Kada je Agrokor 2005. godine od Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) preuzeo 52,2 posto dionica Belja za jednu kunu, obavezao se da će osnažiti tvrtku dokapitalizacijom od 270 milijuna kuna. Dvije godine kasnije ispunio je obećano, dokapitalizirao je tvrtku tim iznosom, izdao 2,7 milijuna novih dionica, čime je povećao svoj udjel na 67,9 posto. No pritom je napravio pravnu grešku. Budući da prilikom kupnje prvih dionica nije prešao prag od 75 posto, a dodatno je povećao udjel, 'zakačila' ga je obaveza Zakona o preuzimanju dioničkih društava (ZPDD), prema kojem je morao objaviti javnu ponudu za otkup svih ostalih dionica. Budući da je burza u vrijeme nastanka obaveze za preuzimanje 2007. godine bila na vrhuncu, Agrokor bi ovaj propust skupo platio – po izuzetno visokoj cijeni od 300 kuna po dionici (danas je cijena oko 80 kuna), pa bi za trećinu dionica koliko je trebao otkupiti morao izdvojiti oko 800 milijuna kuna.

Kada je Hanfa otvorila postupak protiv Todorićeve kompanije, u Agrokoru su tvrdili da se na njih ta neugodna obaveza ne odnosi jer su s državom (odnosno s HFP-om) zajednički upisivali nove dionice. Istodobno su, posve kontradiktorno, na Trgovačkom sudu u Osijeku pokrenuli spor želeći stjecanje novih dionica dokazati ništetnim, htjeli su poništiti skupštinu na kojoj se dogodila sporna dokapitalizacija, čime su indirektno priznali krivnju.

No dok je Hanfom upravljao Ante Samodol, u Agenciji se nije vjerovalo u obranu 'zajedničkog djelovanja' s državom jer nije bilo nikakvog pisanog dokaza, pa su donijeli rješenje koje je Todorićevu kompaniju trebalo skupo koštati. U svom je rješenju 'stara Hanfa' sugerirala svim dioničarima Belja da mogu tužiti Agrokor!

Iz najveće hrvatske kompanije uzvratili su pokrenuvši spor preko Upravnog suda, koji je presudio da je Hanfa prekršila upravni postupak jer nije saslušala svjedoke i vratio im slučaj natrag. Zato je 'nova Hanfa', pod vodstvom Pierra Mateka, ponovo saslušala svjedoke i donijela suprotnu odluku. Saslušavanje je bilo zatvoreno za javnost. Povjerovali su iskazu svjedoka iz HFP-a koji su tvrdili da su zajedničke odluke s Agrokorom dogovarali telefonom. Niti jednu od tih odluka nisu nigdje zapisali, ali regulator nije više inzistirao na dokazima u pisanom obliku.

'Kako je Agrokor mogao djelovati zajedno s državom, kada je u svojoj javnoj ponudi (koju je morao objaviti nakon preuzimanja 52,2 posto) rezervirao novac i za državne dionice? To sigurno ne može biti slučaj ako djeluju zajednički! Za sporazum o zajedničkom djelovanju morala je prethoditi suglasnost Vlade u pisanom obliku. Pa ne može država sklapati nekakve sporazume o zajedničkom djelovanju bez ikakvog pisanog traga gdje ju se potencijalno dovodi u milijunske obveze. Ničega od navedenog nema, što ne smeta agenciji da se pokloni pred moćnikom i prizna mu sve pravne konstrukcije koje su njegovi odvjetnici skovali. Hanfa je male dioničare ostavila na cjedilu i bacila Agrokorovim odvjetnicima na iživljavanje preko odvjetničkih tarifa', stoji u pismu koje su mali dioničari Belja uputili na niz adresa, od Zorana Milanovića do Stefana Feuelea.

Ne uspiju li srušiti novo rješenje Hanfe, na Upravnom i Ustavnom sudu, dioničarima Belja prijete ogromni troškovi koje će morati pokriti Agrokorovim odvjetnicima koji su im već slali račune kao upozorenje. Uspiju li dokazati u drugoj tužbi protiv države da su štetu pretrpjeli zbog propusta regulatora, na kraju će sve sudske troškove, uključujući naknadu štete, pretrpjeti porezni obveznici. A čini se da imaju puno veće šanse za takav rasplet, jer je greška koja je počinjena neočekivanim obratom očigledna.