Stipe Pleić iz Tomislavgrada već godinama izrađuje vikinške sjekire, štitove, koplja, mačeve, stolice i stolove te ostale predmete koje su koristili Vikinzi. Kako sam kaže, ljubav prema obradi drva postojala je oduvijek, još kao dijete stalno je izrađivao nešto. Ali njegova vikinška priča počela je sasvim slučajno
'Gledao sam seriju 'Vikinzi' i na početku ima jedna sjekira koja upada u vodu i tone. Želio sam napraviti baš takvu sjekiru', kaže nam Stipe.
Njegovi kupci uglavnom su zaljubljenici u vikinško oružje, a dolaze iz raznih krajeva svijeta te su spremni za sjekiru izdvojiti između 50 i 300 eura, koliko se kreću cijene.
'Sve su različite, ručno rađene i sve su unikati. Nikad nisam napravio dvije potpuno iste', kaže Stipe.
Za izradu jedne sjekire treba mu dan ili dva, a za zahtjevnije i do dva tjedna. Prvo mora obraditi metal kutnom brusilicom, nakon toga se termički obrađuje. Zatim od drva izrađuje dršku koju crta pirografom, a neke rezbari. Na kraju ide lakiranje lanenim uljem, kao i ukrasi od kože.
Stipe nije ograničen samo na izradu sjekira, već stvara sve predmete iz vikinškog života, uključujući nakit. Kao materijale najčešće koristi bukovinu, jasen i maslinu.
Vikinško selo
Od svog sela Stipanići kod Tomislavgrada Stipe je napravio pravu turističku atrakciju. U staroj obiteljskoj kući izradio je repliku vikinške kuće, a koju koristi za izložbeni prostor i mjesto za opuštanje.
'Ovo je vikinško selo Kavurci i vikinška kuća', pokazuje nam Stipe i dodaje da je njegovo vikinško ime Ragnar Kavurson.
U istoj kući djeluje i njegov klub bacača sjekira Flick. 'Prije tri godine pokrenuo sam klub bacača sjekira. Stalno mi dolaze ljudi, zanima ih pa im pokažem. Nemam neke zakazane treninge, ali ja to ni ne naplaćujem. Ovdje svatko može doći besplatno bacati sjekire', kaže Stipe.
'Uživam u životu'
Ovaj duvanjski Viking, inače otac dvije odrasle kćeri i djed djevojčice, napominje da je u životu dosegnuo ono što je oduvijek želio.
'Jednostavno uživam u onome što radim. Sigurno se neću obogatiti prodajom sjekira, ali na koji god sajam odem, barem si pokrijem troškove. Ja sam zadovoljan!' zaključuje Ragnar Kavurson.