Novo i u skladu s današnjim vremenima nešto je čemu teži mnogo ljudi. Međutim postoji i velik broj onih koji će se teško rastati od dijelova namještaja što su ih naslijedili od oca, majke, djeda ili nekog drugog bliskog, predmeta koji imaju posebnu vrijednost ili čuvaju uspomenu. Bilo da je riječ o je pak riječ o starom stolu, stolcima, komodi koja treba novu boju, izgled, naše sugovornice s velikim veseljem i uzbuđenjem upuste se u njihovo maštovito pomlađivanje i revitalizaciju. Dok su istraživale obrte u Hrvatskoj koji se bave sličnim djelatnostima, shvatile su da su jedine u državi koje nude preuređenje s umjetničkim, autorskim pečatom. Sjedište njihovog brenda 'Da bar' je u Ivanić Gradu, u kojem žive Vanja Begović, Darija Vrtarić Jakoplić i Ksenija Koščak, no većina klijenata dolazi im iz Zagreba, u kojem smo razgovarali s njima.

'Kad smo se upoznale, prije više od 10 godina, odmah smo kliknule. U tom periodu zajedničkog rada napravile smo hrpu stvari zajedno. Uvijek smo si postavljale visoke ciljeve, grizle na najjače i davale sve od sebe. Budući smo prije ovog posla radile u predškolskom odgoju, iza nas je hrpa projekata, programa koje smo pisale i provodile. U cijelom tom periodu funkcionirale smo kao tim i naučile važnost svakog člana tima i ravnopravnosti unutar njega. Sve u svemu, savršeno se razumijemo. Kad smo odlučile promijeniti posao i postaviti novi izazov u životu, znale smo da možemo puno postići zajedničkim radom', ispričala nam je Darija Vrtarić Jakoplić, a Ksenija Koščak nam objašnjava zašto su se odlučile baš za obnovu namještaja.

'Rekla sam - idemo restaurirati namještaj, Darija je rekla - znam točno kako ćemo to napraviti, kako bi to trebalo izgledati, a Vanja je rekla - znam i čime i gdje bismo to mogle raditi, pa smo krenule. Stari smeđi drveni namještaj, kakav svi poznajemo, gubi mjesto u današnjem uređenju interijera i zamjenjuju ga neki novi materijali. A ustvari se radi o kvalitetnim komadima namještaja koji traju i mogu trajati još dugo. Samo im je potreban novi dizajn. Uostalom, mnogi imaju i sentimentalnu vrijednost, zbog koje ih vrijedi očuvati', govori nam i otkriva kako su odabrale ime brenda.

'Kada smo razmišljale o imenu brenda, imale smo sto ideja i sve su nam se činile odlične, a kada smo trebale odlučiti i stavile probni logo na papir, više nam se ništa nije sviđalo. U jednoj smo objavi na Instagramu upravo to i napisale - to je kao kad roditelji razmišljaju o imenu djeteta pa im se čini da imaju dugačku listu imena koja im se sviđaju, ali onda trebaju odabrati i odjednom niti jedno nije dovoljno dobro. Iz brainstorminga i svakakvih igara riječima izašlo je i 'da bar' i svidjelo nam se na prvu. 'Da bar' izgovoriš svaki put kad nešto poželiš i zamišljaš, a upravo smo takav namještaj htjele i stvarati. Maštovit i poželjan', ističe Ksenija. Pitamo ih koje ih vrijednosti vode pri redizajniranju, koji imperativi u odabiru materijala.

'Najveća vrijednost u redizajniranju je očuvanje kvalitetnog drva, jer može još godinama trajati. Svaki komad priča je za sebe i ne možeš mu nametnuti bilo koju ideju, odnosno izgled finalnog rješenja. Kada vidimo pojedini komad, imamo točno viziju koliko se i u kome smjeru s njim može ići da bi se isticao u prostoru. Važno je prepoznati komad namještaja i sugerirati klijentu koja bi mu boja i stil najbolje pristajali. Važno je imati viziju, osjetiti i prepoznati komad i dok je neugledan. Uz sve to, važno je uklopiti ga u prostor kojem je namijenjen. Ponekad je potrebno napraviti komad koji je potpuni odmak od onoga što bismo mi htjele i to su najčešće najveći izazovi za nas, a zadovoljstvo klijenta uvijek nam je važno', kaže Darija.

