Sredinom studenog prošle godine Narodna banka Srbije izdala je odobrenje za otvaranje podružnice jednoj od pet najvećih banaka u svijetu. Dva mjeseca nakon toga, krajem siječnja, u Beogradu je svoju poslovnicu otvorila Bank of China, institucija s imovinom od čak 2.460 milijardi eura (da, nije greška: 2,5 bilijuna eura), čime je ona postala daleko najveća banka koja je ikad stigla u ovu regiju. Čisto radi usporedbe, najveća hrvatska banka, Zagrebačka, ima aktivu od oko 14 milijardi eura, a imovina Bank of China je istovremeno 66 puta veća od cjelokupnog godišnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP) Srbije.

U vremenu prijelaza iz prošlog u ovaj milenij, kad su velike strane banke osvajale regiju preuzimanjem lokalnih kreditnih institucija, s vremena na vrijeme moglo se čuti da, iako bitno veće od domaćih, novi strani vlasnici nikad nisu bile neke od najpoznatijih i najgrandioznijih svjetskih bankarskih imena, poput Citigroupa, Barclaysa, HSBC-a ili UBS-a. Pojava tih globalnih igrača kod nas svodila se uglavnom samo na sporadično sudjelovanje u emisijama državnih obveznica za svjetsko tržište. Za sve ostale poslove za njih smo, jednostavno, bili premali i nezanimljivi.

Što je onda ipak dovelo jednu od pet najvećih banaka u svijetu koja bi s lakoćom, kako se to popularno kaže, mogla "kupiti" bilo koju državu s područja bivše Jugoslavije, i bez da to uopće osjeti otplatiti joj i dugove? Zapravo, ispravnije je pitati tko ju je doveo. Odgovor je Xi Jinping. Mada nije bio osobno prisutan svečanom otvaranju podružnice, koje su obilježili srpski predsjednik Tomislav Nikolić, kineski veleposlanik u Srbiji Li Manchang i predsjednik Bank of China Tian Guoli, kineskog predsjednika Xi Jinpinga može se imenovati kao neizravnog krivca za otvaranje podružnice kineske banke u Beogradu.

Šest mjeseci nakon što je imenovan na mjesto predsjednika Kine, u jesen 2013. godine, Xi Jinping je po prvi puta najavio inicijativu "Ekonomski pojas puta svile" (Silk Road Economic Belt). Početkom 2015. Kina je objavila principe, okvire i prioritete u suradnji za tu inicijativu kojoj je glavni cilj spajanje "istočnoazijskog ekonomskog kruga s jedne strane, i razvijenog europskog ekonomskog kruga s druge".

Inicijativa koja se danas najčešće spominje pod sintagmom "Jedan pojas, jedan put" (One Belt, One Road) fokusirana je na "spajanje Kine, središnje Azije, Rusije i Europe" povezujući Kinu s Perzijskim zaljevom i Mediteranskim morem kroz srednju Aziju i Indijski ocean. Morski putevi koji bi Kinu trebali čvršće povezati s Europom idu kroz Indijski ocean, ali i kroz južni Pacifik.

Sveukupno, kineska inicijativa pokriva šezdesetak država, a po ekonomskom značaju uspoređivali su je sa, sada zamrlim, trgovinskim sporazumima čije su sklapanje proteklih godina zagovarale SAD: Trans-pacifičkim partnerstvom (TPP) i Transatlantskim trgovinskim i investicijskim partnerstvom (TTIP). Neki stvaranje novog Puta svile uspoređuju i s poznatim Marshallovim planom kojim su SAD nakon Drugog svjetskog rata financijski pomogle obnovu razrušene Europe. No, Kinezi su puno ambiciozniji. Vrijednost Marshallovog programa u današnjem novcu bila bi oko 120 milijardi dolara, dok se vrijednost kineske inicijative "Jedan pojas, jedan put" u nekim procjenama daje i u rasponu od 4 do 8 bilijuna dolara.

