Među njima je 35-godišnja Natalija Filatova, Ukrajinka koja već nekoliko mjeseci živi u Sisku, gradu u koji je s obitelji došla iz ratom pogođene Zaporižje. Po struci je inženjerka strojarstva, likovna pedagoginja, a danas i poduzetnica.

Njezin hobi i velika ljubav je izrada sapuna, od kojih oblikuje raskošne bukete, ali i različite druge mirišljave ukrase i predmete. Tako se njezini proizvodi, osim za pranje ruku i kupanje, mogu koristiti kao ukras u domu ili uredu, a mogu biti i jedinstven poklon dragoj osobi.

Natalija ih proizvodi od sastojaka koje je donijela iz Zaporižje.

'Često ih moji klijenti kupuju kao poklone, a sviđaju im se jer su neobični i lijepi pa izazivaju puno pozitivnih emocija. Izrada jednog sapuna može trajati pola sata ili pola dana dok se buket može sastaviti za nekoliko sati ili dana.

Uvijek je to drugačije i ovisi o tome što želi klijent, ali i o različitim nijansama. Izrađujem sapune od posebne baze i nadopunjujem je uljima i mirisima. Dajem im boju i oblike, npr. cvijeća i drugih zanimljivih predmeta', kaže nam Natalija i dodaje da joj je želja naučiti ljude tom zanatu.

Njezine radove možete popratiti na njezinom profilu na Instagramu ili na stranici na Facebooku.

'Znam da nije lako, a i sama još uvijek učim. Radim u garaži pored kuće i potrudila sam se urediti je da izgleda kao radionica. Kako imam veliko iskustvo u podučavanju u Ukrajini, san mi je u skoroj budućnosti u Hrvatskoj pokrenuti i online tečaj izrade predmeta od sapuna', otkriva nam Natalija.

Izrada zasad ostaje njezin hobi i izvor prihoda jer se želi vratiti u Ukrajinu kada završi rat, no vjeruje da će ga nastaviti i ozbiljnije razvijati.

'Želim ljude naučiti izradi. Smislit ću nešto za pamćenje za brojne turiste koji će posjećivati pobjedničku Ukrajinu', kaže Natalija.

U Ukrajini je radila kao stručnjakinja za kvalitetu proizvoda te je vodila kreativne tečajeve za djecu. Međutim zbog rata je morala naglo napustiti svoju zemlju.

'Hrvatska je prva zemlja koja mi je pala na um jer sam sanjala o tome da je posjetim turistički. Došla sam ovamo s kćeri, bratovom ženom, njezinom djecom i mačkama. Bili smo bez plana. Prvo nas je primio Crveni križ u Varaždinskim Toplicama, ali kućni ljubimci ne mogu tamo živjeti pa smo preko Veleposlanstva Ukrajine u Hrvatskoj pronašli kuću u Sisku, u kojoj nam je ljubazni vlasnik omogućio da živimo s mačkama. Ovaj je grad teško oštećen tijekom potresa. Koliko god tužno zvučalo, sada me na nekim mjestima malo podsjeća na moju Ukrajinu', kaže Natalija.

Ističe da je zahvalna Hrvatima za svu pomoć njoj, njezinoj obitelji, kao i svim Ukrajincima.

'Nismo se spremali za rat i došli smo gotovo bez stvari i bez novca. Hrvati su nam pružili sve – stan, odjeću, hranu, vodili djecu u školu, nas na posao. Većina Hrvata sjeća se rata koji je bio ovdje prije 30 godina, sami su ga doživjeli i trude se da nam malo olakšaju situaciju. Sviđa mi se to što nisam srela nijednog lošeg Hrvata, čini mi se da ih nema', ističe Natalija.