'Ne možemo reći da je imperativ da komad bude u potpunosti od drva, ali definitivno je takve najljepše raditi, a uostalom to je i najveća kvaliteta. Radimo i furnirane komade jer je uvijek moguće popraviti manja oštećenja na furniru te nije nužno ići u cijelu izmjenu. A uostalom, zanimljivo je to da je 60-ih furnir bio pravi hit, pa se i namještaj od drva oblagao njime', ubacila se Vanja Begović. Kako na tržištu postoje brojne tvrtke i pojedinci koji se bave istim poslom, pitamo ih što ih čini drugačijima od ostalih dizajnera namještaja.

'Jednostavno rečeno, u ruke nam dolazi nešto što je već vrijedno samo po sebi, a mi mu dajemo novu vrijednost. Namještaj koji dobijemo u ruke već ima svoju formu, oblik i linije, a na nama je da prepoznamo što istaknuti i što sakriti - to vam je kao s dobrom frizurom', smije se Ksenija.

'Princip je uvijek isti. Ono što je potrebno za početak su fotografija i dimenzije namještaja. Kada dogovaramo stil uređenja, obično nam klijenti šalju fotografije i videosnimke prostora u kojem će komad biti smješten. Na taj način dajemo idejno rješenje. Komunikaciju uvijek rješavamo mailovima, preko Facebooka, Instagrama, a najčešće se čujemo telefonski. Klijenti nam osobno dostavljaju namještaj i dolaze po njega. A ovi iz udaljenih dijelova pronalaze rješenja u privatnim prijevoznicima ili kurirskim službama', pojašnjava Vanja. Objasnile su nam kako su podijelile posao, tko je za što zadužen i rade li sve same ili imaju osobe zadužene za neke poslove.

'Poslovi su i prije posla već bili definirani. (smijeh) Vraćamo se na onaj dio koliko se dobro poznajemo. Vanja i ja obično radimo pripremne poslove, spretnije smo s alatom, bolje poznajemo taj prvi dio procesa dok Darija lako vizualizira gotov proizvod, samim tim daje idejno rješenje, a ako postoje određene dileme, zajednički ih rješavamo. Još nikad se nije dogodilo da je neki komad namještaja spreman za preuzimanje, a da sve tri nismo zadovoljne. Nadalje, Darija se s lakoćom bavi tonovima, nijansama, a najčešće sama stvara upravo onu potrebnu, koje nema na karti tonova. Često nas pratitelji pitaju koji je ton korišten na nekom komadu, međutim tu nema jednoznačnog odgovora. Imamo i svoje vanjske suradnike, stolara kojem se obratimo ukoliko komad ima oštećenje koje treba zamijeniti ili izraditi npr. novu nogu komode te tapetara s kojim surađujemo, odnosno koji prema našoj viziji odradi tapetarski dio na npr. foteljama ili stolcima. Tako da je moguće kompletnu uslugu odraditi kod nas, a klijentima naravno olakšava to što sve dobiju na jednom mjestu', ispričala je Ksenija.

'To je samo onaj dio koji čini srž našeg posla, a i u ovom drugom dijelu prešutno smo podijelile poslove - Vanja drži računovodstveni dio, Ksenija i ja lakše komuniciramo s klijentima. No bez obzira na podjele zadataka, organizirale smo se tako da svaka od nas može u bilo kojem trenutku uskočiti i preuzeti bilo koji dio posla', nadovezala se Darija. Pitamo ih koliko su morale uložiti u pokretanje posla, alate i ostalo čime rade, no nisu htjele govoriti o brojkama.