Među velikim kineskim bankama Bank of China je ona koja je najaktivnija u inozemstvu. Samo u Europi posluje kroz više od 20 ureda, a kao dio njenog tima u Beogradu imenovani su bivši guverner tamošnje središnje banke Dejan Šoškić i bivši ministar ekonomije Željko Sertić. Prema najavama, beogradski ured će biti zadužen za države bivše Jugoslavije te Grčku, Rumunjsku, Bugarsku i Albaniju.

Kinezi su već neko vrijeme poprilično aktivni u Srbiji. Hesteel (bivša Hebei) grupa je prije godinu dana preuzela Smederevsku željezaru koja je nekoliko godina bila na rubu propasti nakon odlaska američkih partnera 2012. godine. Pupinov most u Beogradu, otvoren 2014. godine, izgrađen je uz pomoć kineskog kapitala i kineske radne snage, a Kinezi bi trebali izgraditi i isfinancirati novi blok termoelektrane Kostolac.

Mada dio razloga za sve jači angažman kineskog kapitala u svijetu leži u postupnom usporavanju rasta kineske ekonomije, suština dolaska Bank of China na ušće Save u Dunav upravo su sporazumi u kojima se uz kineski kapital angažiraju i kineski radnici. Vrlo povoljni uvjeti financiranja koje odobravaju kineske banke vezani su uz angažiranje kineskih kompanija u projektima. Takve investicije najpoznatije su u Africi gdje je u tijeku niz infrastrukturnih projekata koje izvode kineske kompanije. 

No, ambiciozne najave da Beograd postaje centar za kinesku ekspanziju u ovom dijelu Europe treba uzeti s dozom opreza. Spomenuti način korištenja jeftinog kineskog kapitala protivan je pravilima Europske unije koja zahtijevaju vrlo strogi proces javne nabave i njegovu kontrolu. Sporazumi i ugovori koji automatski podrazumijevaju angažman kineskih građevinara i inženjera u zamjenu za vrlo jeftino financiranje kineskim kapitalom zbog toga nisu mogući.

To je, primjerice, i dio razloga zašto Kinezi nisu nikad bili dijelom nekog od velikih projekata u Hrvatskoj. Prema neslužbenim informacijama, postojale su ideje da veliki kineski građevinsko-inžiejerski konglomerat COVEC, kojeg u projektima često prati Bank of China, sudjeluje u mogućoj izgradnji nizinske pruge Rijeka-Zagreb. No, od ideja se odustalo zbog neprihvatljivih uvjeta koji su dolazili s vrlo povoljnim financiranjem.

pomenutu kinesku banku se kroz godine povezivalo i s pojedinim kontroverzama. Nama najbliža je ona u kojoj je Bank of China prije nekoliko godina odbila isplatiti garanciju koju je dala prilikom gradnje dijela autoputa u Poljskoj nakon što je COVEC odustao od gradnje. Prije dvije i pol godine državna kineska televizija je optužila Bank of China da pomaže klijentima u pranju novca kršenjem pravila o kupoprodaji deviza, a banku su optuživali i da se kroz neke njene podružnice financiraju terorističke grupe.

Bank of China je na optužbe odgovorila tvrdnjom da uvijek "strogo poštuje" pravila vezana uz sprečavanje financiranja terorizma i sprečavanje pranja novca. Poslovnica koju je Bank of China otvorila u Beogradu može u konačnici značiti svašta. Velike banke otvaraju urede na lokacijama za koje procijene da imaju potencijala, no uvijek ostaje rizik oko toga što će se razviti iz tog potencijala. Krajnji rezultat može jednako tako biti zatvaranje podružnice nakon nekoliko godina kao i širenje i jačanje poslovanja. Ono što je sigurno je to da Kina sve jače pokazuje svoju ekonomsku moć. A u takvom nastupu svaka pozicija je dobrodošla.