Dok se pod pokroviteljstvom izvanrednog povjerenika Fabrisa Peruška odvijaju završni pregovori s vjerovnicima oko nagodbe, ministar državne imovine Goran Marić krenuo je u prodaju dionica Agrokorovih tvrtki. Tako se država još jednom našla u apsurdnoj situaciji. Vladin povjerenik uvjerava nas da dotična imovina vrijedi nula, a ministar iz iste Vlade traži ulagača koji je spreman platiti više
Upravno vijeće Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) u petak je pokrenulo postupak prodaje dionica i poslovnih udjela u 17 tvrtki putem javnog nadmetanja, a među ponuđenim dionicama našao se i dionički udjel od 14,14 posto u porečkoj Agrolaguni. Na istoj sjednici CERP je na listu za dodjelu braniteljima uvrstio dionice Belja.
Ne bi to bilo ništa čudno da nije riječ o kompanijama iz sastava koncerna Agrokor, čije dionice, prema nacrtu nagodbe, vrijede nula kuna. Naime, koncept nagodbe koji je predložio bivši povjerenik Ante Ramljak, a preuzeo aktualni Fabris Peruško, predviđa gašenje postojećih kompanija i stvaranje novih (zrcalnih) s vjerovnicima kao suvlasnicima.
vezane vijesti
Model polazi od pretpostavke da su sve Agrokorove kompanije u trenutku postavljanja izvanredne uprave bile zrele za stečaj jer su im obveze bile veće od imovine. Pritom su zdravo za gotovo priznata ogromna jamstva koja su povezane kompanije (Ledo, Jamnica, Belje…) izdala za kredite odobrene matičnoj kompaniji Agrokor d.d. Posljedica prihvaćanja takvog modela je poništavanje temeljnog kapitala svih kompanija i svođenje vrijednosti njihovih dionica na nulu.
S obzirom na to da je nacrt nagodbe djelo povjerenika Vlade, logično je da država prihvaća i sve konsekvence tog prijedloga, a jedna od njih je kapitalni gubitak na dionicama Agrokorovih kompanija. Treba naglasiti da, osim udjela u Agrolaguni, država posjeduje značajne udjele u Jamnici, Belju, Zvijezdi i Vupiku, koji su prije dolaska izvanredne uprave vrijedili više od 200 milijuna kuna.
Za razliku od države, protiv predloženog nacrta nagodbe, koji u strukturi podmirenja u potpunosti isključuje vlasnike kapitala, pobunili su se drugi manjinski dioničari. Oni smatraju da izdana jamstva nisu pravno valjana te da samim time nisu postojali stečajni uvjeti za sve Agrokorove kompanije.
Stoga predlažu drugačiji koncept nagodbe u kojem bi se vlasnički kapital 'poništio' samo kompanijama koje su doista u problemima, poput Konzuma, a da uspješne kompanije poput Leda i Jamnice nastave poslovati u postojećem obliku, uz eventualnu dokapitalizaciju.
U borbi za svoje interese naoružali su se pravnim mišljenjem uglednih slovenskih stručnjaka Marijana Kocbeka i Saše Preliča iz mariborskog Instituta za gospodarsko pravo. Oni su detaljno analizirali model zaduživanja koncerna Agrokor i zaključili da su sa stajališta slovenskog trgovačkog prava, koje se u velikoj mjeri podudara s hrvatskim, izdana jamstva ništavna jer se njima bez pravne osnove zadire u temeljni kapital društva.
Tumačenje slovenskih eksperata može poslužiti kao pravna podloga za buduće tužbe manjinskih dioničara protiv države i zahtjeve za odštetu.
Zbog svega navedenog postavlja se pitanje je li u pokušaju unovčavanja dionica Agrolagune riječ o tehničkoj greški ili ministar državne imovine Goran Marić pokušava 'minirati' predloženi nacrt nagodbe.
Problem je u tome što bi se na kraju mogao naći u apsurdnoj situaciji da zbog obezvređivanja dionica za naknadu štete mora tužiti Vladu kojoj i sam pripada.
