Mnogi će se složiti da je važno voljeti svoj posao i pronaći u njemu nešto što može izazvati osjećaj potpune predanosti onome što radimo, osjećaj zadovoljstva i ispunjenja. To se dogodilo Ivani Lozić, 34-godišnjoj profesorici biologije i kemije koja je svoju ljubav prema prirodi i struci spojila u poslu iz snova - izradi neobičnog, unikatnog i prirodnog nakita. Početkom 2016. godine započela je priča s njezinim malim kreacijama koje pričaju priču o godišnjim dobima, koje predstavlja pod brendom Kewik (što zapravo znači zov ženke šumske sove, Strix aluco), a danas se mnoge dame diljem Hrvatske žele okititi njezinim originalnim privjescima, naušnicama i prstenjem
Posljednjih godina pojavio se trend izrade predmeta pomoću epoksi smole. Riječ je o sintetičkoj smoli koja dolazi u dvije komponente što se miješaju u točno propisanim omjerima i koja kao krajnji rezultat daje stakloplastiku. Koristi se u brodogradnji, industriji - dekoriranju namještaja, ukrasa, podloga, posuda i raznih drugih predmeta, ali i izradi nakita. Takav nakit radi i Ivana Lozić, čiji radovi nose poruku, uspomene i trenutke zarobljene u vremenu.
'Odmalena mi je bilo najdraže odlutati u kreativni svijet i provesti sate tako. Nisu me zanimali crtići kao ostalu djecu, umjesto ekrana odabrala sam crtanje, izrađivanje namještaja za barbike, narukvica od konca i perlica, ukrašavala sam kutije. Kako sam krenula u školu i odrastala, obaveze su polako postajale sve veće pa je samim time bilo manje vremena za moje kreativno izražavanje. Pred kraj studija osjetila sam da mi jako nedostaje proces stvaranja i počela sam se baviti izradom nakita od fimo mase. Iako je to bio samo hobi, tada sam već slutila da je to možda moj posao iz snova. Premlada i nedovoljno hrabra da već tada krenem u poduzetničke vode, zaposlila sam se kao učiteljica prirode i biologije u školi u kojoj sam provela osam godina. Bilo je i predivnih i teških trenutaka, kao i u svakom poslu, ali svaki od njih dijelom je zaslužan za ovo gdje sam sada', kaže nam Ivana Lozić.
Potom se osvrnula oko sebe i zaključila da je život prekratak da bi ga potrošila radeći posao koji je ne ispunjava. Dogodilo se to 2018. godine, kada je otvorila obrt, a 2019. godine napustila je posao u školi i potpuno se posvetila svom Kewiku.
'Koliko god svima bilo normalno i prihvatljivo to da preko tjedna radiš i zarađuješ, a uživaš samo vikendom i na godišnjem odmoru, meni to nije bio pojam života. Znala sam da postoji posao zbog kojeg mi neće biti važno koji je dan i zbog kojeg neću u nedjelju navečer biti pod pritiskom jer u ponedjeljak moram ići raditi. Tražeći u dubini sebe, svijet izrade nakita je bio onaj kojem pripadam', priznaje ova kreativna duša i zaljubljenica u šumu, usput nam govoreći je li njezin početak bio težak i je li se nadala uspjehu sa svojim nakitom.
'Ne mogu reći da je bilo lako, ali kad imaš zacrtan cilj koji želiš ostvariti, svaka prepreka ne čini se toliko teškom jer znaš kamo te vodi. Bilo je naporno zato što si nisam mogla priuštiti to da odjednom napustim dosadašnji posao, a kako nisam tip osobe koja može polovično izvršavati svoje obaveze, znala sam se osjećati rastrgano na dvije strane. Nadala sam se i vjerovala u svoj uspjeh pa mislim da ga upravo zbog toga i jesam ostvarila', tvrdi Ivana i govori nam na koje je poteškoće nailazila.
'Najveće poteškoće nisu one izvana, javljaju se u uglavnom u nama samima. Glavna prepreka koju je trebalo nadići bio je moj strah. Godine uvjeravanja kako je posao u državnoj službi jedini siguran posao trebalo je odjednom zanemariti i krenuti svojim putem. Postavljala sam si razna pitanja koja su uglavnom počinjala sa 'što ako'. Svjesna da nema odgovora, jer situacije 'što ako' postoje samo u mojoj glavi, odlučila sam vjerovati u sebe i slijediti srce', objašnjava. Pitamo kreativnu dizajnericu radi li sve sama.
