Kako bi se izbjegli dugotrajni i skupi izbori nakon kojih vjerojatno opet ne bi bilo jasnog pobjednika, talijanski predsjednik Sergio Mattarella pozvao je na konzultacije bankara Marija Draghija i ponudio mu da složi tehnokratsku vladu. Legendarni bankar, bivši šef talijanske i Europske središnje banke (ECB). lako je prikupio potporu parlamentarnih stranaka u Italiji, a od jačih stranaka potporu mu je uskratio jedino Pokret pet zvjezdica.

No tko je zapravo Draghi, kakve su mu reference i što može ponuditi Italiji koju trese koronakriza i može li je spasiti kao što je spasio eurozonu u protekloj velikoj dužničkoj krizi?

Draghi je rođen 1947. godine u Rimu u imućnijoj obitelji. Roditelji su mu umrli u razmaku od nekoliko mjeseci kad mu je bilo tek 15 godina. Završio je srednju školu kod isusovaca dok je diplomirao ekonomiju na sveučilištu La Sapienza pod mentorstvom kejnesijanca Federica Caffea. Doktorat iz ekonomije stekao je na prestižnom američkom MIT-u 1976. godine na temu ekonomske teorije i njene primjene u praksi.

Tri godine prije doktorata oženio je Serenu Cappello, s kojom ima dvoje djece. Za sebe kaže da je rimokatolik, vatreni navijač Rome te da obožava košarku. Dio javnosti zamjera mu to što je bio član Group of Thirty, koju je osnovala Zaklada Rockefeller, a zbog članstva u tom klubu koji okuplja 30 najutjecajnijih ekonomista kritizirali su ga i njemački mediji navodeći da je u sukobu interesa jer nije mogao istovremeno biti član Rockefellerova kluba i šef ECB-a.

Neke političke stranke zamjeraju mu i to što je radio u američkoj investicijskoj banci Goldman Sachs. Svoju karijeru Draghi počinje prilično kasno. Tek 1981. postaje profesor u punom radnom vremenu na fakultetu političkih znanosti Cesare Alfieri u Firenci, na kojem je proveo deset godina, do prelaska u talijansko ministarstvo financija. I u ministarstvu je proveo deset godina te je dogurao i do funkcije direktora riznice, nakon čega odlazi u Goldman Sachs, u kojem je radio na strategiji za Europu i razvoju tržišta kapitala.

Kada se u dužničkoj krizi 2009. doznalo da je Goldman Sachs mimo tržišta kreditirao grčku vladu, Draghi je rekao kako nije znao ništa o tome te da su se ti poslovi dogovorili prije nego što je on došao u banku. U prosincu 2005. postaje guverner talijanske središnje banke, a ubrzo dobiva funkcije i u Europskoj središnjoj banci i BIS-u – banci za međunarodna poravnanja.

U kolovozu 2011. s tadašnjim šefom ECB-a Jean-Claudeom Trichetom uputio je otvoreno pismo tadašnjem talijanskom premijeru Silviu Berlusconiju pozivajući ga na hitno provođenje ekonomskih reformi. U to vrijeme počinje se nagađati da će Draghi naslijediti Tricheta na čelu ECB-a, a tu su ideju podržali gotovo svi relevantni ekonomski mediji poput Economista, Wall Street Journala i The Financial Timesa.

S tolikom podrškom Draghi je preuzeo ECB te odmah krenuo s programom otkupa obveznica vrijednim 489 milijardi eura kako bi stabilizirao financijska tržišta i potaknuo gospodarski rast u eurozoni koju je gotovo dotukla grčka dužnička kriza.

Početkom 2012. ECB pokreće novi paket pomoći i kreditira europske banke nakon što su se obnovili strahovi od rasplamsavanja krize u eurozoni. Tada je Draghi tijekom jedne konferencije izjavio 'kako će učiniti što god treba da spasi euro'. Samo ta izjava bila je dovoljna da umiri financijska tržišta i u idućim danima primijećen je jasan trend pada prinosa na obveznice najugroženijih zemalja – Španjolske, Italije i Francuske.

Ta je izjava bila početak kraja krize eurozone, ali ne i kraj njegova burnog mandata. Tako je 2016. izazvao velike kontroverze nakon što je na jednoj konferenciji za medije rekao da za oporavak Europe nije isključen ni scenarij 'helikopter novca'. Koncept je to u kojem država dijeli određeni iznos novca direktno u ruke građana bez povećanja javnog duga.

Time se namjeravalo postići brži ekonomski rast nego da se kreditiraju banke, jer dio novca uvijek ostane u bankama i nikad ne pronađe svoje potencijalne korisnike. Draghi je tada rekao da se radi o vrlo zanimljivom konceptu o kojem diskutiraju akademski ekonomisti u različitim okruženjima, ali da ga ECB nije analizirao. Mnogi su tada tu izjavu protumačili kao otvorena vrata za bacanje novca iz helikoptera, no do takve akcije ipak nije došlo.

Mandat mu je istekao 2019., kada je vodstvo ECB-a preuzela Christine Lagarde, te se lani rijetko pojavljivao u javnosti. U kolovozu 2020. poručio je kako će obnova Europe nakon pandemije koronavirusa biti slična onoj nakon Drugog svjetskog rata, a ključni će za rast i promjene biti obrazovanje i ulaganje u mlade.

'Pandemija prijeti razaranjem ljudskog kapitala u razmjerima kakve nismo vidjeli od Drugog svjetskog rata pa se obnova mora fokusirati na ljude koji moraju vratiti neviđene iznose duga, nagomilane u ovoj godini', rekao je Draghi na predavanju u Riminiju. 'Dug koji je stvorila pandemija nema presedana, a morat će ga otplatiti uglavnom današnji mladi. Stoga je naša dužnost opremiti ih sredstvima za njegovo servisiranje', poručio je. Niske kamatne stope ne čine automatski dug održivim, upozorio je bivši predsjednik ECB-a, naglašavajući da se novac mora upotrijebiti za proizvodnju, uključujući ulaganja u ljudski kapital, proizvodnu infrastrukturu i istraživanja.