'Na samom početku uzele smo sav alat koji nam se nalazio u kućama. Sva sreća da imamo domove koji su opremljeni alatom, od onih najjednostavnijih - špahli, odvijača - do onih za zahtjevnije poslove - kompresora, šprica, brusilica, polirki. S vremenom, kako se posao razvijao, počele smo kupovati puno kvalitetnije i skuplje alate koji su itekako potrebni u ovom poslu. Ono što želimo kvalitetan je proizvod, a to ne bismo postigle valjkom i kistom', kaže Vanja i otkriva što im je bila otežavajuća okolnost u pokretanju biznisa.

'Iako smo dobro proučile sve oko samog otvaranja i registracije, trebalo nam je vremena da se odlučimo i pronađemo pravi model za ono što radimo', kazala je. Kad je riječ o najvećim izazovima s kojima su se susreli u poslovanju, rekla je da je to vjerojatno kao i kod svih privatnika - od samog pokretanja posla, pa nadalje - izazovi ne prestaju. O onome što danas rade dosta su znale i prije, no vještine i znanja u potpunosti su izbrusile skupljajući informacije iz svih dostupnih izvora te od ljudi koji su godinama u tome.

'Do puno stvari uvijek moraš doći i sam, često metodom pokušaja i pogrešaka, isprobavanja, promišljanja… dok ne postigneš razinu kojom si zadovoljan. Dio na koji se to odnosi ponajviše je vezan uz oslikavanje ili korištenje različitih tehnika kako bismo stvorile unikatne komade. U tom segmentu nismo mogle dobiti konkretan savjet ni od koga, jer nitko se time nije ni bavio, pa na naizgled banalna pitanja, poput koja zaštitna traka neće propustiti boju, odgovore smo našle u svojoj praksi. Oslikavanje se radi ručno i to bojama za drvo, kako bi i taj dio bio trajan i kvalitetan. Krenule smo naravno od svojih komada, a kad smo postigle kvalitetu, tek smo tada krenule u ozbiljnu organizaciju posla', napominje Darija.

Među prvim komadima koje su radile, dok su brusile znanja i vještine, a tada brend Da bar još nije postojao, bio je stolac jednostavnih linija od punog drva. 'I danas je on jedan od važnih komada koje čuvamo. Pa se tako dogodilo da je i naš prvi komad za klijenta bio drveni stolac/fotelja u boji petroleja i s ručno oslikanim detaljima. Taj prvi komad doživio je potpuni redizajn, a klijent, koji nam je dao slobodne ruke, nakon nekog vremena vratio se s još nekoliko narudžbi', ponosna je Vanja. U svojim stanovima imaju komade namještaja koje su same uredile, ali kao kod svih majstora, većina njihovih komada čeka na preuređenje. Stari namještaj kojem su udahnuli novi život pruža dojam nove estetike, a dame su nam ispričale čime se vode kada rade.

'Najvažnije je čuti želje klijenata te saznati kakav je interijer u koji dolazi određeni komad namještaja. Većina klijenata ipak traži našu pomoć i savjet oko redizajna starog komada, kao i boje koja bi mu pristajala. Nedavno smo preuređivale škrinju staru više od 100 godina, u potpunosti izrađenu od drva. Trebali smo je preurediti za prostor novootvorenog dućana s dizajnerskim komadima odjeće, nakita, torbi... i izgledom se trebala uklopiti u moderan prostor te kao i ostali komadi iskočiti sama za sebe. Šarm starine u ovom slučaju trebalo je prikriti. Dakle kad radimo, možemo vizualizirati koju boju i koje detalje moramo na nekom komadu mijenjati da bismo ga prilagodile stilu. Smatramo da je to važan dio naše usluge, a nismo specijalizirane za preuređenje namještaja koji bi odgovarao samo jednom stilu uređenja interijera, pa da npr. izbacujemo samo komade industrijskog stila. Imamo tu širinu stvaranja i prilagodljivosti svim stilovima', naglašava Darija. Dotaknuli smo se i cijena i postoji li ona kojom se mogu nadomjestiti sav materijal i uloženi trud kojim se dolazi do novog/starog proizvoda.