'S vremenom sam puno naučila pa danas većinu posla obavljam sama. Partner mi pomaže u rješavanju nekih novih tehničkih problema, ali me usput i poduči. On mi je velika podrška, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu', ponosna je. S velikim ushićenjem nam tumači kakav se nakit nalazi u njezinoj ponudi.
'U mojim kolekcijama nakita možete pronaći, prije svega, ogrlice. S njima sam ušla u ovu priču i ljudi ih najviše primjećuju jer, kako komentiraju, predstavljaju čaroban biljni svijet u malom. S vremenom sam počela raditi i ostali nakit pa danas, osim ogrlica, možete vidjeti prstenje, narukvice, naušnice, privjeske za ključeve, čak i satove te lampe', nabrojila je. Svaki njezin komad priča svoju, sebi svojstvenu priču. A kupci nakita s njezinim potpisom su, kaže, ljudi koji žele nositi nešto unikatno, napravljeno isključivo i samo za njih.
'Vrlo često su to zaljubljenici u prirodu, ali bude zaista različitih profila ljudi. Mislim da im je zajednička upravo ta želja da nose komad nakita koji ne mogu kupiti u bilo kojem dućanu, a vjerujem da ih i veseli pomisao da su podržali malog hrvatskog obrtnika', smatra, dodajući da uglavnom radi po narudžbi. 'Godišnje napravim četiri glavne kolekcije, vezane uz trenutno godišnje doba. Taj je nakit odmah dostupan, a služi i kao model po kojem kupac može naručiti personaliziranu ogrlicu. Osim tih kolekcija, povremeno objavim neku limitiranu kolekciju ili nakit inspiriran putovanjem, izletom u prirodu i slično. Smola predstavlja umjetnu varijantu jantara koji pronalazimo u prirodi. Zato je odlična za izradu nakita i predmeta koji kupcima puno znače i služe im kao uspomena na njima bitne osobe, događaje, kućne ljubimce. Često naručuju nakit s cvijećem iz vjenčanog buketa, s kosom djece, krznom kućnih ljubimaca i slično', ne skriva zadovoljstvo.
Zanimalo nas je ima li nekih neobičnih zahtjeva po pitanju izrade nakita. 'Imala sam dva zahtjeva, meni neobična, odnosno nisam mogla prihvatiti takvu narudžbu, ali postoje dizajneri koji ne dijele moj stav i to poštujem. Stvar je osobnog viđenja. Dobila sam upit u kojem su me tražili da izradim nakit s pupčanom vrpcom te upit sa željom da u smoli sačuvam pepeo pokojnika', otkriva. Dotakli smo se i prednosti rada sa smolom.
'Ova tehnika izrade često se uspoređuje s nakitom od stakla jer smola izgledom zaista podsjeća na staklo. Za razliku od njega, ona nam omogućuje rad s delikatnim materijalom kao što je cvijeće. Kao takva, predstavlja umjetnu varijantu jantara koji pronalazimo u prirodi i godinama čuva ono što je zarobljeno u njoj', ističe Ivana. Inspiraciju uglavnom pronalazi u prirodi.
'Otkad izrađujem nakit, barem jedan dan u tjednu provedem u šumi, na planinarenju ili na nekom izletu. Uvijek se vratim s novim materijalima, vrlo često i s novim idejama. Jesen posebno obožavam jer je sezona gljiva pa sam u šumi još češće, a na jednom gljivarenju javila se i inspiracija za ogrlice s malim gljivama, mahovinom i paprati. Takve ogrlice možete pronaći, između ostalih, pod nazivom 'The Elvenpath Necklace' jer stvarno izgledaju kao da bi iz njih mogle izaći šumske vile. U proljeće joj je glavna inspiracija buđenje prirode, što pogotovo fascinira kad redovito boravite u istoj šumi pa možete direktno pratiti kako se mijenja kroz godišnja doba. Divim se bogatstvu boja i mirisa koje želim pretočiti u nakit i izraditi male proljetne vrtove. Ako nemate priliku baviti se svojim vrtom, možete nositi jedan oko vrata. Iako sam tip osobe koja će radije provesti ljetovanje na planini nego na moru, glavne asocijacije na ljeto ipak su mi more, šum valova i miris mediteranskog bilja. Zato ćete u ljetnoj kolekciji pronaći ogrlice koje podsjećaju na morsko dno. Prošle godine inspirirala me elegancija tradicionalnih hrvatskih, ručno rađenih brodova pa su nastale ogrlice oblika pramca naših brodova bracere i leuta', kazala je.
