Ciparska bankarska kriza učinila je svoje pa na europskom tržištu rastu zahtjevi. Tako se u ovom trenutku za hrvatski desetogodišnji dug traži prinos, odnosno potencijalna zarada, od 4,99 posto. To je oko jedan posto veći prinos nego što je iznosio na početku godine.

U odnosu na okruženje ipak postoji povjerenje u mogućnost Hrvatske da vraća svoje dugove pa bismo se, ako nam zatreba novca za proračun, mogli dugoročno zadužiti povoljnije od Srbije, Slovenije i susjedne Mađarske.

Naime istočni susjedi Srbi ovih bi dana na izdanje desetogodišnjeg duga platili kamatu od 6,67 posto, a Slovenci 6,22 posto. To ih stavlja u najugroženiju skupinu zemalja u kojoj su i Južnoafrička Republika i Libanon. Rekorder je i dalje Grčka, kojoj tržište ne vjeruje nakon krize u koju je uvela cijelu Europu pa se od nje traže prinosi od vrtoglavih 11,33 posto.

Pozicija Hrvatske na prvi pogled djeluje ohrabrujuće, međutim kada se naši prinosi usporede s prinosima zemalja u kojima se donedavno proglašavala opasnost od bankrota (PIGS zemlje), vidi se da se naš bonitet oporavlja puno sporije. Tako se na obveznice Portugala plaća još uvijek visoka stopa od 6,11 posto, ali se Italija i Španjolska već oporavljaju.

Naši susjedi tako bi danas platili kamatu od 4,23 posto, a od Španjolaca bi ulagači tražili prinos od 4,67 posto. Iz sramotne skupine izvukla se samo Irska te trenutno plaća ugodnih 3,75 posto kamate.

Među susjedima i novim članicama Europske unije najugodniju situaciju i najveće povjerenje uživa Češka s prinosima od svega 1,63 posto te Slovačka, koja bi danas platila prinos od svega 2,78 posto.

Kad se promatra srednjoročni dug, odnosno obveznica koja dospijeva na naplatu za pet godina, tržište nema povjerenja u rast Hrvatske ni sposobnost njezine ekonomije da vraća dug. Prinos od skoro 4 posto sugerira da ćemo dugo izlaziti iz krize i da nam je idućih nekoliko godina razdoblje sporog rasta. Veću stopu na srednji rok platili bi samo Mađarska, Srbija i Ukrajina.