Jednim od najbitnijih segmenata zakona koji predlaže Ministarstvo poljoprivrede smatra se sankcioniranje prodaje proizvoda ispod cijene koštanja ili nabavne cijene s PDV-om. Dok ga proizvođači smatraju potrebnim, poslodavci drže da do poboljšanja neće doći ako se proizvođačke organizacije, odnosno proizvođači u dobavnom lancu, bolje ne povežu s trgovcima. Što taj zakon konkretno znači za jedne, a što za druge?

'Zakonom ćemo sankcionirati pojave nepoštenih trgovačkih praksi, pri čemu jedna strana neće moći nepropisno ili nepošteno prebaciti svoje troškove ili poduzetničke rizike na drugu stranu, jednostrano ili retroaktivno mijenjati ugovor osim ako je to njime izričito dopušteno, kao što neće moći nepošteno raskinuti ugovorni odnos', sažimaju za tportal prednosti nacrta prijedloga Zakona o zabrani nepoštenih trgovinskih uvjeta u lancu opskrbe hranom, njegovi predlagatelji u Ministarstvu poljoprivrede.

Tim propisom prvi put bi se na zadovoljavajući i u praksi primjenjiv način mogli regulirati trgovački odnosi u lancu opskrbe hranom jer bi se ograničila prodaja finalnog proizvoda ispod cijene koštanja u proizvodnji ili nabavne cijene, koje uključuju i PDV. U Ministarstvu poljoprivrede drže da bi već i taj mali segment bitno utjecao na povoljniji položaj domaćih poljoprivrednih proizvođača na tržištu.

'Namjeravamo zabraniti diskriminaciju na temelju porijekla proizvoda ili prema dobavljaču prilikom formiranja cijene za istu razinu kvalitete proizvoda. Kao predlagatelji, pokušavamo pronaći model koji bi imao minimalne nedostatke jer nam ne treba još jedan propis koji će zakomplicirati ionako komplicirano poslovanje ili će biti neprimjenjiv u praksi. Otvoreni smo stoga za konstruktivne kritike, razgovore i nalaženje zajedničkog puta do najboljeg rješenja', odgovaraju u tom ministarstvu.

Na europskom začelju

Nije to prvi pokušaj reguliranja tog segmenta trgovine. Stvari su se pokušale urediti Zakonom o trgovini koji, pak, ne definira odnose, obveze, provedbeno tijelo za inspekcijski nadzor, kao ni način utvrđivanja prekršaja. Zato predlagatelji smatraju da su zadovoljene sve pretpostavke da se taj tržišni segment pokrije na ovaj način, jer se Hrvatska po tom pitanju nalazi na samom začelju Europske unije, gdje više od 20 zemalja članica ima takav zakon ili barem kodeks. Njegov nedostatak reflektira se na proizvođače poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda jer ih stavlja u daleko nepovoljniji položaj od njihovih kolega iz ostatka EU-a.

'Zakon bolje eliminira primjere nepoštene trgovačke prakse jer će primarnim proizvođačima omogućiti da svoju robu plasiraju na kvalitetan način te im pružiti sigurnost naplate i prodaje. To je dobro jer smo do sada imali puno slučajeva gdje su ljudi predavali svoju robu, imali njezin povrat, a na to nisu mogli utjecati. Primjer je mlijeko po dampinškim cijenama. Njegova litra u Austriji ili Njemačkoj nije jednaka u istom trgovačkom lancu kao i ovdje što je nedopustivo po zakonima EU-a jer ona mora biti svugdje jednaka bez obzira na državu, ako se radi o istom proizvodu', konkretan je predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić

Budući da trenutno nemamo ni Vlade ni Sabora, pita se samo je li dobro vrijeme za ovaj zakon. Rad na pripremi nacrta uspoređuje s poljoprivrednikom koji ne može prestati 'skidati' pšenicu s polja kada za to dođe vrijeme ili stati s proizvodnjom jer nema vlasti, nego nastavljaju sa svojim poslovima, pa bi tako bi, tumači on, trebali i političari.

'Vjerojatno će se nešto pripremiti, pa sada bila stara ili nova vlada, tko god, ili će nastaviti ili će ići s nečim novim. Vjerujem da će prihvatiti ono što smo do sada napravili illi će nastaviti s nekim svojim prijedlogom. No nužno je donijeti jedan ovakav zakon', zaključuje čelnik HPK-a.

Poslodavcima zakon preambiciozan

U Hrvatskoj udruzi poslodavaca se, također, zalažu za uređenje tržišnih i uvjeta poslovanja svih subjekata u lancu proizvodnje hrane i trgovine, ali na način koji je održiv za obje strane i koji će pomoći domaćim proizvodima da budu konkurentniji. Ipak, bez ozbiljne dorade i prethodnog rješavanja temeljnih pitanja domaće proizvodnje, smatraju da s ovim zakonskim prijedlogom to neće biti moguće napraviti.

'Jedan od ključnih među njima je struktura domaće proizvodnje, gdje bez odgovarajućih proizvođačkih organizacija, koje bi proizvođače u dobavnom lancu bolje povezale s trgovcima, nažalost nećemo dobiti nikakva poboljšanja. Drugi je cjenovna konkurentnost - bez takozvanih skrivenih potpora koje koriste sve druge države, kojima podižu konkurentnost vlastitih proizvoda te im tako pomažu da lakše dođu na police, ni mi nećemo moći. Pojačana carinska kontrola, provjere kvalitete i drugo, sve su to mehanizmi koji nam već sada stoje na raspolaganju samo ih trebamo početi koristiti. Zakon je postavljen preambiciozno, nedorečen je, u nekim dijelovima i pravno neodrživ i kao takav sigurno neće biti od pomoći domaćim proizvođačima', odgovorila je tportalu Milka Kosanović, direktorica odnosa s članstvom u HUP-u.