Na spomen riječi bager, većini su prva asocijacija bauštelci koji kopaju, piju pivo i jedu velik sendvič sa salamom. Nježno žensko biće teško da će netko povezati s tim grdosijama od strojeva, gradilištem i prašinom, jer žene koje rade u građevinskom sektoru još su uvijek u manjini. Ipak, to ne osporava njihove sposobnosti i vještine, o čemu svjedoči i naša sugovornica Magdalena Detel.

Mnogi su je mogli primijetiti u reklami domaćeg piva u kojoj je bez muke baratala robusnim strojem, no ona se nije našla ondje samo da bi to odglumila. Riječ je o djevojci koja nosi titulu prve bageristice u Hrvatskoj, a njezina ljubav prema vozilima odavno traje. S 14 godina uzela je tati auto samo da napravi krug oko kvarta. Nakon toga bila je u kazni jer ju je odao susjed. S tatom se vozila u kamionu, na motoru, a to joj je na neki način pomoglo da zavoli školu koju je upisala.

'Premda sam odmalena voljela motore i automobile, o bagerima nikad nisam razmišljala. Nakon upisa u srednju školu, s namjerom da ću se za tjedan dana prebaciti u drugu školu, dogodilo se suprotno. Odlučila sam ostati u Obrtničkoj i industrijskoj graditeljskoj školi. Djed mi je bio građevinar. Možda mi je to u krvi', smije se simpatična 22-godišnjakinja.

Njezini roditelji do posljednjeg trena nisu znali što je upisala.

'Mama i sestre mislile su da se šalim, a tati se svidjela pomisao da će mu kći biti bageristica', kaže. Biti žena u takvom poslu nije uvijek jednostavno, no ona se navikla na predrasude.

'Sa mnom je smjer rukovatelja samohodnim građevinskim strojevima upisala i moja najbolja prijateljica Marija. Zajedno smo upisale školu i odlučile je završiti. Da nismo imale jedna drugu, teže bismo se nosile sa svim predrasudama koje su nas pratile tijekom školovanja', priznaje. Prvih dana svi su bili zbunjeni - i školski kolege i profesori, a i one same. U razredu su naime bile jedine djevojke, ostalih 18 učenika bili su dječaci. No u samoj školi bilo je još djevojaka u 'muškim' zanimanjima - dimnjačarke, autolimarice, fasaderke.

'Dečki su prvih dana bili pozitivno čudni i nametljivi, a ubrzo su nas zavoljeli. Svima je to bilo neobično, ali uz našu volju i znanje bile smo prihvaćene kao i ostali. Naravno, sve je više žena u tzv. muškim zanimanjima. Važno je kako sami reagiramo na predrasude', poručuje. Magdalena nam je opisala trenutak u kojem je prvi put sjela u bager od dvadesetak tona i otkrila što joj je bilo najteže savladati.

'Vožnju bagera prvi put iskusila sam na praksi. Sam početak činio se zabavnim, ali nisam bila svjesna same težine i odgovornosti posla. Najteže mi je bilo steći osjećaj za osjetljivost komandi. Kažu da se najviše toga nauči praksom, ipak mislim da je za potpuno razumijevanje ovog posla potrebna i dobra teorija. U mom slučaju sati i sati predavanja Mirka Marinkovića, profesora koji je svojom posvećenošću poslu uspio zainteresirati dvije djevojke i naučiti ih kako upravljati građevinskim strojevima', pojasnila je.

Kako na tržištu postoje mnogi tečajevi za bageriste koji traju tek nekoliko tjedana, pitali smo je što se u to kratko vrijeme stigne i može naučiti.

'Tečajem se mogu naučiti osnove. Ali za pravi osjećaj potrebno je više vremena, teorije i prakse. Isto kao i s autoškolom', ističe Magdalena. Prednost ovog posla velika je potražnja za rukovoditeljima samohodnim građevinskim strojevima, no poznato je to da su puno bolje plaćeni u drugim zemljama EU-a. 'Najveća mana ovog posla mogućnost je ozljeda na radu, no još jednom moram napomenuti da je u praksi naizgled sve vrlo jednostavno, ali upravljanje ovim strojevima zahtijeva veliku odgovornost i pažnju', naglasila je. Prvo je savladala automobil pa onda bager. 'Možda bih ipak rekla da je teže savladati vožnju i upravljanje bagerom', govori nam i opisuje koje sve odlike mora imati dobar bagerist ili bageristica.

'Prije svega mislim da osoba koja se želi baviti ovim poslom mora biti vrijedna i odgovorna. Tko želi raditi posao u ovoj struci, uvijek može naći posao', odlučna je. Da ona dobije ponudu za posao u inozemstvu, ne bi ga prihvatila jer ne želi napustiti Lijepu Našu. Mnogi se najprije zbune kad čuju za Magdalenino zvanje, ali ona ih razoruža.

'Kada ljudi pitaju što sam po struci, uvijek uz osmijeh i bez srama kažem da sam bageristica. U većini slučajeva ne vjeruju mi sve dok ne pokažem neku fotografiju s gradilišta', govori nam. Ima i savjet za djevojke koje možda razmišljaju krenuti njezinim stopama. 'Ako se u nečemu uistinu pronalaziš, ne daj da te ništa spriječi u tome. Pozitivnim stavom i upornošću stiže se do cilja', smatra.

Osim vožnje bagerom, dobro se snalazi u još nekim zanimanjima. Rekla nam je ponešto o svojim planovima, željama, snovima.

'Pronalazim se u mnogim zanimanjima. Uz to što sam bageristica, gajim veliku ljubav prema ugostiteljstvu, a trenutno sam komercijalistica', kaže Magdalena, dodajući da svoje slobodno vrijeme najviše provodi s obitelji i prijateljima ili izrađujući prirodnu kozmetiku.