'Mora postojati (smijeh). U svaki komad uloženo je puno sati rada, promišljanja i dogovaranja s klijentima. Cijena mora biti formirana tako da možemo pokriti, osim našeg rada, sve ostale troškove. Preuređenje je proces koji traje. Da bismo dobile kvalitetan i estetski lijep proizvod, potrebno je temeljito, pedantno i stručno određivati sve korake. Često s nama kontaktiraju klijenti koji su i sami isprobali preurediti nešto i svjesni su zahtjevnosti tog posla. Zadovoljne smo jer smo u malo više od godinu dana uspjele zadržati stalnost narudžbi te postati vidljive i prepoznatljive', ponosna je Ksenija, a Vanja nam odgovara na pitanje što bi im olakšalo i pomoglo u unapređenju posla.

'Kako se posao širi, tako nam se ukazala potreba za sve većim radnim prostorom koji će nam zasigurno olakšati rad. Od samog početka neprestano ulažemo u nove alate i naravno da nam pomaže svaki takav kvalitetan komad', istaknula je. Darija nam je objasnila koliko im društvene mreže pomažu u razvijanju poslovanja.

'Društvene mreže definitivno su nam važan segment posla. Pratitelji su uključeni u naš proces rada i stalno su upoznati sa svim novim proizvodima, uslugama koje nudimo, a naši proizvodi odlični su za takve vizualne medije i sama komunikacija brza je i jednostavna', smatra. Njihovi klijenti uglavnom su žene svih životnih dobi.

'Najviše ih privlače transformacije, odnosno mogućnost preobrazbe starog u nešto potpuno novo i posebno. To su uglavnom ljudi koji žele nešto drugačije, unikatno u svojim domovima, cijene ručni rad i vole različite stilove uređenja današnjih interijera. Ponekad se nađu klijenti koji imaju svoju viziju onoga što bi htjeli, no većina njih dolazi nam upravo zbog našeg dizajna', Darija. Osim posla u kojem istinski uživaju, kažu nam da svaka od njih ima svoje neke sitne radosti. 'Pitanje je koliko ih se dočepamo između vođenja posla, škole i aktivnosti naše djece te standardnih svakodnevnih obaveza. Možda nisu tako česte, ali sad imamo privilegiju da ipak kad zaželimo uzmemo slobodan dan, neovisno o tome koji je dan u tjednu, i to jednoglasno obožavamo', rekla nam je Ksenija. Druže se, rekle su, i izvan posla, i to ne samo one, nego i cijele njihove obitelji.

'Ponekad se druže i samo muževi kad nam trebaju prenijeti neke teške komade namještaja. Ali to bude prilika da se svi okupimo uz dobar obrok i čašu kvalitetnog vina. Svađa nema jer se razumijemo na nekoj svojoj razini. Evo jedne anegdote koja ide tome u prilog. Naime morale smo zamiješati zelenu nijansu za komad namještaja koji smo radile. I kažem Dariji da bih htjela da ta zelena bude kao ona crvena koju smo radile! Jasno je da ta rečenica samo po sebi nema baš nikakvog smisla, je l' da? Ali Darija je zamiješala upravo takvu zelenu, onakvu kakvu sam zamislila. Eto, možda to malo ocrtava naš odnos, svađe nisu svađe, loši dani prepoznaju se po hodu i uvažavaju, ima puno smijeha i najgore je kad nas uhvati dok držimo težak komad namještaja, dalje je sve lako', iskrena je Ksenija. Neizbježna je bila i tema pandemije.

'Tijekom prvog zatvaranja utjecala je na nas kao i na sve. Sada ne možemo reći da je utjecala na sam posao jer nismo u direktnom kontaktu s klijentima te uglavnom sve dogovaramo telefonski. Ljudi sve više vremena provode u svojim domovima i svakako im je želja učiniti barem malu promjenu u njima. Želja i potreba za preuređenjem, vjerujemo, uvijek će biti', izjavila je Darija. Za kraj su nam kazale nešto o svojim planovima i željama. 'Planovi su nastaviti s pozitivnim rastom, kakav smo dosad imale, pritom nastaviti s ulaganjem i na tržište s vremenom plasirati proizvod s potpisom brenda Da bar', zaključuje Vanja.