su postali nesigurni i opterećeni uslijed većinom negativnih vijesti.

Pandemija dobrote mjesto je na kojem se nekoliko minuta dnevno može uroniti u svijet pozitivnog, na kojem se može pronaći nešto lijepo te početi primjećivati dobre ljude i događaje oko sebe. Na ideju o najpozitivnijem profilu na Instagramu došla je simpatična mlada žena Iva Mikić shvativši da svima trebaju tople priče, osobito u ovoj čudnoj 2020. godini, kada je i sama oboljela od koronavirusa. Svojom hrabrošću i vjerom u vlastite snove oduševila je mnoge ljude.

'Profil je spontano nastao, svega nekoliko dana otkad sam došla na tu ideju. Za vrijeme svoje izolacije u srpnju nekako sam došla do profila Goodnews movement, a koji objavljuje samo dobre vijesti. Jako mi se svidjela ta ideja jer smo svaki dan usmjereni samo na brojeve novooboljelih, nove mjere, razdvojenost i sve što je koronavirus donio sa sobom. Uz to, ljudi na društvenim mrežama postali su gori – gotovo svi komentari bili su negativni, a solidarnost i pomoć kao da su nestale onda kada su bile najpotrebnije. Napravila sam kratku prezentaciju s opisom ideje, logotipom i vizualnim identitetom, poslala ju nekolicini prijatelja i nakon oduševljenja svakog od njih bacila sam se u realizaciju', kaže nam Iva, a tada nije mogla ni predvidjeti da će njezin čudesan mali projekt toliko odjeknuti.

'Ne mogu reći da se nisam nadala. Mislim da svatko želi da se isplate njegov trud i ideja, ali mogu iskreno reći da sam mislila da će trebati puno vremena da stranica stekne kredibilitet jer je posve nova i jer sam se ispočetka javljala ljudima kao tim ljudi, anonimno', objašnjava. U kratkom razdoblju stigle su tople priče običnih ljudi diljem Hrvatske i regije, a svaka od njih zrači svojom jedinstvenošću. Njoj je najdraža ona o djevojci koja se obratila čovjeku kojeg je viđala kako skuplja boce u kvartu.

'Kad ga je pitala kako mu može pomoći, rekao je 'samo bocama', objasnivši da si onda on od njih kupi ono što mu treba. Nakon što mu je donijela boce ponudio joj je toplu pitu koju mu je napravila susjeda, a kad je to odbila jer mu ne želi uzimati hranu, ponudio joj je CD Dražena Zečića, koji je našao malo prije toga. Još jedna od meni jako dragih priča ona je o Slavoncu koji je dolazio iz vojske za Uskrs sa svega 700 kuna. Putem je navratio u trgovinu u Zagrebu, ispred čijeg su ulaza bili majka i sin te su ga zamolili za 10, 20 kuna da si kupe nešto za Uskrs. Rekao im je da uđu s njim i odaberu što bi htjeli. Potrošio je 500, 600 kuna na stvari za koje je vidio da im trebaju i ostalo mu je još taman za put u Slavoniju', kaže inače rođena Požežanka.

Dosta ljudi koji su joj poslali priče osobe su koje i osobno poznaje. 'Presretna sam kad vidim poznata imena i prezimena, samo mi je žao što većinom svi žele ostati anonimni. Ljudi se ne žele hvaliti dobrim djelom. Nekoliko je profila koje rado posjetim zbog divnih priča koje su mi dostavili i čijim se objavama uvijek radujem. Jedna od njih je Andrea Matijaš, medicinska i časna sestra koja radi na odjelu s pacijentima oboljelima od Covida i nesebično dijeli svoju dobrotu', otkriva nam. Iva trenutno živi na zagrebačkoj adresi, radi kao specijalistkinja marketinga, a kad god ima viška slobodnog vremena, posvećena je svom projektu.

'Nema pravila – nekad više, nekad manje. Imam osmosatni posao koji svakodnevno radim, a budući da se tiče digitala, imaš osjećaj kao da stalno radiš. Uz to imam još nekoliko privatnih stvari i nekad nemam vremena svemu se posvetiti onoliko koliko bih htjela. Od početka radim sve sama po pitanju Pandemije dobrote – vodim profil, skupljam priče, lektoriram ih, radim vizuale, tako da sve to nekada zna biti dosta zamorno, no odmah na početku zaključila sam kako si ne želim stvoriti nimalo nelagodan osjećaj oko svega što se tiče Pandemije dobrote. Ako imam vremena, nekada će ići i dvije priče dnevno, a ako sam taj dan razapeta na sto strana, možda dva, tri dana neće biti priča i smatram da je to skroz okej. Jednom kad mi to postane velika obveza, potražit ću pomoć, ali zasad želim isključivo uživati u tom hobiju', priznaje.

Odnedavno je stranica dostupna i na Facebooku jer su mnogi to tražili. Nekolicina ljudi nema profil na Instagramu, a voljeli bi, kaže, uživati u pozitivnim pričama. Dotakli smo se i toga postoje li slični portali ili profili i prati li ih. 'Prije nego što sam pokrenula profil istražila sam postoji li nešto slično, ali nisam naišla ni na što. Imaju gotovo svi naši portali određene rubrike u kojima objavljuju pozitivne priče, ali nisam naišla ni na jednu stranicu koja objavljuje samo priče takvog karaktera', pojasnila je i otkrila kakav je osjećaj kad zna da je nekome donijela osmijeh na lice i uljepšala mu dan.