Ove godine su joj glavna inspiracija bili valovi, a zimi je najviše inspirirana snježnim kuglama. 'Mislim da je svatko od nas barem jednom poželio ući u njih. Želim unijeti svu čaroliju koju vežemo uz zimu još iz djetinjstva u male snježne kugle koje možemo nositi blizu srca', opisuje. Otkriva s kojim biljem/cvijećem joj je najizazovnije raditi i zašto.
'Svaka biljka je izazov za sebe. U ovih nekoliko godina stekla sam iskustvo u radu s puno biljaka pa znam kako koja podnosi tehniku koju koristim u izradi nakita, ali još uvijek postoji mnoštvo vrsta od kojih ne znam što očekivati. Neke biljke promijene boju tijekom prešanja, druge su pak osjetljive na samu smolu pa u kontaktu s njom promijene izgled', objašnjava i odgovara na pitanje koliko joj je trebalo kapitala za pokretanje posla.
'Za pokretanje posla dovoljna je smola i nekoliko osnovnih alata za njezinu obradu. Međutim ako želite napraviti odmak od onog što se uglavnom viđa po društvenim mrežama i raditi nešto zahtjevnije, potreban je ipak veći ulog', uvjerava nas. Zamolili smo je da nam opiše kako izgleda i koliko traje izrada komada nakita. Za privjesak od smole je, kaže, potrebno između pet i 10 dana, a za onaj s drvenim okvirom između 10 i 14 dana.
'Ako uzmemo u obzir i vrijeme potrebno za prikupljanje i prešanje/sušenje biljnog materijala, možemo dodati još otprilike tjedan dana. Prva faza izrade je prikupljanje materijala koji će ići u smolu. To su uglavnom biljke, ali radim i s gljivama, školjkama, pužićima, kamenčićima itd. Materijal pronalazim uglavnom u prirodi, a nešto od biljaka uzgajam na balkonu. Sve što se prikupi potrebno je prvo posušiti ili isprešati. Slijedi druga faza izrade, odnosno miješanje smole. Ona se sastoji od dvije komponente koje su tekuće i potrebno ih je promiješati u točno određenom omjeru kako bi došlo do kemijske reakcije koja će kasnije omogućiti da se smola stvrdne. Dok je još tekuća, smola se ulijeva u silikonski kalup. Neki kalupi su kupljeni gotovi, a većinu izrađujem sama kako bih dobila oblike koji će biti prepoznatljivi baš za ovaj brend', istaknula je i nastavila:
'Nakon ulijevanja smole u kalup dodaju se biljke, odnosno materijal koji želimo u nakitu. Izrada nakita zahtijeva minimalno dva sloja smole, a svaki se stvrdnjava 24 sata. Predmet izvađen iz kalupa je oštrih i nepravilnih rubova pa je potrebno brušenje, zatim poliranje i na kraju bušenje rupica za metalne dijelove. Proces izrade nakita od drveta i smole nešto je dugotrajniji i zahtjevniji. Prvo skiciram oblik koji želim dobiti iz drveta, a od te skice posebnim alatima izrežem željeni oblik. Njega je potrebno još brusiti i ručno oblikovati, a onda slijedi faza lijevanja smole. Taj dio sličan je onom koji sam već opisala, ali ovdje dodajem smolu u 'kalup' napravljen od drveta. Na kraju svega dolazi završno brušenje rubova i lakiranje vodootpornim lakom.'
Dotakli smo se i njezinih dizajnerskih uzora, najdražih dizajnera nakita. 'Teško mi je izdvojiti najdraže dizajnere jer ima zaista jako puno kvalitetnih umjetničkih kreacija. Nevjerojatno je što sve mašta i ljudska ruka mogu napraviti. (smijeh) Nisam nikada imala uzora, ali su u životu postojali ljudi koji su me na neki način inspirirali ili mi bili motivacija potrebna u određenom trenutku. Kada mi je trebalo najviše hrabrosti da pretvorim hobi u posao, pratila sam dizajnere koji su upravo to i postigli. Oni su mi bili pokazatelj da moja želja nije neostvariva', naglašava. Kad je riječ o kreativnim blokadama i tome kako se rješava tog problema, otkrila je da joj se kreativne blokade najčešće dogode kad planira novu kolekciju.