'Jako lijep. Nisam očekivala toliko dobre reakcije i toliko zahvala. Ljudi su mi doslovno zahvaljivali jer sam im omogućila mjesto na koje mogu otići barem pet minuta u danu i ne čitati nešto negativno. Mislim da nam treba puno više takvih stvari općenito, a posebice u ovo čudno i teško vrijeme', rekla je. Zanimalo nas je kad je zadnji put sama napravila neko dobro djelo. 'Prošli četvrtak odnijela sam prijateljici poklon za dijete iz doma za nezbrinutu djecu, a koje je bilo 'dodijeljeno' meni i zaručniku kako bismo mu barem malo uljepšali Božić', kazala je i odgovorila na pitanje stavljaju li po njoj mediji previše naglasak na loše vijesti.

'Mediji su tu da nas izvještavaju o aktualnostima, a svi znamo i vidimo ono što je trenutno aktualno. Tužno i ružno je to reći, ali dobre vijesti gotovo uvijek imaju puno manji odjek od onih loših, na koje se ljudi toliko vole nadovezivati da je to nekad pomalo zastrašujuće', smatra Iva. Pitamo je ima li premalo dobrote oko nas.

'Nema. Učestalo se susrećem s dobrim djelima, samo se tome ne pridodaje tolika pozornost i time se ne okupira veći medijski prostor. Znam puno ljudi koji rade prekrasne stvari, ali isto tako većina njih ne bi govorila o tome zato što ne rade to radi nekakve hvale, nego žele pomoći nekome u potrebi', ističe. Svi zapravo žele biti dobro, a možda nisu ni osvijestili što to znači. Nametnulo se i pitanje predstavlja li pojam 'dobro’ za svakog čovjeka nešto različito ili se radi o istoj osnovi za sve.

'Mislim da svatko ima svoje poimanje dobrote. Svi smo mi različiti i u tome jest čar cijelog našeg života. Da smo svi isti i da svi isto razmišljamo, vjerujem da bi nam bilo dosadno. Poznajem i ljude koji ne vole i ne žele pomagati drugima. Neshvatljivo mi je to, ali ne osuđujem jer je upravo to poimanje dobrote očito kod tih osoba drugačije od mojeg', naglasila je. Iva na svojoj stranici Gingeraj progovara o brojnim intimnim i životnim temama koje ponekad nepravedno padnu u drugi plan. Ispričala nam je kako se na nju odrazila pandemija, ali ona koronska.

'O napadima panike počela sam pisati prije četiri godine. Nakon tog prvog teksta bilo ih je još nekoliko, imala sam nekoliko intervjua te sam govorila o tome i u jednom TV prilogu. Ljudi mi se još i danas javljaju – neki zahvaljuju jer sam im tekstovima pokazala da nisu sami, da to postoji i dala im nadu da će im jednom biti bolje, neki zahvaljuju jer su primijetili da se to događa nekom njihovom, a nisu znali o čemu se točno radi, a neki žele podijeliti svoje brige s nekim tko je već prošao kroz to. Na mene se pandemija odrazila bolje nego što sam mislila, koliko god to možda čudno zvuči. Jako sam društvena osoba, obožavam druženja, naviknuta sam na ubrzan tempo, kasno idem spavati, rano se budim i nemam potrebe za previše sna. Sve se to promijenilo otkad je korona uzela maha i otkad smo na radu od doma jer previše vremena provodim u njemu, bez prevelikih druženja i tog 'muvinga', tako da me zna s vremena na vrijeme 'oprati' tjeskoba te moj overthinking nekad preraste u plitko disanje i jače otkucaje srca. Ipak, kad ih proživite (i ja uvijek volim reći – preživite; jer nekolicina misli da neće to preživjeti) onoliko koliko sam ih ja proživljavala, naučite se puno lakše nositi s tim i puno lakše prebrodite svaki plitki dah i svaku aritmiju. Puno mi se ljudi javilo u posljednja tri, četiri mjeseca s upitima o napadima panike, što je samo dodatan dokaz da se premalo govori o psihičkom zdravlju, a ono je jako važno u ovo izazovno i neizvjesno vrijeme', napominje.

Ona se protiv loših vijesti osim svojim profilom bori - pisanjem. 'Dosta sam pisala, a sad sam već neko vrijeme zanemarila to zbog nekih privatnih obaveza. Počela sam vježbati i imam nekoliko ljudi s kojima je sve lakše preživjeti. Prvi je moj zaručnik, a još jedna od stvari koja mi uljepša dane upravo je planiranje svadbe u lipnju', pohvalila se. Na kraju smo saznali ponešto o njezinim planovima i razmišlja li možda o tome da svoje priče pretoči u knjigu.

'Razmišljala sam o tome, samo se nisam informirala o nakladi i svemu što je potrebno kako bi se izdala knjiga. Na stranici je objavljeno 160 priča, mislim da bi to jednom zaista mogla biti lijepa zbirka koju bih i sama voljela dobiti kao poklon – za povremeni bijeg od cijelog ovog ludila', zaključila je Iva.