'Takvu sam blokadu imala upravo ove jeseni. Nekoliko puta počinjala sam s izradom jer sam si zadala rok do kojeg kolekcija mora biti vani. Dugo sam čekala idealnu vremensku prognozu koja će me inspirirati - kišan i maglovit dan. Konačno je došao takav dan, ali ne i nalet inspiracije. Nisam htjela raditi samo kako bih zadovoljila rok jer znam da će se to osjetiti u nakitu. Odlučila sam pustiti i prihvatiti to da ove godine možda neće biti jesenske kolekcije i da zbog toga ne moram nikome odgovarati niti se opravdavati. Već nakon nekoliko dana ideje su počele same stizati i kolekcija je vrlo brzo ugledala svjetlo dana', ističe Ivana.
Dragi su joj komadi nakita oni koje je izradila na počecima. Nisu savršeni, na njima je, kaže, gradila svoje znanje i vještine, ali su joj prirasli srcu jer je vrate nekoliko godina unazad i probude zahvalnost za ovo gdje je sada. 'Najdraži komad nakita je narukvica koju sam izradila za sebe, kao uspomenu s ljetovanja na Durmitoru. Nemam naviku nošenja nakita, volim ga izrađivati za druge, ali ovo je jedan od rijetkih komada nakita koji često imam uz sebe', pokazuje nam objavu na društvenoj mreži.
Može li se živjeti od izrade nakita? 'Može, otkad radim nakit, živim jače nego ikad. Treba prihvatiti to da nije svaki mjesec idealan, nekad je promet veći, nekad manji, a još više treba biti svjestan toga da se ovakav posao gradi dug niz godina', kaže kroz smijeh Ivana te nam objašnjava da je dizajnerska scena nakita oduvijek velika, a s godinama bilježi sve veći rast.
'Upravo to je bio jedan od mojih strahova s kojima sam se morala suočavati i na što me upozoravala okolina. Nema šanse da uspijem pored toliko dizajnera nakita - rečenica je koja je odzvanjala sa svih strana. Smatram da je tržište veliko i neiscrpno. Kad dođe do zasićenja kod jedne generacije, pojavi se nova. Također, koliko god se čini da su društvene mreže prepune nakita, i dalje je većini to samo hobi. Da sam jedina u Hrvatskoj koja se bavi izradom nakita od smole, nisam sigurna koliko bih brzo napredovala. Konkurencija te tjera da rasteš', naglasila je. I njoj su, kao i drugim dizajnerima nakita, društvene mreže vrlo važne u poslu.
'Bez društvenih mreža danas bih vjerojatno bila anonimni kreativac. Svakako su važne u izgradnji brenda, ali smatram da je za njegovo održavanje ipak presudan dobar glas. Brzina kojom se širi negativna informacija o nekom proizvodu još je veća od širenja one pozitivne. Zato je jako važno slušati kupce, ispravljati greške i imati želju za napretkom. Brend koji ne teži poboljšanju nije održiv', promišlja dizajnerica.
Evo što bi savjetovala nekome tko želi krenuti njezinim putem. 'Savjetovala bih da se naoruža strpljenjem i ogradi od negativnih misli i komentara. Najvažnija je upornost te vjera u sebe. Uspjeh u poslu ne dolazi preko noći. Do njega se putuje kroz rad, brojne uspone i padove. Također, ovisi kako definirate uspjeh. Ne gledam uspjeh kroz novac, za mene je uspješan čovjek onaj koji je istinski sretan i zadovoljan svojim životom', izjavila je.
Nije samo nakit ono čime suvereno barata. Bavila se orijentalnim plesom više od deset godina i povremeno vodila grupu te radila koreografije za plesne nastupe. Jednak niz godina plesala je argentinski tango te sudjelovala u organizaciji festivala. Dolaskom pandemije, govori, oba plesa ušla su u fazu mirovanja. Koronavirus je utjecao na sve djelatnosti, pa tako i kreativnu, umjetničku.
'Brend ima velike uspone i padove zadnjih nekoliko mjeseci. Generalno mogu reći da sam zadovoljna time kako obrt posluje iako nema očekivan rast - ipak se osjeti da ljudi imaju nešto manje novca ili se boje trošiti. Svakako je puno teže doći do kupaca nego što je to bilo prije ove situacije', priznaje. Za kraj nam je rekla nešto o svojim planovima za budućnost. 'Trenutno sam u slatkom iščekivanju novog člana obitelji pa su mi jedini planovi vezani uz njega', ne krije uzbuđenje Ivana.